Višnja Starešina: Beogradski ratni marketing više nema nikakvo pokriće
Srbija više ratom ne može proširiti svoje granice kao što se tomu vrlo realno nadala u vrijeme raspada bivše Jugoslavije. Naime, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su u NATO-u, a Kosovo i BiH pod njegovim protektoratom. A NATO si poraz usred Europe jednostavno ne smije dopustiti
Gledam što to lebdi na nebu iznad Zagreba!? Je l’ se to Njegovo Preosveštenstvo Jovan, episkop pakračko-slavonski, padobranom vraća iz Crne Gore? Ondje se prošli vikend padobranom spustio u manastir Đurđevi stupovi pokraj Berana, s razvijenom srpskom zastavom. Išao je vladika i nekadašnji pripadnik 63. padobranske brigade Vojske Srbije (tzv. niški specijalci) na ustoličenje Metodija, SPC-ova vladike budimljansko-nikšićkoga.
No na nebu iznad Zagreba lebdio je samo avion one niskotarifne irske kompanije. A privid sumnjivoga lebdećeg objekta samo je posljedica intenzivnoga beogradskog ratnog marketinga u hrvatskom istočnom susjedstvu. Prvo je pitanje, dakako, stoji li iza toga ratnog marketinga istinska opasnost od pravog rata – u Crnoj Gori, na Kosovu, u BiH, Sjevernoj Makedoniji. I drugo, čemu takav agresivni ratni marketing ako je – samo marketing?
‘Srpski svet’ umjesto velike Srbije
Odgovor na prvo pitanje jednostavan je: danas ne postoje uvjeti za onakav rat kakvog se sjećamo iz devedesetih. Nema za njega uvjeta, a ni motiva. Srbija više ratom ne može proširiti svoje granice kao što se tomu vrlo realno nadala u vrijeme raspada bivše Jugoslavije.
Naime, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su u NATO-u, a Kosovo i BiH pod njegovim protektoratom. I koliko god i NATO bio u vlastitim traženjima, takav si poraz usred Europe SAD, a ni ostale europske članice, jednostavno ne smije dopustiti.
Uostalom, ‘srpski svet’ kao suvremena memorandumska inačica projekta velike Srbije zato i ne uključuje ratna sredstva za svoje ostvarenje, već tzv. meka – politička, kulturna, ekonomska – sredstva širenja utjecaja i ovladavanja željenim prostorom. No to ne isključuje neke oružane incidente ili konflikte nižeg intenziteta.
To regionalno zveckanje oružjem u funkciji je jačanja vlastitih državnih ili nacionalnih pozicija uoči sljedeće faze (unutarnjega) državnog konstituiranja na zapadnom Balkanu. Još je više u funkciji odmjeravanja snaga velikih sila na tom području, prije svega SAD-a i Rusije, kao i propitivanja političke snage Europske unije.
Patrijarh SPC-a Porfirije započeo je spiralu provokacija ustoličenjem vladike Joanikija u Cetinju, Crnogorci su se pobrinuli da ta provokacija prođe zapaženo. Kosovo je ciljano izazvalo Srbiju uvevši joj reciprocitet u (ne)priznavanju automobilskih registracijskih tablica na svome teritoriju, Srbija je uzvratila vojnom prijetnjom na granici prema Kosovu. A Milorad Dodik odmah je najavio mogućnost osnivanja vojske Republike Srpske.
Sve se to događa uoči nastavka srpsko-kosovskih pregovora u Bruxellesu, i to uz najavljenu prisutnost posebnog američkog izaslanika za zapadni Balkan Gabriela Escobara, a bez prisutnosti vrlo zainteresirane Rusije.
Istodobno visoki međunarodni predstavnik za BiH Christian Schmidt (izabran uz protivljenje Rusije) očito priprema promjenu izbornih zakona u BiH (milom ili nametanjem), a američki predstavnik Escobar najavljuje obračun sa svim oblicima korupcije u BiH, što po prirodi stvari zabrinjava cijeli politički establišment u BiH, ponajviše zbog njegovih financijskih veza s Rusijom i Kinom. Spirala provokacija sigurno će ići dalje, no upitno je što tim ratnim marketingom dobiva Srbija.
Vladika između rokera i specijalca
Ta država nikad nije toliko razotkrila osvajačku narav ‘srpskog sveta’ i ulogu SPC-a u njegovoj provedbi kao u ovih nekoliko tjedana – od Porfirijeva desanta na Cetinje do Jovanova skoka u Berane. A nije time uopće zastrašila čak ni Bruxelles, a kamoli Washington.
Naprotiv, ugrozila je svoju pojačanu ulogu u Crnoj Gori koju joj je SAD dodijelio podupirući formiranje aktualne koalicijske prosrpske vlade. I ugrozila je neometanu i tihu provedbu ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj. Porfirija se nakon Cetinja morao odreći čak i zagrebački kružok njegovih obožavatelja. Skokom u Đurđeve stupove intelektualno zavodljivi i rokerski ‘otkvačeni’ vladika Jovan pokazao se kao istinski niški specijalac – elitni vojni diverzant i obavještajac. Tim agresivnim ratnim marketingom Srbija trenutačno definitivno politički ne profitira.
No podsjetimo da je nedavno šef ruske diplomacije Sergej Lavrov najavio da će se budući sukob između Rusije i Zapada, prije svega SAD-a, voditi na terenu Ruske pravoslavne crkve i SPC-a. I podsjetimo se srpske ovisnosti o Rusiji – od energetike do oružja kojim sada zvecka. Zbog toga Vučić ima obveze, pa i one na vlastitu štetu. A vladika Jovan nema slobodu izbora: kada će biti uključivi roker, a kada opasni niški specijalac. I ne skače samo za Aleksandra. U Beranama je skakao više za – Vladimira.
Višnja Starešina / Lider media
