VRAĆALI SE S DINARE SA STRAŠNIM OZEBLINAMA! Na Badnjak završila operacija Zima ’94: Hrvatska bi se našla u strašnoj poziciji da oni nisu dali sve od sebe

Na današnji dan, 24. prosinca 1994. godine završila je vojna operacija Zima '94 kojom je oslobođeno Livanjsko polje i spašen Bihać.

Operacijom je oslobođeno područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.

Operacija Zima '94 primjer je izuzetnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji.

Opasna situacija za Hrvatsku

Naime, u studenom 1994. godine vojske Republike Srpske Krajine i Republike Srpske, u koordinaciji sa snagama Fikreta Abdića pokrenule su snažnu ofenzivu prema zaštićenoj UN zoni Bihać. U slučaju eventualnog pada Bihaća u ruke bosanskih Srba, Hrvatska bi se izravno ili neizravno našla u potpuno izgubljenoj vojničkoj poziciji, a pregovori na razini Kontaktne skupine jednostavno više ne bi imali nikakav smisao. Nestajanjem Bihaćke enklave tzv. Republika Srpska Krajina i Republika Srpska bile bi čvrsto povezane, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd-Banja Luka-Knin, stvorila bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi dopuštao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihovog ujedinjenja bila bi vrlo velika.

Zbog svega navedenog Hrvatska je morala oslabiti i zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać te stvoriti povoljan strateški prostor za oslobađanje dijelova RH i BiH pod okupacijom.

Hrvatski vojni vrh razmatrao je nekoliko mogućih vojnih opcija te je na kraju odlučio da se Bihaću pomogne neizravno – združenim napadom snaga HV-a i HVO-a na vojsku bosanskih Srba tamo gdje najmanje očekuju – u Livanjskom polju i na Dinari. Cilj operacije bio je posredno oslabiti pritisak bosanskih Srba na zaštićeno područje Bihaća, potisnuti neprijatelje s Dinare i Livanjskog polja, te sa Golije i Staretine. Zatim, posredno, utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima ugroziti Sinj. Također, povećajte sigurnost Livna.

Zadaću za planiranje, organiziranje i zapovijedanje akcijom dobilo je Zapovjedništvo ZP Split na čelu s generalom Gotovinom. Za potrebe zapovijedanja ovom akcijom Zapovjedništvo ZP Split ustrojilo je zapovjedništvo u Livnu koje se kasnije premjestilo u Rujane.

Glavne snage za napad raspoređene su na Dinari smjerom:

Razdolje – Troglav, a pomoćne snage s istočnim rubom Livanjskog polja smjerom: selo Čelibić-selo Bogdaši. Zadatak hrvatskih snaga bio je da istodobnim frontalnim i bočnim napadom, uz ubacivanje borbenih skupina u taktičku dubinu neprijatelja te uz jaku topničko-raketnu potporu, razbije snagu neprijatelja i odbaci ih s prvih položaja i dominantnih uzvišenja. Zatim odbiti eventualne protunapade neprijatelja te utvrditi i dosegnuti liniju. Na kraju je trebalo osigurati stabilnu logističku potporu i biti spreman za nastavak napada.

Frontalni udari na postrojbe bosanskih Srba

Bojna zadaća prema planu trebala je biti izvršena postupno u vremenu od 10 do 15 dana.

Operativne akcije započinju 29. studenog kada se borbene skupine 126. domobranske pukovnije ubacuju u međuprostor neprijatelja koji ništa i ne sluti. Dan kasnije, 30. studenog, počinju frontalni udari na iznenađene postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca hrvatske snage (7.GBr, 4.GBr, 114. Br. i 80. dp.) u krajnje nemogućim, zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari. Također, tog dana pokreće se i napad na istočnoj strani Livanjskog polja (5. gbr; 1. HGZ; 22. DO. i SP MUP-a HRHB). Borbena djelovanja i pomaci na bojišnici trajali su do 24. prosinca 1994. kada se operacija smatra završenom.

Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a. Međutim, Srbi su s istaknutim uzvišenjima na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogli nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti oslobođeno. U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala.

Smrzavanje ruku i nogu

Odluka da se HV nakon akcije Čičar angažira na Dinari zbog prijeteće opasnosti za zaštićenu zonu UN-a Bihać pokazati će se ispravnom i dalekovidnom za daljnji tijek ratovanja u Hrvatskoj i BiH. Njome su osigurana područja sa kojima bi Srbi, u eventualnom povoljnijem razvoju situacije po njima, mogli ugroziti Sinj i područje prema Splitu. U konačnici su oslabili napadi Srba na Bihać čiji su branitelji dobili značajan predah. U narednim tjednima Armija BiH i HVO Bihaća povratili su okupirana sela te su neprijatelja odbacili dalje od samog grada. Time je sačuvana presudna enklava u dramatičnim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.

Operacija Zima 94 odvijala se u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snijegu, snježnom oluju i uz vrlo niske temperature do – 20 stupnjeva Celzija. Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u takvim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici tijekom operacija pretrpjeli smrzavanje ruke i noge što je rezultiralo amputacijama. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji.