Vojna analiza: Hoće li jedna pruga biti ključna za ovu fazu rata i kakvo oružje Ukrajincima šalje SAD?
Iako se može reći da je Ukrajina dobila tzv. prvu rundu ovoga sukoba na sjeveru države, aktualna faza ovoga rata još je itekako neizvjesna
Početak trećeg mjeseca intenzivnog ruskog ratovanja u Ukrajini obilježen je nizom manjih napredovanja agresora, koja iako u pojedinim zonama izrazito neugodna - ipak nisu dovela do kompletnih pucanja ukrajinskih obrambenih linija. No, to ne znači da tijekom zadnjih dana pa do danas, 65. dana intenzivnog rata u petak 29. travnja, Ukrajina nije imala novih teritorijalnih i materijalnih gubitaka.
Dapače, detaljnijim pogledom na kartu vidi se da su ruski agresori napredovali gotovo na čitavoj liniji fronte osim u neposrednom prstenu oko grada Harkiva, gdje su branitelji nastavili odmicati agresore izvan topničkoga dometa do centra ovog drugog po veličini grada u Ukrajini. Posebno otrežnjujuće djeluje kad se vidi da od krajnje točke ruskog napredovanja sa sjevera (južno od Izjuma, oko mjesta Barvinkove) pa do krajnje točke aktualnih ruskih napredovanja na južnom bojištu (između ukrajinskih uporišta Temirivka i Velika Novosilka) ima tek oko 130 kilometara – koji Ukrajinu dijele od kompletnog zaokruživanja njihovih ostataka Luhanske i Donjecke oblasti, te velikog dijela vojske kojeg su ondje za obranu koncentrirali.
Iako se može reći da je Ukrajina dobila tzv. prvu rundu ovoga sukoba na sjeveru države, aktualna faza ovoga rata još je itekako neizvjesna. Tip borbi na istoku i jugoistoku Ukrajine je drugačiji, gubici u tehnici i ljudstvu su mnogo veći, a sada se već i na obje strane kreću vidjeti posljedice aktivnog dvomjesečnog ratovanja. Pri tome, poseban je napor vidljiv na logističkim sustavima obje zaraćene strane.
Dok se o ruskoj vojnoj logistici mnogo pričalo, nije dvojbeno da je ona tehnički zastarjela, uvelike oslonjena na željeznički transport i u velikim problemima čim se postrojbe treba na veće daljine opskrbljivati cestovnim putem – gdje vidljivo nedostaje kamiona, do izražaja dolazi izostanak tzv.“paletizacije“ i modernog pakiranja vojnih roba, a i loše mjere osiguravanja opskrbnih konvoja itekako doprinose ograničenom uspjehu na prvim linijama sukoba.
No, usprkos čvrstom kontroliranju informacija koje dospijevaju u javnost – posebno izraženom u izričito poštovanoj zabrani izvještavanja o ishodima napada na civilne ciljeve od 3 sata i na vojne ciljeve od 12 sati - i ukrajinski problemi tu ipak postupno postaju vidljivi. Jasno se nazire učinak koji su imali valovi ruskih napada na svekolika skladišta goriva širom Ukrajine, tako da ono postaje deficitarno za civilne svrhe, a pokazuju se učinci i ruskih zračnih napada na željezničku infrastrukturu koja bi na istok države trebala prebaciti kako dodatno ljudstvo i domaću vojnu opremu, tako i sve masivniju vojnu pomoć koja u Ukrajinu kreće stizati od saveznika.
Strateški bitna pruga
Izbacivanja elektro-opskrbne infrastrukture ukrajinskih željeznica, kombinirana s oštećivanjima ključnih pravaca i čvorišta tu očigledno imaju učinka, a to će biti još i vidljivije ako ruskim snagama uspije prekidanje pruge Lozova-Barvinkove-Slovjansk koja je strateški bitna za opskrbu sjevernog dijela ukrajinske obrane u Donbasu i od koje su ruske snage na oko 5 kilometara udaljene istočno od Barvinkova. Budući da ruske snage nastavljaju nemilice ofenzivno trošiti rezerve prikupljene povlačenjem sa sjevera Ukrajine, a Ukrajina se teško brani u očekivanju šireg pristizanja velikih količina vojne robe od saveznika, ne bi čudilo da se baš idućih tjedan ili dva pokažu ključnima za sudbinu ove faze rata.
Naime, ritam gubitaka će do tada ponešto otupiti oštricu ruskog napredovanja, novoobučenim ukrajinskim poslužiteljima na bojišta će početi pristizati prvi kontingenti zapadne opreme, a prestat će i aktualna faza 'rasputice' koja otežava manevar izvan uređenih prometnih pravaca. Dakle, to je period do kojeg se Rusi nadaju već postići i nešto stvarno ozbiljno na bojištima, dok Ukrajina treba preživjeti sa što manje katastrofalnih preokreta situacije na bojištima.
