Umirovljeni policajac nevin u istražnom zatvoru proveo 121 dan

U ćeliji su s njim bili ratni zločinci i osobe koje su prije pucale na policiju

Umirovljeni policajac iz Slavonije dobiti će od Republike Hrvatske 8.000 eura odštete, sa zateznim kamatama, jer je u istražnom zatvoru proveo 121 dan, a nakon provedenog kaznenog postupka, koji je proveden nekoliko godina kasnije, je od optužbi pravomoćno oslobođen. Uz to država mora platiti 1.000 eura parničnog postupka. Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja.

Sve se dogodilo prije 12 godina kada mu je u Zagrebu određen istražni zatvor, od 29.svibnja do 26. rujna 2013. godine, jer je bio osumnjičen da je počinio kazneno djelo u okviru zločinačke organizacije. U istražnom zatvoru je bio u Zagrebu pa se tamo Slavonac 10. listopada. i žalio, no predmet je prebačen u Osijek.

U vrijeme uhićenja bio je osoba srednje životne dobi i otac dvoje maloljetne djece, pa je boravak u zatvoru, pogotovo jer je lišenje slobode bilo neosnovano, ostavio teške posljedice na njegovu suprugu i obitelj, kao i na njegovo psihičko stanje. Inače ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida i boluje od PTSP-a, a boravak u istražnom zatvoru znatno je pogoršao njegovo psihičko stanje koje je bilo zaliječeno, te je doveo do raspada braka. Državi se obratio državi u mirnom postupku, te mu je RH ponudila naknadu od 4.496.65 eura, koju nije mogao prihvatiti jer je bila preniska.

U svom iskazu Slavonac je naveo kako su mu prije uhićenja obiteljske prilike su bile dobre i nikada se nije svađao sa suprugom. Nakon što mu je određen istražni zatvor, a posebice što se radilo o kaznenom djelu udruživanja u zločinačku organizaciju, njegova djeca par dana nisu išla u školu jer su ih druga djeca provocirala. Od početka je tvrdio da nije kriv, te je bio spreman na poligraf, i upravo zbog tog što je znao da nije kriv za njega su proizašle stresne situacije. Boravio je u sobi veličine 4x4 m² u kojoj ih je ukupno bilo 8, s tim da su s njim u sobi bili i ratni zločinci i osobe koje su prije toga pucale na policiju, što je za njega bilo posebno ponižavajuće, kao bivšeg policajca specijalca.

U istražnom zatvoru se još više razbolio. Vijest o njegovom uhićenju kao člana zločinačke organizacije, bila je na dnevniku kada su to vidjela njegova djeca, a slika mu je objavljena uz članak u jednim novinama. Sve je to u njemu izazvalo osjećaj nemoći i ljutnje jer je zatražio da mu se odredi kućni pritvor što mu istražni sudac nije odobrio. Trebao je dobiti od MUP-a odlikovanja za sudjelovanje u Oluji i Spomenicu domovinske zahvalnosti, no sve je to stopirano zbog kaznenog postupka koji se vodio protiv njega, i ta odlikovanja više nije dobio. Djeca su prije njegovog odlaska u istražni zatvor bili odlični učenici, a za vrijeme njegovog boravka su popustili u školi. Sin mu se teško razbolio.

Nakon boravka u istražnom zatvoru Slavonac je izbačen iz društva i društvenog života, a naročito od umirovljenih kolega, jer je način razmišljanja da ako jednom odeš u zatvor, neovisno što si oslobođen, za njih uvijek ostaješ kriminalac. Prije odlaska u istražni zatvor okupljali su se u njegovoj vikendici i roštiljali, no nakon izlaska iz istražnog zatvora to se više ne događa. Osobni i obiteljski život mu je uništen.

Sud je njegov iskaz prihvatio kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem je naveo svoje osobne osjećaje, te odnose u obitelji i društvu, dok u odnosu na sve navode vezane za medicinska stanja i dijagnoze, sud je naveo da nema stručna znanja na temelju kojih bi dijagnoze tužitelja i njegovo zdravstveno stanje, te pogoršanje zdravstvenog stanja, doveo u uzročno-posljedičnu vezu s boravkom u istražnom zatvoru. Na ove okolnosti Slavonac je priložio medicinsku dokumentaciju, no sud u obrazloženju nepravomoćne presude navodi da nije stručan da bi istu ocjenjivao, a Slavonac nije predložio provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđenja ovih činjenica.