Veterani napali generala Ademija, optužili ga da laže, on im odgovara: Opet mi sude za zločine koje nisam počinio. Ne znam što gospodu toliko boli i od čega se zapravo brane
Na ovotjednoj press konferenciji dio se šibenskih ratnih veterana negativno očitovao na nedavno objavljenu knjigu ratnih zapisa generala Rahima Ademija „Samo istina“.
Izražavajući neslaganje s dijelovima generalove knjige koji se odnose na rujanski rat i organizaciju obrane grada 1991. godine, Nikola Vukošić, Goran Grguričin, Ivica Ajduković, Davor Čogelja i Ivo Plenča obznanili su kako su vrlo nezadovoljni Ademijevom interpretacijom tih događaja, jer je on – po njihovu sudu – sve zasluge za obranu neopravdano pripisao sebi.
Tvrdeći kako su Šibenik zajednički obranile tadašnje vojne i policijske postrojbe, uz koordinaciju Kriznog stožera i pomoć građana Šibenika i svih gradskih struktura, ova grupa šibenskih veterana poručila je da su Ademijevom knjigom grubo oklevetani, ne navodeći podrobnije čime.
Opovrgnuli su i navodnu Ademijevu tvrdnju kako bio prvi oficir JNA koji je prešao na stranu hrvatskih branitelja, te su zaključno uvredljivo poručili i da bi se generalova knjiga trebala zvati „Samo laž“, ne precizirajući što je to u njoj pogrešno ili lažno navedeno.
Na ove se tvrdnje grupe šibenskih veterana i ratnih zapovjednika očitovao za Slobodnu Dalmaciju sam general Rahim Ademi.
Poručujući uvodno svojim kritičarima da ako žele širiti samo one priče o ratu koje se njima sviđaju napišu vlastite knjige o ratnim zbivanjima i ponude ih javnosti, general rezolutno naglašava da u njegovoj knjizi nikakvim lažima nigdje nema mjesta, ma koliko ih se neki tamo trudili pronaći.
- Kao prvo, ja nigdje u knjizi nisam naveo da sam prvi prešao iz JNA na hrvatsku stranu, nego među prvima. Izvorna rečenica o tome u mojoj knjizi, na strani 34., glasi: „U hrvatsku vojsku uključio sam se pristupivši 113. brigadi kao jedan od prvih zapovjednika bivše vojske koji je prešao na hrvatsku stranu“, kazuje nam Ademi nudeći preslik stranica knjige.
Podsjećajući kako u nastavku istog tog pasusa navodi sve ljude s kojima je ustrojavao 113. brigadu, uključujući tadašnjeg policijskog zapovjednika Nikolu Vukušića, umirovljeni general napominje kako je na još nekoliko mjesta u svojim zapisima skromno naveo svoju ulogu važnog kotačića u tadašnjoj obrambenoj mašineriji grada, uza sve druge branitelje i veterane. Sebe ni u jednom događaju, kazuje nam Ademi, nigdje nisam ni približno opisao kao superjunaka ili, ne daj Bože, jedinoga ratnog zaslužnika.
- Ne znam što gospodu branitelje toliko boli u mojoj knjizi i od čega se oni danas zapravo brane, no ništa od onoga što su rekli na svojoj konferenciji za medije naprosto ne drži vodu.
U poglavlju knjige naslovljenom 'Osvajanje vojarni Zečevo i Krušica', primjerice, navodim:
„U nastavku ove knjige pisat ću isključivo o onome što sam ja radio u planiranju akcije osvajanja vojarni i zapovijedanju, ustrojavanju topničkih postrojbi, obuci postrojbi (topničkoj i PZO), zapovijedanju topničkim postrojbama u tijeku obrane i deblokade Šibenika, topničkoj potpori našim snagama na vodičkom smjeru i u skradinskom zaleđu (Dubravice, Velika Glava, Bićine). Opisat ću samo ono što sam radio, vidio, čuo, rezultate, svoje zapovjedi topničkim postrojbama i snagama za osvajanje vojarni te snagama za evakuaciju vojarni.
O događajima u kojima nisam sudjelovao ili o postupcima koje nisam vidio – neću pisati. Jednostavno ne želim da se stekne pogrešan dojam kako sam ja bio taj koji je sve radio. U tome pothvatu Šibenčana, Vodičana, Skradinjana, mještana Pakova Sela, Primoštenaca, Rogozničana, Brodaričana… moji topnici i ja bili smo samo jedan važan kotačić.“
Ako su ove riječi dizanje spomenika samome sebi nasred Poljane i pretvaranje sebe u nekakvog 'komandanta Marka' koji je sam samcat obranio Šibenik, neka mi se nepravedno sudi za nepostojeće zločine još jednom, ja sam spreman – poručuje umirovljeni general. No, napominje Rahim Ademi, takvu traljavu optužnicu ne bi se usudili sastaviti čak ni u tužilaštvu nekadašnje JNA, a kamoli na Haaškom sudu.
