Vojni analitičar: “Apsurdno je da imamo tvornicu naoružanja, a nemamo tvornicu streljiva”
Izgradnja tvornice streljiva u Hrvatskoj u planu je od 2019. godine, a priču o tom projektu aktualizirao je u četvrtak premijer Andrej Plenković.
“Radimo na jačanju obrambenih sposobnosti u dva pravca. Nabavljamo tuđu vojnu opremu i razvijamo svoju. Vode se već razgovori o tvornici streljiva. To je put prema budućnosti”, rekao je Andrej Plenković ovoga tjedna za Hrvatski radio.
Potom je u četvrtak iz Bruxellesa, gdje je bio na hitnom samitu EU-a, poručio: “Rat u Ukrajini je pokazao da EU nije bila u stanju proizvesti potrebnu količinu kako bi namirila Ukrajinu, a kamoli neku veću količinu streljiva. Ovo je presudan trenutak i nova situacija traži ulaganja. Radi se na tome da se u Hrvatskoj radi tvornica streljiva.”
U turbulentno vrijeme po sigurnost i obranu Europe, dok nova američka administracija preispituje neke svoje geopolitičke interese i odnose, uključujući i one unutar NATO saveza, nužda za samodostatnom obranom zemlje postaje sve veća. I Hrvatska će narednih godina više ulagati u obranu.
“Ne bi trebali kupovati metke, za Majku Božju!”
Hrvatska već ima uspješnu tvrtku za proizvodnju vatrenog oružja – HS produkt iz Karlovca, koja proizvodi na međunarodnom tržištu vrlo cijenjene poluautomatske pištolje i jurišne puške. S druge strane, Hrvatska je prisiljena uvoziti streljivo i granate jer nema vlastitu proizvodnju. Stoga se potreba čini neupitnom.
Vojni analitičar Marinko Ogorec smatra da bi pokretanje proizvodnje streljiva bila jako dobra investicija.
“Treba li nam streljivo? Da. Je li to sastavni dio funkcioniranja Oružanih snaga? Da. Pa mi ne bi trebali kupovati metke, za Majku Božju! Apsurdna je situacija da imamo tvornicu širokog spektra vojnog naoružanja, a nemamo tvornicu streljiva”, kazao nam je.
“Želimo li jake oružane snage, moramo to imati”
Ogorec smatra da bi svaka zemlja trebala sama moći proizvoditi streljivo za svoje potrebe.
“To je naprosto nužnost. Ako želimo jake oružane snage, moramo imati tvornicu streljiva”, dodaje.
To je, kaže, vrlo profitabilna proizvodnja, tim više što su potrebe široke pa se mogu proizvoditi razni kalibri streljiva.
“Ne koriste streljivo samo oružane snage. Široki raspon streljiva može se proizvoditi i za potrebe policije, lovačkih društava, streljačkog sporta… Puno je mogućnosti da plasman proizvedenog streljiva bude neprekidan”, ističe Ogorec.
Velika potrošnja i u miru
Većina zemalja ima vlastitu proizvodnju streljiva, a imaju je i zemlje iz našeg susjedstva poput Srbije (Prvi partizan iz Užica), Bosne i Hercegovine (Igman iz Konjica) i Mađarske (MFS iz Siroka) koje su s početkom rata u Ukrajini udvostručile proizvodnju i izvoz.
“Potreba postoji, a bez daljnjega i isplativost te proizvodnje. Oružane snage su veliki potrošač streljiva ne samo u ratu, nego i u miru”, objašnjava vojni analitičar Ogorec.
Po njegovim riječima, države koje su neovisne o nabavi streljiva, neovisne su o cijelom nizu neželjenih situacija. Počev od one da vojska ne ostane praznih pušaka.