Da ilustriramo točno što to Ukrajina čeka od savezničke pomoći, dovoljno je baciti pogled na pomoć koju su im krenule pružati SAD i Poljska. Dok se čuje o pristizanju prvih desetaka tegljenih haubica M777 u Ukrajinu, kao i prvih skupina izučenih domaćih instruktora za ova oružja, Sjedinjene Američke Države su na dosadašnjih 13,6 milijardi dolara vojne, humanitarne i ekonomske pomoći Ukrajini u četvrtak, 28. Travnja, u Kongresu usvojile i 'Ukraine Democracy Defense Lend-Lease Act of 2022' – propis po vrsti sličan tzv. 'Zakonu o zajmu i najmu', kojim se od ožujka 1945. pa do kraja Drugog svjetskog rata s više od 40 milijardi tadašnjih dolara pomoglo borbi Velike Britanije, SSSR-a, Francuske i Kine protiv Hitlerove Njemačke.
Ovaj specifični program masovne pomoći omogućava stavljanje na raspolaganje raznih roba do prestanka potrebe ili njihova uništenja, a iz ruskih se izvora navodi kako bi u današnjem slučaju trebao obuhvaćati isporuke u Ukrajinu modernih tenkova Abrams, borbenih vozila Bradley, samohodnog topništva Paladin, raketnih sustava HIMARS i M270 MLRS, protuzračnih sustava NASAMS2 i Patriot, te čak i borbenih aviona F-16C/D. Dok je američki Senat prijedlog ovog propisa usvojio već ranije, Zastupnički dom je o tome glasovao jučer, s 417 glasova 'za' i tek 10 republikanskih glasova 'protiv'.
Osim bitnog olakšavanja čitave procedure slanja opreme u Ukrajinu, treba napomenuti da su se jučer u javnosti pojavili i detalji nastavka američkog financiranja obrane Ukrajine – gdje se od Kongresa traži prihvaćanje paketa pomoći teškog 31,9 milijardi USD – od čega 20,4 milijarde za vojnu pomoć, 8,5 milijardi dolara za ekonomsku pomoć, te još 3 milijarde za humanitarnu pomoć, uključujući tu i ukrajinsku proizvodnju te opskrbu stanovništva hranom.
Poljska, koja je druga na listi država po količini ukupne pomoći za Ukrajinu, navodno je do danas dala vojne pomoći u ukupnoj vrijednosti oko 1,5 milijardi eura – gdje treba posebno istaknuti oko 200 tenkova T-72 (preko pola nacionalne kvote te opreme, iako navodno pretežito vozila koja zadnjih godina nisu bila modernizirana), oklopna borbena vozila, VBR sustave BM-21 Grad, samohodne haubice 2S1 Gvozdika, brojno lako protuzračno i protuoklopno naoružanje, dronove i dijelove za borbene zrakoplove – sve opremu za koju u Ukrajini ne treba mnogo dodatnog obučavanja i zato je brže uporabiva na bojištima.
Što se tiče stanja na terenu tijekom zadnjih dana, kao prvo treba napomenuti da je ukrajinska strana nastavila odmicati Ruse od Harkiva, ne bi li smanjila topničke napade na taj grad. Nakon prethodnih oslobađanja prostora na sjeveroistoku grada, sada se pažnju posvetilo na sjever (Ruska Lozova) i sjeveroistok (Kutuzinka) u krugu oko 20 km od centra, dok ne bi čudilo da se kao iduće na redu tu krene na ruske položaje oko sjeveroistočno smještenog mjesta Ruski Tiški, koje su ukrajinske snage zadnje navodno aktivno izviđale. Nažalost, to je ujedno i kraj dobrih vijesti s bojišta za ukrajinsku stranu.
Dalje jugoistočno, u predjelima neposredno južno i jugozapadno od grada Izjuma, izgleda da je težište velikog dijela ruskih ofenzivnih nastojanja u Ukrajini. Ondje su se posljednjih dana vodile izuzetno žestoke borbe, a dio ruskih snaga je nakon gubitaka bio izvlačen na sjever, ali i nadomještan relativno svježim ruskim postrojbama koje se zadnjih tjedana rekonstituiralo u prekograničnoj regiji Belgorod.
