Umro je prvi zapovjednik 108. brigade ZNG
PETAR (PERO) KATALINIĆ prvi zapovjednik 108. brigade ZNG,
NADA KATALINIĆ (rođ VUČKOVIĆ);
Nakon duže i teže bolesti u jeseni života preminuo je 18. siječnja dragovoljac Domovinskog rata, satnik Petar (Pero) Katalinić, zastupnik u Hrvatskom saboru (Županijski dom) i aktivni sudionik Hrvatskog proljeća kroz politiku i Maticu hrvatske. Nažalost 10. siječnja preminula je i njegova supruga Nada (rođena Vučković) iz Donjih Andrijevaca.
Pero je rođen 20. 06. 1932. u selu Skelani nedaleko Srebrenice gdje mu se otac Petar zatekao na službi. Neko vrijeme živio je u Brčkom gdje mu je otac izmješten, potom dolazi u Slavonski Brod gdje završava gimnazijsko obrazovanje. Po struci kasnije bio je socijalni radnik (VŠS).
Prije odlaska na obavezno odsluženje vojnog roka, kratko je igrao za NK Željezničar i radio na željeznici. U Bileći je završio ŠRO, što će mu kasnije koristiti u životu. Potom je predavao predvojničku na Tehničkoj školi u Sl. Brodu i usput bio nogometni sudac. Ergo, polovicom 90-ih u zlatnim danima NK Marsonije biti će kasnije član uprave kao dopredsjednik kluba.
Početkom poslovnog i životnog puta posvetio se ustroju i razvoju tvrtke TOB (Trgovačka organizacija Brod). Kako je imao i utjecaja u svakodnevnom životu, pomogao je i mnogima koji su tada bili građani II reda. Riječju, svi koji nisu hitjeli biti članovi zločinačke, tzv. KP nisu mogli dobiti posao i doslovno su „visili“ na ulici. Potiho, Pero ih je zapošljavao. U na čelu tu je imala utjecaj i njegova supruga Nada iz Donjih Andrijevaca. Svi njezini, kao i cijelo selo bili su tijekom Drugog svjetskog rata u našoj vojsci. Koliko je poznato iz tog sela nitko nije otišao u neprijateljsku vojsku, iako komunistička „historiografija“ tvrdi kako je bio jedan partizan … Nada je radila u SDK-financijama, potom u Opčini Sl. Brod i boljševici su ju gledali poprilično poprijeko.
Hrvatsko proljeće i MASPOK
Hrvatsko proljeće bilo je kulturno-politički pokret koji je ranih 1970-ih tražio pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret, odnosno MASPOK. To je naziv za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, posebno obilježeno legitimiranjem hrvatskog nacionalnog identiteta i traženjima, koja iz njega proizlaze.
Nazvan od političkih protivnika i masovni pokret (MASPOK), hrvatsko proljeće je u užem smislu trajao od X. sjednice CK SKH u siječnju 1970. na kojoj je osuđen unitarizam Miloša Žanka, do njegova slamanja na sjednici Predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu, 29. studenoga 1971.
/ https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_prolje%C4%87e /
>U Slavonskom Brodu (30. listopada 1965.) osnovan je ogranak Matice (Pododbor) u kojem je Pero aktivno radio. Pododbor Matice hrvatske, (…) je okončan zabranom rada odlukom Općinske konferencije Saveza komunista 15. siječnja 1972. Početno razdoblje obnovljenog rada Matice u Brodu uvelike je pridonijelo razvoju lokalne kulture. Organizacija različitih programa, značajna izdavačka produkcija i veliki priljev članstva obećavali su neka nova vremena. No, problematiziranje naziva i položaja hrvatskog jezika i uključivanje Matice hrvatske u reformski pokret Hrvatsko proljeće s ciljem osiguranja većih ekonomskih, kulturnih i političkih prava u okvirima tadašnje savezne države doveli su do zabrane njezina rada. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, izjava sastavljena 9. III. 1967. u Matici hrvatskoj, koju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika bila je presudna. Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s ciljem osiguranja većih ekonomskih, kulturnih i političkih prava u okvirima tadašnje savezne države (glede) doveli su do zabrane njezina rada.
Prijelomne trenutke u slavonskobrodskim događanjima vezanim uz Hrvatsko proljeće, primjenu represije nad velikim dijelom Matičina članstva te ponašanje pojedinaca tijekom i nakon njegova sloma, iscrpno je opisao (povodom njegove tridesete obljetnice) u Godišnjaku Matice hrvatske Slavonski Brod, Slavko Mirković, tajnik tadašnje matičine uprave. Tako Mirković, govoreći o stradavanju matičara (između ostalog) navodi kako su se na popisu komisija za ispitivanje matičinog kontrarevolucionarnog djelovanja od početka 1972. našla imena čak 703 stanovnika slavonskobrodske općine; mnogi matičari prošli su saslušavanja u Komitetu i „informativne razgovore“ u policiji, a pretresani su im i stanovi; s Općinskog suda istjerani su sudci Ante Klarić i Miroslav Rugle; bez direktorskih pozicija ostali su Josip Krajnović i Pero Katalinić; iz Tužilaštva istjeran je Josip Aladrović, iz Okružnog privrednog suda Josip Raković, a načelničko mjesto u Općini izgubio je Vinko Mirković; bez posla su, iako nepartijci, ostali i novinari Slavko Mirković i Stanislav Geza Milošić. članovi Matice percipirani su i tretirani kao zavjerenici, a u optuživanju prednjačio je Savez boraca: „U Savezu boraca fabricirane su optužbe za pojedine matičare i dostavljane Okružnom javnom tužilaštvu u Požegi. Što prema tim boračkim optužnicama nitko nije bio optužen treba zahvaliti Ivanu Kernu, tada okružnom javnom tužitelju, koji ih je vraćao kao neutemeljene.“
Bilo je poziva i za puno radikalnije postupanje prema matičarima pa tako Maca Milanović, „slavonskobrodska partijska perjanica (…) u ‹žaru bitke’ za partijsku liniju glasno se zapitala: ‹Zašto oni kandelaberi na korzu još uvijek stoje prazni?’“.
