(VIDEO) Monstrum opisao kako je ubijao po Srebrenici: Njegove riječi stvaraju osjećaj mučnine

ISPOVIJEST KRVNIKA

Ujutro 10. srpnja 1995. godine situacija u samoj Srebrenici bila je napeta. Stanovnici, od kojih su neki bili naoružani, preplavili su ulice grada.

Pukovnik Karremans slao je hitne zahtjeve kojima je tražio zračnu podršku NATO-a radi obrane grada, no nikakva pomoć nije stigla do otprilike 14:30 sati 11. srpnja 1995. godine, kada je NATO bombardirao tenkove VRS-a koji su se primicali gradu. Zrakoplovi NATO-a pokušali su bombardirati i artiljerijske položaje VRS-a iznad grada, no tu su operaciju morali prekinuti zbog slabe vidljivosti. Planovi NATO-a da nastavi sa zračnim napadima odbačeni su nakon što je VRS zaprijetio da će ubiti nizozemske vojnike koji su se nalazili u zarobljeništvu VRS-a, te da će granatirati bazu UN-a u Potočarima, izvan grada, kao i okolna područja, na koja je pobjeglo 20.000 do 30.000 civila.

8372

Suočeni s činjenicom da je Srebrenica pala pod kontrolu srpskih snaga, tisuće je bošnjačkih stanovnika Srebrenice pobjeglo u Potočare kako bi potražili zaštitu u bazi UN-a. Do večeri 11. srpnja 1995. godine u Potočarima se okupilo između 20.000 i 25.000 bošnjačkih izbjeglica. U naredna dva dana, nastao je pakao… Užasan čin koji se dogodio na srebreničkom tlu, bešćutna ubojstva 8372 nesretna Bošnjaka – ostavio je cijeli svijet nijemim. 

O svojim tragedijama, obitelji žrtava progovorile su iskreno i javno. No, o tom užasnom činu, ispričao je i jedan od egzekutora. 

Video (uznemirujući sadržaj) možete pogledati OVDJE 

Ubojica: “Kao da nešto izađe iz čovjeka kojeg si ubio”

“Vidiš, vidiš neki sjaj u očima koji nestaje… Kao neki duh… Kao da nešto izađe iz tog čovjeka kojeg si ubio. Teško je to opisati riječima… Nemam neko obrazovanje da to opišem. U svakom slučaju, prvo ubojstvo je neprijatno, a kasnija ubistva nose neki trijumfalizam. Neka su nas ubojstva izuzetno zadovoljavala, bili smo sretni, nekako zadovoljni, ispunjeni. Bilo bi nam lakše”, kazao je jedan od egzekutora. 

“Ukoliko bi pustili te ljude na slobodu, oni bi se naoružali i ubijali nas. Tako da smo po naređenju našeg komandanta odlučili da je najbolje rješenje likvidacija. Ali ne klanjem, nego na vojnički način, ubijanjem iz vatrenog oružja. Zatrpavanje su radili Srbi, civili iz tog sela, taj dio posla mi nismo radili, tako da smo dobili na vremenu”, nevjerojatno hladnokrvno pričaju ubojice tisuća nevinih Bošnjaka.