Vohrić upozorava na dvostruka mjerila države: “Nepravda prema hrvatskim braniteljima – zašto se šuti?”

Ivan Vohrić, novinar, povjesničar i aktivist, poznat kao osnivač i urednik bloga Skrivena povijest te istoimene Facebook stranice i YouTube kanala, na svom je Facebook profilu otvoreno progovorio o, kako kaže, dubokoj nepravdi prema onima koji su branili Domovinu. U objavi je kritizirao postupanje države i institucija koje, umjesto da štite branitelje, dopuštaju da se njihova žrtva i vrijednosti hrvatskog naroda omalovažavaju. Posebno je istaknuo nedavni incident u Benkovcu, vezan uz festival “Nosi se”, koji je razotkrio apsurdne dvostruke standarde u tretmanu branitelja i lijevih aktivista.

Njegov tekst objavljujemo u cijelosti:

Nepravda prema hrvatskim braniteljima – zašto se šuti?

U Republici Hrvatskoj, zemlji koja je stvarana krvlju i žrtvom hrvatskih branitelja, posljednjih godina svjedočimo dubokoj nepravdi.

Oni koji su branili ovu domovinu, oni koji su nosili teret rata, postaju meta progona i omalovažavanja – i to od onih koji nikada nisu vjerovali u Hrvatsku.

Događaji u Benkovcu vezani uz tzv. festival “Nosi se” razotkrili su svu apsurdnost odnosa države prema vlastitim braniteljima.

Umjesto da se poštuje bol i osjećaji ljudi koji su upravo na tom području podnijeli strašne ratne žrtve, dopušta se da se izvode predstave i programi koji vrijeđaju, provociraju i ismijavaju ono što je svetinja većini hrvatskog naroda – vjeru, domoljublje i uspomenu na pale suborce.

Kada su branitelji podigli svoj glas i izrazili neslaganje, dočekala ih je policija.

No, umjesto da zaštiti njihovo pravo na mirni prosvjed, ministar policije šalje stručni tim iz Zagreba – ne da istraži zašto se vrijeđa narod i njegove vrijednosti, nego da ispita jesu li branitelji “prestrogo” gledali prema novinarki koja ih je snimala.

Dok se u Zagrebu na Trgu bana Jelačića fizički nasrtalo na molitelje, tada nije bilo stručnog tima. Nije bilo reakcije. Tada ministar nije našao za shodno poslati komisije ni analizirati postupanje policije.

Zašto? Zato što su žrtve bili ljudi desnog svjetonazora, vjernici, domoljubi.

Isti taj ministar, iz obitelji duboko ukorijenjene u komunističku prošlost, uvijek je na raspolaganju lijevim aktivistima.

Njima se daje prostor, njima se daje zaštita, njima se daje novac. Dok su Frljić i slični godinama ismijavali vjeru i narod, prikazivali na sceni blasfemiju i gadosti – od scena u kojima se Krist ponižava, do uvreda upućenih katolicima i braniteljima – država je to financirala našim novcem. Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik i prepoznatljivi lice lijevo-liberalne scene, danas organizira i podupire festivale koji se predstavljaju kao “sloboda govora”, a zapravo vrijeđaju temeljne vrijednosti većine građana Hrvatske.

Mainstream mediji, većinom u vlasništvu ljudi koji nikada nisu imali interesa za Hrvatsku, takve događaje prikazuju kao hrabru borbu za slobodu izražavanja. Istovremeno, kada branitelji dignu glas, oni postaju “čudovišta”. Optužuje ih se za nasilje, za mržnju, za nesnošljivost. A istina je da oni traže samo jedno – poštovanje prema Hrvatskoj i onima koji su je stvorili.

U ovoj zemlji očito postoje dvostruka mjerila. Kada ljevica provocira, to je umjetnost i sloboda izražavanja. Kada domoljubi pjevaju pjesme o Hrvatskoj i njenim herojima, to je “ekstremizam” i “ugrožavanje demokracije”. Kada novinarka uđe među branitelje i snima ih kamerom tik uz lice, to je “hrabro novinarstvo”. Kada branitelj samo reagira na tu provokaciju, to postaje “napad” i razlog za državne izvide.

Nepravda boli. Još više boli što ona dolazi od institucija koje bi trebale štititi sve građane jednako. Hrvatska policija i pravosuđe moraju biti jamac reda i zakona, a ne alat u rukama jedne političke opcije.

Zar je moguće da u mjestima gdje su se događali ratni zločini danas gledamo predstave koje ismijavaju hrvatske žrtve i njihovu bol? Zar je moguće da branitelje koji su svojim životima obranili ovu zemlju danas prikazujemo kao problem, a one koji nikada nisu željeli Hrvatsku kao nositelje kulture i demokracije?

Ovo nije samo pitanje jednog incidenta u Benkovcu. Ovo je pitanje dostojanstva i pravde. Ako se i dalje bude dopuštalo da se branitelje progoni, vrijeđa i omalovažava, što to govori o nama kao narodu?

Branitelji nisu čudovišta. Oni su ljudi od krvi i mesa, ljudi koji su za ovu zemlju dali svoje najbolje godine, svoje zdravlje i svoje živote. Oni ne traže povlastice, oni traže samo istinu i poštovanje.

Vrijeme je da se digne glas protiv ove nepravde.

Vrijeme je da se kaže – dosta.