Vukovarska priča o najmlađoj žrtvi Ovčare koja lomi srce: Petar je poginuo u borbi, a Igor je ubijen samo zato što je njegov sin

Sve do ljeta 1991. godine obitelj Kačić iz Vukovara bila je jedna od brojnih obitelji koje su živjele normalnim životom razmišljajući o budućnosti. Irena i Petar Kačić mogli su se pohvaliti s troje djece. Međutim, rat i sve ono što rat donosi preko noći je sve promijenilo, piše Večernji list.

U samo nekoliko dana tada 44-godišnji Petar Kačić je od radnika u tvornici autoguma Borovo postao jedan od zapovjednika obrane Sajmišta. Srednji Bojler, kako su ga zvali suborci, poginuo je 2. listopada 1991. na prvoj crti bojišnice. Poginuo je točno dva tjedna prije svoga rođendana. Mjesec i pol kasnije stradao je i njegov sin Igor koji je izveden iz vukovarske bolnice i ubijen na Ovčari. Igor je imao samo 16 godina i najmlađa je žrtva Ovčare gdje je strijeljano 200 civila i ranjenika izvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane Vukovara. U spomen na Petra i Igora Kačića, u vukovarskom Mazda parku postavljena je obnovljena skulptura “Otac i sin” izrađena od lijevane bronce.

– Meni taj spomenik jako puno znači kao majci i supruzi, ali i radi mjesta gdje je postavljen. Tamo gdje je isprva bio postavljen nije bio na vidnome mjestu pa sam pisala ministru i gradonačelniku tražeći da se sruši jer nitko nije mogao doći i zapaliti svijeću. Kada god bih dolazila, na svim spomenicima bilo je cvijeća, a na spomeniku mojem suprugu i sinu bilo je samo moje cvijeće. Sada svatko može spomenik vidjeti te zapaliti svijeću želi li. To nije spomenik samo Petru i Igoru, to je spomenik svim očevima i sinovima koji su u Domovinskom ratu dali svoje živote – rekla je Irena Kačić (69) koja je nazočila postavljanju novoga spomenika.

Šljivančaninove laži

Irena Kačić danas živi u Rijeci i, kako kaže, ne voli baš dolaziti u Vukovar jer je za njezin grad veže jako puno uspomena. Prisjećajući se ratnih dana, kaže kako je suprug Petar, koji nosi čin pukovnika, tijekom kolovoza 1991. postao zapovjednik obrane Sajmišta. Ni sama ne zna zašto je baš on postao zapovjednik, ali misli da je postao zato što je bio jedan od najstarijih među braniteljima koji su branili taj dio grada.

– Gotovo da im je po godinama svima mogao biti otac. Na Sajmištu su se vodile krvave borbe pa su zato tu četvrt zvali i Krvavo sajmište. Zadnji put sam ga vidjela to jutro kada je poginuo. Petar je bio ranjen 28. rujna i to jutro su po njega došli njegovi dečki. Otišao je s njima i više se nije vratio. Poginuo je na prvoj crti bojišnice – kaže Irena Kačić.

I dok je pukovnik Petar Kačić poginuo u borbi, njegov sin Igor Kačić ubijen je na Ovčari samo zato što je bio njegov sin. Irena je s djecom provela cijelo vrijeme rata u atomskom skloništu, a zadnje dane i u bolnici gdje su i dočekali slom obrane Vukovara.

– Kada smo izlazili iz bolnice, Veselin Šljivančanin odvojio ga je od mene na samom izlazu. Odvajali su ondje muškarce od žena. Igor je imao samo 16 godina i u ta tri mjeseca rata izrastao je u pravoga mladića te nije ni izgledao kao da ima 16 godina – prisjeća se Kačić.

Dodaje kako nisu pomogla ni njezina pitanja zašto njega odvajaju kada je još dijete. Kao dokaz dala je i Igorovu zdravstvenu iskaznicu jer osobnu nije ni imao. Na sve to, kaže Kačić, Šljivančanin je odgovorio da će sve provjeriti, ali je umjesto provjere 16-godišnji mladić završio na Ovčari.

– Kasnije sam čula da je Igor bio među nekoliko onih koji su trebali biti pušteni, ali je naš susjed, koji je živio dvjestotinjak metara od nas, pokazao na Igora rekavši da on ne može biti pušten. Rekao je da je Igor sin ustaše – kaže Kačić.

Lančić i dupin

Prisjećajući se toga dana iz studenoga 1991. godine, kaže kako se nisu ni pozdravili jer je očekivala da će se vratiti nakon što utvrde da ima samo 16 godina. On je majci dao neke stvari koje je nosio u vrećici, a ona njemu nešto novca što je imala uz sebe da mu se nađe. Bilo je to posljednji put da ga je vidjela. Sve do 1996. godine nadala se da je živ, ali su im tada došli vaditi krv radi utvrđivanja DNK. Tada joj je bilo sve jasno.

– Kada su ekshumirali njegovo tijelo, pronašli su uz njega zlatni lančić s njegovim imenom i drvenog dupina kojeg je izrezbario u skloništu. Jedino sam to zadržala da imam neku uspomenu od sina. Nigdje nije bio, nikome ništa nažao nije učinio i imao je samo 16 godina – zaključila je Irena Kačić svoju priču za Večernji list.