‘ZA DOM SPREMNI’ Javila se tajnica, a Gotovini prisjelo: ‘Nabijem te na k**ac’, daj mi Skeju’
Ratni dnevnik generala hrvatske vojske Rahima Ademija, izdan u obliku knjige pod nazivom ‘Samo istina’, u izdanju Večernjeg lista, podigla je golemu prašinu u javnosti.
Naime, general Ademi opisao je detaljno operacije HV-a, približio je novi pogled na određene događaje iz Domovinskog rata, a u knjizi je progovorio i o prijateljstvu s Antom Gotovinom i Ljubom Ćesićem Rojsem. Piše i o ministru Gojku Šušku te o pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu. No, osim toga, Ademi se u svojoj knjizi obračunao i s nekim generalima HV-a, kao što su Mirko Šundov, Mladen Markač, admiral Davor Domazet Lošo, i drugi.
Budući Ademijeva istina u mnogome odudara od općeprihvaćene te se mnogima nije svidjela, posebno uloge nekih od ratnih zapovjednika, nedavno je doživio ružne uvrede od dijela branitelja u Rogoznici prilikom obilježavanja akcije zauzimanja tamošnjih vojarni JNA.
Naime, nakon rata je Ademi prošao put od haškog optuženika do optuženika pred Županijskom sudom u Zagrebu za zločine u Medačkom džepu 1993. Na kraju je oslobođen i u jednom i u drugom slučaju.
Za vas smo izdvojili nekoliko zanimljivih crtica iz knjige ‘Samo istina’.
Gotovinu zanimao posao
“Gotovina je uvijek bio maksimalno korektan u tijeku rata, nema tu puno priče. Što se njega tiče, kao profesionalac nikad nije pravio razliku između Hrvata i onih koji to nisu. Zanimalo ga je samo znaš li posao. Jedan je od rijetkih koji gledaju struku. I zbog toga ga veoma cijenim. U najtežim operacijama uvijek smo bili zajedno, nikad nije bilo nikakvih problema među nama”, napisao je.
Ademi priča kako je u jednom trenutku bezuspješno od Splita, Šibenika, Zadra i Sinja tražio dodatnih 200 vojnika za livanjsko bojište.
“Sjetio sam se vojarne Visoko (Split-3), u kojoj su bili Marko Skejo i njegova postrojba HOS-a, koja je bila u sastavu 114. brigade HV-a. Kako trenutačno nisu bili angažirani ni na jednom ratištu, predložio sam Gotovini da nazove Skeju. I tako je Gotovina nazvao Skeju.
“Za dom spremni!” – javlja se Skejina tajnica, a general Gotovina joj odgovara:
“Nabijem te na k*rac. Daj mi zapovjednika Skeju.”
Razgovor sa Skejom išao je ovako:
Gotovina: Skejo, imaš li 200 vojnika za napadno djelovanje?
Skejo: Nemam 200, ali imam 127.
Gotovina zatim pita mene odgovara li mi to, a kad sam uzvratio: “Bolje išta nego ništa“, opet se obrati Skeji:
“Skejo, doći će Ademi odmah k tebi.”
“Tako je završio razgovor sa Skejom i potraga za vojnicima. Otišao sam Skeji, dogovorio detalje i iste se večeri vratio u Livno. Skejo je već sutradan stigao u Livno sa svojim vojnicima”, napisao je.
Šušak odradio Zimu ’94.
“Šušak nas je najviše posjećivao, a svaki njegov dolazak na prvu crtu imao je operativno-stratešku važnost i za nas u zapovjedništvu OG-a i za postrojbe. Ministar obrane znao me katkad i sam nazvati te pitati za stanje u Operativnoj grupi. Ponašao se kao da je Operativna grupa podređena izravno njemu i doista mogu reći da je najzaslužniji za uspjeh naše napadne operacije Zima ‘94.
Isto navodi i o generalu Bobetku.
“General nas je svojim znanjem, iskustvom i odlučnošću upućivao kako najbolje riješiti postavljene strateške ciljeve i operacije.”