Time, prema zapadnim izvorima, Rusija trenutno ima oko 92 taktičke skupine razine bojne u Ukrajini, iako se za barem dio njih pretpostavlja da nisu bile oporavljene na punu snagu prije ponovnih angažiranja. Rezultat ovih operacija, koje su obuhvatile možda i do trećinu spomenutih ukupnih snaga, rusko je zauzimanje malog poteza na lijevoj, sjevernoj obali rijeke Sjeverni Donjeck oko 15 km zapadno od Izjuma, kao onda i zauzimanje sela Zavodi i Velika Komušuvaha oko 20 km jugozapadno od Izjuma, oko kojih su se već neko vrijeme vodile borbe.
Niz ruskih napredovanja
No, to je bilo tek kombinirano s prodorom južno od Izjuma, prema mjestu Barvinkovo, gdje se stiglo do Ridne i Nove Dimitrivke na oko 10 km cestom od Barvinkova, kao i utvrđivanjem položaja od Kuruljke do Paškova (i tek oko 5 km udaljene strateške pruge, čije bi kompletno prekidanje predstavljalo veliki operativni napredak). Navodno su nastavljene i borbe na cestovnim pravcima na jugoistok, prema Slovjansku i dalje prema Kramatorsku, ukrajinskim centrima koordiniranja i opskrbe obrane sjevernog Donbasa. Jednako je loša situacija bila i na prostorima sjeverne obale rijeke Sjeverni Donjeck od Izjuma na istok do Severodonjecka. Na ovih je gotovo 80 kilometara poteza zadnjih dana bilježen niz ruskih napredovanja koja su ozbiljno smanjila tamošnje prostore pod ukrajinskom kontrolom.
Iako su izgleda sustavno rušeni mostovi preko Sjevernog Donjecka, a ondje se i dalje drži manje područje između gradova Svjatogirsk i Liman, ondje je bilo bilježeno rusko zauzimanje niza manjih naselja, te pripremanje uvjeta za pokušaje forsiranja Sjevernog Donjecka ako propadnu pokušaji zarobljavanja barem nekog od brojnih mostova prema Slovjansku.
Time se i sa sjevera počinje ozbiljno prijetiti neposrednim odsijecanjem ukrajinske obrambene linije oko ostataka mjesta Rubižne i Severodonjecka, te južnije na potezu Lisičansk-Girske-Zolote-Popasna, kojeg zadnjih dana ukrajinske snage teško drže. Ruske navale ondje su se ionako frontalno primakle za nekoliko kilometara, osvajanjem pojedinih prednjih otpornih točaka. Posebno je neugodna situacija u gradiću Popasna, koji je već tjednima pod jakim zračnim napadima svih vrsta, a ulične borbe su za sada dovele do podjele mjesta ugrubo na ruski istok i jug, te ukrajinski sjever i zapad.
Dok usprkos brojnim pokušajima ruskih napada izgleda da nije bilo bitnijih pomaka linija fronte oko grada Donjecka, treba spomenuti da su ruske snage uspjele napredovati na potezu između mjesta Gulajpolje i Velika Novosilka, gdje se u prodor prema naselju Temirivka i Novosilka izgleda direktno ubacuju rezerve oslobođene zamiranjem većih borbi u opkoljenom Mariupolju. Iako su ondje Rusi bilježili manja napredovanja, ona su izgleda za sada obuzdana uz dosta uništene ruske tehnike.
Dakle, to je situacija koja samo čeka veći preokret, baš kao i ukrajinsko ustrajavanje u obrani ostataka središnjeg dijela čeličane Azovstal u Mariupolju, koju Rusi učestalo bombardiraju najtežim oružjima, i gdje je opstanak obrambenih snaga sve teži – što je dobro ilustriralo i zadnje uništavanje većeg dijela tamošnje utvrđene ukrajinske vojne bolnice u obrambenom kompleksu.
Što se tiče jugozapadnog ostatka tog tzv. 'Južnog bojišta' u Ukrajini, on je posljednjih dana bio iznimno dinamičan. Pokušaj ukrajinskog napada na sam Herson, u kojem se navodno došlo i do prigradskih naselja te ondje smještenog aerodroma, prvo je omeo ruski protunapad uz obalu. Tada je zauzeto mjesto Oleksandrivka, koje su Ukrajinci ipak uspjeli nanovo preuzeti samo dan kasnije.
Nažalost, to je onda otvorilo prostor ruskom napredovanju po ravnicama zapadno od Hersona samo dan kasnije, kada su Rusi nanovo osvojili i mjesto Tavrijske, koje ih je opet dovelo u domet topništva do grada Mikolajeva. Dok se itekako očekuju ukrajinski protunapadi u toj regiji, Mikolajev je nekoliko zadnjih dana opet trpio intenzivna granatiranja i raketiranja, koja će vjerojatno itekako dodatno motivirati spomenuti ukrajinski protunapad.
