UKRAJINSKI RAT Putinov prelazak Rubikona ujedinio Europu

Napad Rusije na Ukrajinu ušao je u deseti dan, brojne žrtve broje se na obje strane, kao i tisuće ukrajinskih izbjeglica. Kako se nastavljaju žestoke borbe za gradove, uz stradanje nevinih civila, mnogi se pitaju što ruski predsjednik ovim ratnim činim zapravo želi postići dok njegove trupe prijete okupirati susjednu zemlju koja je članica Ujedinjenih naroda.

Prema zapadnim izvorima iz Kremlja, Putin je duboko frustriran što mu nije uspio Blitzkrieg, a napredovanje prema glavnom gradu usporeno. Inače, tvrdio je da mu je cilj zaštititi ljude izložene maltretiranju i genocidu te težiti "demilitarizaciji i denacifikaciji" Ukrajine pod predsjednikom Volodimirom Zelenskijim. Putin je često optuživao Ukrajinu da su je preuzeli ekstremisti otkako je njezin proruski predsjednik Viktor Janukovič svrgnut 2014. godine. Rusija je tada uzvratila zauzevši južnu regiju Krim i pokrenuvši pobunu na istoku, podupirući separatiste koji su se borili protiv ukrajinskih snaga u ratu koji je odnio 14.000 života. Krajem 2021. počeo je Putin raspoređivati ​​velik broj ruskih vojnika blizu ukrajinskih granica. Zatim je prošli tjedan odustao od mirovnog sporazuma za istok iz 2015. i priznao područja pod kontrolom pobunjenika kao neovisna. Rusija je dugo odbijala i samu pomisao da bi Ukrajina mogla postati članica EU-a, još manje NATO saveza, koji je za Rusiju bio i ostao ključni problem jer, kako je stalno naglašavao Putin, prijeti "ruskoj povijesnoj budućnosti kao nacije".

I sad je Putin s teorije prešao na praksu pa je prvo zbunio Zapad "miroljubivom retorikom" da bi zatim "prešao Rubikon" i nemilosrdno krenuo s invazijom na Ukrajinu. Zapad se naglo probudio i konačno shvatio da Putin misli ozbiljno, premda i dalje teško može dokučiti koji je glavni i konačni Putinov cilj. Na to pitanje i najugledniji vojni i politički analitičari teško pronalaze odgovore. Mnogi smatraju da je malo vjerojatno da se Rusija odluči na osvajanje cijele Ukrajine jer bi to uključivalo dug rat s neizbježno velikim žrtvama. Očekuju da će se Rusija odlučiti na ograničeno otimanje zemlje umjesto za sveobuhvatni rat. Neki od analitičara vjeruju da Putin želi sudjelovati u "promjeni režima" u Kijevu i zato svom silom udara na glavni ukrajinski grad s nakanom da svrgne ukrajinskog predsjednika. Ukrajinci zasad odolijevaju napadima, iako je situacija sve dramatičnija. U međuvremenu SAD, EU, UN, Velika Britanija i druge zemlje uvode oštre sankcije Rusiji, s mogućim razornim ekonomskim i gospodarskim posljedicama za cijelo rusko društvo.

Bolji poznavatelji situacije upozoravaju kako ulaskom Rusije u rat protiv Ukrajine ruska politička elita oko Putina želi ostvariti nekoliko ciljeva. Prvi je da se Rusija definitivno pozicionira kao važan međunarodni igrač. Želi zaustaviti i širenje NATO-a na istok i zapriječiti da ga praktički okruži, jer ulaskom Ukrajine i Gruzije, eventualno i Finske te Švedske, europski i najnaseljeniji dio Rusije našao bi se u obruču NATO-a. Iako SAD najviše inzistira na članstvu Ukrajine u NATO-u, u Europi ipak vlada drukčije raspoloženje pa njemački kancelar Olaf Scholz kaže kako "ta tema nije na dnevnom redu". U tome Scholz nije usamljen. Ali, Rusija inzistira da od Zapada dobije pismene garancije da se NATO neće širiti dalje na istok te da svoje ofenzivno naoružanje neće instalirati u nekoj od bivših sovjetskih republika. Jedno od bitnih ostvarenja za Putina jest i "betoniranje" statusa Krima. Ako bi dobio "pravo na Krim", Putin bi bio spreman na "povratak" pobunjenog Donbasa u državnopravni poredak Ukrajine, ali po posebnim uvjetima. Naime, Rusija traži da Donbas, čijim je građanima podijelila ruska državljanstva, dobije specijalni status u Ukrajini, poput neke federalne jedinice slične Republici Srpskoj u BiH, koja bi imala pravo na posebne odnose s Rusijom. Ulaskom u rat Moskva također želi iscrpiti Ukrajinu ekonomski i socijalno kako bi došlo do gospodarsko-socijalnog kolapsa koji bi izazvao moguće nerede i promjenu vlasti - bilo nasilnu bilo izborima, ali uz jačanje proruskih političkih elemenata. Bilo kako god, Rusiji ostaju sankcije, najoštrije dosad, ali u svemu tome puno gubi i Europa, u prvom redu na ruskim energentima. Ukrajina bi, pak, navodno pristala na određenu autonomiju Donbasa nakon povrataka u Ukrajinu, ali ne želi da dođe do federalizacije zemlje, a pogotovo njezine tzv. bosnizacije, odnosno stvaranje neke vrste Republike Srpske. Pritom je uvjet dakako prestanak rata i povlačenje ruske vojske iz Ukrajine, što Putin teško može prihvatiti jer bi to onda bi njegov poraz!