Nakon svega, mnogi Brođani morali su potražiti egzistenciju izvan Broda (M. Rugle i A. Klarić u Županji, J. Raković i D. Perković u Zagrebu, D. Klasiček u Osijeku, J. Prudeus na Rabu, a S. G. Milošić u emigraciji). I oni koji su otišli i oni koji su ostali, obilježeni i osvjedočeni kao neprijatelji naroda, proživljavali su teške dane (godine), sve do raspada južnoslavenske državne zajednice.<<
Opširnije Ivan Stipić i dr.; „Prigodnik u povodu 50. obljetnice Hrvatskog proljeća u Slavonskom Brodu (1971–2021)“.
Peru ništa nije moglo slomiti. Ostao je u bliskim kontaktima s Veselicom, Đodanom i Olujićem, a krajem 80-i bio je i osnivač HDZ-a. Kasnije je dijelio kalašnjikove po selima.
Hrvatska oružana snaga izdvojila se iz MUP-a, 28. svibnja 1991., na stadionu u Kranjčevićevoj, kada je održano prvo postrojavanje Zbora narodne garde, prethodnice Hrvatske vojske. Danas je to Dan stvaranja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pero je s ekipom, unatoč oštrom protivljenju Antuna Milovića, (tada direktora tvrtke Đuro Đaković, ujedno i Specijalnih vozila -proizvodnja oružja) otvorio ogradu i gotovo ilegalno izvezao s ekipom topove i odvezao ih na postrojavanje u Zagreb. Bilo je to prvo teško oružje HV u nastajanju.
Vrhovnik hrvatske oružane snage i prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, anticipirao je buduće događaje, te svjestan mogućnosti kako će zapovijedani lanac moguće biti presječen odlučio je u svakom gradu postaviti osobu od punog povjerenja. Za Slavonski Brod odabrao je Petra Katalinića. Od tada su on i Ferdo Kožul potiho pripremili „podizanje“ Garde. Dana 28. lipnja 1991. u selu Podcrkavlje, pored Slavonskog Broda osnovana je 108. brigade ZNG, a Pero je postao prvi zapovjednik. Brigadu je uspješno ustrojio u formi 4 – 1. Iako je zapovijed tada bila stvarati 3 bojne po brigadi, Pero i ekipa išli su na četvornu formaciju, što se pokazalo uspješnim. Glede, 3. bataljun poslužiti će kasnije kao osnova za ustroj 121. brigade, a 4. bataljun za ustroj 123. brigade HV.
Zajedničkom odlukom Kriznog štaba i zapovjedništva 108. brigade, a zbog manjka naoružanja i opreme, odlučeno je kako se neće mirno gledati povlačenje JNA iz Slovenije,
- kolovoza 1991.g. pripadnici 108. brigade zaustavili se jednu kompoziciju vlaka koji je prolazio kroz Slavonski Brod, te u toj akciji zaplijenili oko 50 brdskih topova, osamdesetak većih minobacača, nekoliko desetaka protuzrakoplovnih topova od 20mm, nešto granata i stotinjak protuoklopnih sredstava. Za samo nekoliko sati brigada je dobila višestruko veće količine naoružanja nego što je do tada imala. Istovremeno zapljene su se odvijale na postajama od N. Kapele do Vinkovaca.
Opširnije na poveznici : https://hr.wikipedia.org/wiki/108._brigada_Zbora_narodne_garde_Republike_Hrvatske
Zanimljivo je napomenuti kako iz Zagreba i Glavnog stožera nikada nije stigla zapovijed i/ili odobrenje za ovo djelovanje. Operativa 108. reprogramirala je tele-fax uređaje te je u zaglavljima pisao 1 sat više od realnog vremena, a dok je Zagreb dobio izvješća cijela akcija razoružavanja JNA vlako-pratnje i oduzimanja/odvoza oružja već je bila gotova. Pero, Ferdo, Stanko i ekipa radili su na svoju ruku i radili su dobro!
Neumoran ostao je u javnom prostoru kao vijećnik, a kasnije i kao Zastupnik u Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske. Bio je u Odboru za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku. Županijski dom je od 1993. do 2001. bio jedan od dva doma Sabora Republike Hrvatske, a dolaskom na vlast neo-komunista (SDP i partneri) je ukinut.
Njemu i Nadi samo možemo poželjeti zasluženi spokoj.
Neka im je laka Hrvatska zemlja !!!
