VOJNO-CIVILNI PROJEKTI Otkrivamo Vladin plan: U NATO-ov cilj ulazi i treći trak autoceste do Karlovca

Hrvatska planira više od 50 infrastrukturnih projekata vojno-civilne namjene. Jedan je od glavnih kriterija da se ulaganja provode na zacrtanim transeuropskim koridorima koji su važni za vojnu mobilnost u slučaju rata, u kojem bi se saveznici mobilizirali u kolektivnu obranu teritorija NATO-a

Treći prometni trak u oba smjera autoceste između Zagreba i Karlovca, obnova željezničkog nadvožnjaka od Držićeve avenije do Svetica u Zagrebu, proširenje gata sv. Petra u Splitu, gradnja pet vezova za teretne brodove u Sjevernoj luci u Splitu, proširenje praškog pristaništa u Luci Rijeka... Sve su to primjeri projekata koje hrvatska Vlada planira prikazati kao ulaganja u infrastrukturu povezanu s obranom i sigurnošću kako bi se trošak financiranja mogao računati u onih 1,5 posto BDP-a, koliko se unutar NATO-ova cilja od pet posto BDP-a treba ulagati u infrastrukturu dualne, vojno-civilne namjene.

Odmorišta na autocestama širit će se i rekonstruirati kako bi se na njima mogle parkirati velike kolone vojnih vozila i mehanizacije. Možda se čak i neki radovi na već započetoj rekonstrukciji odmorišta Zagreb na zagrebačkoj obilaznici, na mjestu nekadašnjeg odmorišta Plitvice, uspiju provesti pod računicu u tih 1,5 posto BDP-a.

U razgovoru s jednim dobro upućenim izvorom doznajemo da se u famoznih 1,5 posto BDP-a možda može uračunati i planirano ulaganje u gradnju trećeg prometnog traka u oba smjera zagrebačke obilaznice. U vezi s tim projektom Hrvatske autoceste ovih su dana otvorile proceduru prethodnog savjetovanja, nakon kojeg slijedi raspisivanje javnog natječaja za izvođenje radova. Niz se godina govori i o gradnji trećeg prometnog traka autoceste između Zagreba i Karlovca, ali do kraja ove godine moglo bi se raspisati prethodno savjetovanje, kao uvod u početak radova i za taj projekt. I svakako se, dodaje naš izvor, planira da i taj projekt bude prikazan kao dio ulaganja u poboljšanje vojne mobilnosti, odnosno da i ti troškovi uđu u prikaz dosezanja cilja koji je Hrvatska preuzela unutar NATO-a.

U NATO-ov cilj ulazi i treći trak autoceste od Zagreba do Karlovca

Planirana su i ulaganja koja će poboljšati vojnu mobilnost kroz jednu ili dvije hrvatske riječne luke, ali od primjera projekata u morskim lukama već se sada u kontekstu vojne mobilnosti i dualne vojno-civilne namjene razmišlja i o projektima u lukama u Rijeci i Splitu. Praško pristanište u riječkoj luci znači gradnju više od 300 metara nove obale, koja povezuje kontejnerski terminal Zagreb Deep Sea i Visinov gat, a radovi bi bili vrijedni oko 140 milijuna eura. U Splitu, gradnja pet novih Ro-Ro vezova duž 900-tinjak metara duge obale u Sjevernoj luci rasteretila bi gradsku jezgru jer bi se teretni lučki promet premjestio iz centra i bolja bi bila odvojenost vojne mobilnosti od civilne mobilnosti. U okolici Splita, već planirani projekt Pomorsko-putničkog terminala Resnik – Divulje, koji služi bržem povezivanju zračne luke s otocima, također bi mogao biti prikazan kao dio ulaganja u infrastrukturu povezanu s obranom, u tih 1,5 posto BDP-a unutar NATO-ova cilja od pet posto.

Dosad je bilo poznato, uglavnom iz izjava ministra obrane Ivana Anušića, da će se među tim "dualnim" projektima kao dio računice od 1,5 posto BDP-a unutar natovskih pet posto, naći proširenje kapaciteta Zračne luke u Zadru te njezino bolje povezivanje sa zadarskom lukom Gaženica. Anušić je u intervjuu za Večernji TV iz Haaga potkraj lipnja spomenuo da bi i ulaganja u dugo planiranu i po etapama razvijanu brzu željeznicu, od Luke Rijeka prema Mađarskoj, mogla također biti ubuduće prikazivana kao zadovoljavanje cilja dogovorenog na NATO-ovu summitu u Haagu.

Cilj je da svaka država saveznica, pa i Hrvatska, izdvaja godišnje čak pet posto BDP-a za obranu, ali unutar toga 3,5 posto je za ulaganja u samu vojsku, naoružanje i opremu, dok je 1,5 posto BDP-a fleksibilnije jer može ići za ulaganja u projekte koji su povezani s obranom, ali služe i u civilne svrhe, kao što je prometna infrastruktura za bolju vojnu mobilnost, koja služi i za civilni promet. No, do sada nije bilo poznato sve ovo što je Večernji list doznao iz različitih izvora u NATO-u, EU i po nadležnim hrvatskim ministarstvima. Između NATO-a i Europske unije identificirano je više od 500 žarišnih točaka ("hotspot") na kojima su prioritetno potrebna ulaganja kako bi se povećala vojna mobilnost u slučaju rata.

Popis se još dopunjava, brojka nije konačna, a hrvatska nadležna tijela još su u ranoj fazi dogovaranja i pripremanja finalne liste prvih projekata koji idu pod račun od 1,5 posto BDP-a. Međutim, neki od upućenih izvora prenijeli su nam da Hrvatska ima više od 50 potencijalno spremnih projekata za ulazak u tih 1,5 posto. Većina tih projekata ionako bi se financirala iz nacionalnih ili europskih fondova, ionako su bili planirani ili razmatrani kao korisni, ne samo za vojnu već i civilnu namjenu, a sada relativno lako mogu biti prikazani u sklopu novoga NATO-ova cilja jer se uklapaju u kriterije.

Jedan od glavnih kriterija, ako ne i najvažniji, jest da se ulaganja provode na zacrtanim transeuropskim koridorima koji su važni za vojnu mobilnost u slučaju rata, u kojem bi se saveznici mobilizirali u kolektivnu obranu teritorija NATO-a. Četiri su takva vojna koridora u Europi: sjeverni, centralno-sjeverni, centralno-južni i istočni. Dva su vojna koridora koji prolaze kroz Hrvatsku i na tim se koridorima nalaze "hotspot" točke. Jedan je koridor centralno-južni, drugi je istočni.