Još jedno je bitno istaknuti. Osim ekonomskih sankcija i financijske pomoći, prvi put u povijesti EU-a, nekoj se zemlji šalje vojna pomoć u naoružanju, u što se uključila čak i Njemačka, ali i Hrvatska, koja šalje zaštitnu opremu i pješačko naoružanje za Ukrajinu u vrijednosti 124 milijuna kuna. Zapravo se Europska unija ujedinila i prvi put jednoglasno i brzo reagirala na neku od kriza, ovaj put ukrajinsku. Rat čini svoje. S druge strane, SAD koristi ovu situaciju da ponovno "zagospodari" Europom te se pozicionira kao nositelj i "glasnogovornik" zapadnih interesa, a pogotovo s idejom da istočnoeuropske države potpuno podredi sebi i od njih napravi svoje privržene saveznike u EU-u u nekom unutarnjem suparništvu s Njemačkom i Francuskom kao najvažnijim i stožernim državama Unije, komentiraju zapadnjački analitičari. No, u širem kontekstu, geopolitičkom najviše, upozorava se i na još jedan faktor - za rat u Ukrajini nije krivac SAD, već Rusija, ali situaciju Amerikanci koriste kako bi pojačali svoj utjecaj i potvrdili sebe kao jedinu i glavnu velesilu. Pritom Washington poziva na diplomatsko rješenje, koje zagovara i Moskva dok u međuvremenu razara ukrajinske gradove. U pozadini svega je i Kina, koja se drži po strani, premda također podržava Rusiju i istupa protiv daljnjeg širenja NATO-a na istok, jer bi, misle, Savez mogao s vremenom izbiti i na njihove granice, ako im se priključe srednjoazijske države.

Što pak agresija Rusije znači za Hrvatsku? U NATO-u je isplanirano da Hrvatska s Mađarskom i Slovačkom čini jednu borbenu skupinu. Prije eventualnog uključivanja u izravni sukob (što se zasad ipak čini kao teorija!) planirano je da tamo bude upućena postrojba vjerojatno jačine onih satnija koje su i do sada odlazile u NATO-ove vojne misije, primjerice u Poljsku i Litvu. Naravno, da bi došlo do upućivanja takve postrojbe HV-a izvan granica, potrebna je suglasnost Milanovića, Plenkovićeve vlade, i to treba biti izglasano u Hrvatskom saboru običnom većinom, a u slučaju eventualnog protivljenja Milanovića, dvotrećinskom većinom.



Pozornost i NATO-a i Hrvatske morat će, međutim, biti usmjerena i na zapadni Balkan. Po sistemu spojenih posuda može se očekivati i aktiviranje nekog od žarišta na tom području s obzirom na jak rad ruske agenture i agenture Srbije, navode analitičari. Inače, najlakše bi se pokrenulo žarište u Crnoj Gori, gdje se ionako očekuju ponovne demonstracije prosrpskih snaga protiv crnogorskih snaga, ali i na sjevernom Kosovu. Najveća opasnost, geopolitički gledano, ipak prijeti BiH, koja je najveće potencijalno bure baruta zapadnog Balkana. Vučić je već objavio podizanje borbene pripravnosti vojske Srbije. No, on je sa Zapada dobio jasne signale i upozorenja da sada treba stvarno pokazati čiju stranu bira. Jer BiH se već vidi kao druga fronta mogućeg sukoba s Rusijom nakon Ukrajine dok Milorad Dodik forsira odcjepljenje Republike Srpske, pišu njemački mediji, o čemu već traži potporu u Moskvi. "Ovu regiju Putin već sad ima na nišanu", naslov je članka njemačkog lista Die Welt, u kojemu je razmatrana mogućnost proširenja ruskih aktiviteta na BiH. "Zato NATO savez planira ovog proljeća stacionirati ‘borbenu grupu‘ pod francuskim vodstvom u Rumunjskoj. To je direktna poruka Moskvi", piše berlinski dnevnik. Prema njemačkom listu, stručnjak za sigurnost Gustav Gressel vidi paralele između Beograda i Moskve. Rekao je kako ni jedni ni drugi ne žele prihvatiti teritorijalne gubitke 90-ih godina i dovode u pitanje neovisnost država nasljednica.

Nakon svega cijeli svijet pita se i je li sve što se zbiva zapravo uvod u početak Trećeg svjetskog rata. Odgovor na to pitanje ponudio je i stručnjak za sigurnost Gordan Akrap: "Mislim da smo mi već dulje u digitalnom trećem svjetskom ratu. Nadam se da ovo nije uvod u Treći svjetski rat, iako stoji ta teza da Rusija nije napala samo Ukrajinu, već i NATO. A ako dođe do provokacije prema članicama NATO-a, ta organizacija sigurno će odgovoriti." I bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač komentirao je rusku invaziju na Ukrajinu: "Zastrašujuće je da je Putin uspio prevariti ne samo Ukrajince nego i Zapad. Tjednima se špekuliralo o mogućnosti napada i na kraju je napravio ono što je Hitler 1940. godine kad je ušao kroz Belgiju u Francusku", istaknuo je Kovač komentirajući ruski napad s teritorija Bjelorusije.

U međuvremenu, osude Rusije i Putina stižu sa svih strana. Stav EU-a je jasan, kao i stav RH (Sabor je usvojio Deklaraciju o Ukrajini), dok je Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela rezoluciju kojom je osudila ruski napad na Ukrajinu. I dok rat traje, izbjeglički val civila kreće se prema zapadnoj Europi. Očekuje se čak pet milijuna izbjeglica iz Ukrajine prema zemljama Europske unije. Hrvatska je već prihvatila nekoliko stotina ukrajinskih žena i djece...