Vrijeme je da regionalni umjetnici napuste Brijune!

Dok hrvatski kulturnjaci, manje-više jedva preživljavaju, a poglavito ljeti, regionalni dramski umjetnik Rade Šerbedžija i njegova obitelj, nema tih i takvim problema.

I ovog ljeta, 23.put (!), nakon što se glumac vratio u Hrvatsku, izbjegavši hrvatski obrambeni Domovinski rat, (vojnu obvezu), za nagradu i priznanje hrvatska država uz pomoć nekih njegovih obožavatelja, ala Zlatko Vitez, Ljuština i slični „uselili“ su ga s njegovim obiteljskim  teatrom Ulyssesom, kojeg neki nazivaju i „Jugoslavija u malom“,  u Male Brijune, drugi po veličini otok  brijunskog aripelaga.

Na tom mjestu, gdje je  vrijeme  za uživanje ograničeno, koje je cijelu godinu zatvoreno, osim u vrijeme ljetnih mjeseci kad se tamo održavaju predstave i koncerti u organizaciji ovog „yugo“ kazališta.

Inače, na taj jadranski biser tijekom cijele godine jedino mogu  Šerbedžija i njihovi gosti!

Već smo niz puta istaknuli da nešto takvo ne postoji nigdje u svijetu, da se tzv. regionalnim glumcima i zabavljačima, koji još k tome nemaju baš nikakvu zaslugu za stvaranje hrvatske države, omogućuje (sve po zakonu!?) ovakva blagodat, kakvu primjera radi hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskog rata mogu samo sanjati, tj. da se i njima omogući da imaju „svoj“ otok.

Nakon trijumfalnog povratka iz dezerterstva, ovom je regionalnom glumcu i njegovoj obitelji gotovo sve omogućeno. Nema tjedna ili mjeseca a da ne čitamo „ekskluzivne“ reportaže o velikim uspjesima i Šerbedžijih kćeri, supruzi ili o sinu koji je čak i na čelu nekakve filmske udruge i koji državnim novcem snima filmove ala neki početnik, odnosno drugim riječima kakvi filmovi, takva je i posjećenost!

Obiteljski teatar Ulysses i ovog će ljeta tijekom srpnja i kolovoza na Malim Brijunima održavati predstave i koncerte. Na njihovu repertoaru, kao i ranije, nema domoljubnih programa!

Ovaj umjetnik ili umetnik je primjer kako se isplatilo pobjeći iz Hrvatske, kad su njegovi kolege i kolegice doslovce spašavali glave, ili bili na prvim crtama bojišta poput već pomalo i zaboravljenog  Svena Laste.

Predlažemo Vladi RH, odnosno Ministarstvu hrvatskih branitelja da već od naredne godine ovo mjesto na Jadranu umjesto „dezertera“ postane okupljalište hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, iako se bojimo da regionalne umjetnike s ovog otoka više ne može otjerati ni Vojno-redarstvena operacija (da se malo našalimo).

Uz to, ne bi nas  čudilo da danas-sutra Šerbedžija i za „kikiriki“ kupi ovaj otok, majčicu mu njegovu!