Mesić i Rojs krajnje korektni
“U Haag sam otišao dragovoljno. Jedini čovjek koji je prema meni bio krajnje korektan bio je predsjednik Stipe Mesić. Optužnica je već bila podignuta, no on me svejedno pozvao na Pantovčak. Zatražio sam od njega da me pošalje u mirovinu, ali on mi je na to odgovorio:
“Ako te pošaljem u mirovinu, ispast će da nemam povjerenja u tebe. Držat ću te kao djelatnu vojnu osobu do kraja procesa. Ne bi bilo loše da u Haag ideš u generalskoj odori. Tako sam ja, jedini od optuženika, u Haag otišao u časničkoj odori. Tamo sam bio sedam i pol mjeseci, a onda su predmet prebacili u Hrvatsku. Obranu mi je platio Haški sud, a dok sam bio u pritvoru, jedini koji mi je pomagao materijalno bio je general Ljubo Ćesić Rojs. Nitko drugi.”
Najveći lažov je Markač
“Spomenut ću samo lažne svjedoke koje su predložili glavna haška tužiteljica Carla del Ponte i Bajić, a koji su lažno svjedočili na Županijskom sudu u Zagrebu. To su: general Mladen Markač, ministar Ivan Jarnjak, admiral Davor Domazet Lošo, general Mate Laušić, general Franjo Primorac, general Frane Tomičić, general Mirko Norac, general dr. Kornelije Brkić.
Lažni svjedoci s činom brigadira bili su: brigadir Zvonko Brajković, brigadir Stanislav Linić i brigadir Svetko Šare. Svi oni bili su lažni svjedoci koji su podržavali tezu haškog tužiteljstva i našeg pravosuđa. A najgori i najveći lažov bio je general Mladen Markač, koji je na sudu u Zagrebu govorio najbizarnije laži, zbog čega sam mu u lice rekao da laže.”
Norac, čovjek bez škole
“Trebao sam biti zapovjednik Zbornog područja Pazin, ali nisam otišao tamo, nego sam ostao zamjenik zapovjednika ZP-a Knin, a za zapovjednika mi dovedu čovjeka bez škole – Norca. To mi je bilo teže razdoblje u vojničkoj karijeri. I odlazi Norac s mjesta zapovjednika toga zbornog područja, a meni za zapovjednika dovedu stožernog brigadira Mirka Šundova, čovjeka kojega su potjerali s ratišta i koji je imao niži čin.”
Lošo loše procijenio
General Červenko u kratkim je crtama objasnio operaciju prema Grahovu te istaknuo da su Srbi ušli u zonu razgraničenja i da su aktivni po cijeloj liniji bojišnice. Skrenuo je pozornost na ozbiljnost i rad koji će osigurati izvođenje zadatka i istaknuo da će koordinator između ZP-a (OG Sjever) i načelnika Glavnog stožera HV-a biti general Vrbanac.
Nakon načelnika Glavnog stožera HV-a, skupu se obratio admiral Domazet Lošo iznijevši svoju obavještajnu prosudbu o neprijatelju. Njegova procjena, temeljena na lošim obavještajnim podacima, bila je potpuno nerealna. Rekao je da pred sobom imamo goleme snage neprijatelja, a posebno je istaknuo moguće intervencije neprijateljskih oklopnih snaga. Pa je rekao da je jedna oklopna bojna smještena na vojnom poligonu Crvena zemlja i da može intervenirati na lijevi bok naših snaga, druga je smještena kraj Bosanskoga Grahova i može intervenirati preko Crnog Luga, a treća je razmještena u Resanovcima i može intervenirati prema Bosanskom Grahovu.
Napomenuo je da je za intervenciju prema Grahovu spremna i pričuva 2. KK stacionirana u Drvaru. Ostao sam u čudu, nije mi bilo jasno odakle mu ti podaci. Na licima zapovjednika postrojbi vidjela se zabrinutost te sam shvatio da moram nešto poduzeti.
Zatražio sam od ministra Šuška da mi da riječ te sam izišao pred zapovjednike, objesio zemljovid koji sam pripremio za taj sastanak i rekao:
“Gospodine ministre, načelniče, gospodo generali i zapovjednici, ako je stanje ovakvo kako nam je prezentirao admiral Domazet, možemo odmah početi pakirati kofere i bježati prema Italiji. Ja ću vam dati točnu prosudbu o neprijateljskim snagama i mogućnosti njihove intervencije. Zatim sam iznio svoj stav i mogućnost naših snaga za izvršenje zadaće. Već u tijeku izlaganja na licima naših zapovjednika vidio sam optimizam i zadovoljstvo”.
