ZA DOMOVINU ILI ZA KRALJA I OTADŽBINU

I dok se prisjetimo događaja kada su policajci PP Vukovar i PU Vukovarsko srijemske županije, pod naglo svi dobili proljev i želučane tegobe, te otišli na bolovanje te su otišli preko Dunava, tako da nisu bili dostupni. Zašto im se to dogodilo, pa razlog je jednostavan. Hrvatski branitelji i domoljubi odlučili su u Vukovaru poskidati dvojezične ćirilične natpise po javnim ustanovama, a koje su tijekom noći uz nazočnost policije postavili komunalni radnici. Točno, pišemo o događaju, noći s 1. na 2. rujna 2013. na nekoliko državnih institucija postavljene su dvojezične ploče s nazivima na ćiriličnom i latiničnom pismu, da bi 2. rujna uslijedila burna reakcija dijela branitelja i građana Vukovara koji su ploče porazbijali. U nemirima je sudjelovalo 200-tinjak branitelja i građana Vukovara.   Svih pet ploča s latiničnim i ćiriličnim natpisom silom je uklonjeno sa zgrada Porezne uprave, Policijske postaje te Ureda državne uprave. U naguravanju građana i policije, koja je živim zidom pokušala sačuvati tek postavljene ploče, lakše su ozlijeđena četvorica policajaca.

Tada je postojao i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji su rukovodili ovim zbivanjem i ponovo stali na branik Domovine. Zbog ovog čina neki su završili i na sudu. Među njima i „čika“ Marijan Živković, dragovoljac Domovinskog rata, koje u tom ratu izgubio dva sina. Isti je prvotno osuđen na godinu dana zatvora, a suđenje se produžilo punih šest godina. Odustalo se od daljnjeg postupka protiv Vukovarca Marijana Živkovića kojem se sudilo zbog razbijanja ćirilične ploče na Policijskoj postaji u tom gradu 2013. godine. Odluka je to Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru.

'Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru prije održavanja rasprave koja je bila zakazana za 5.11., dostavilo je podnesak Općinskom sudu u Vukovaru kojim se obustavlja postupak protiv Marijana Živkovića. Općinsko državno odvjetništvo je postupak obustavilo nakon provedenog novog psihijatrijskog vještačenja u ponovljenom postupku. Ono je potvrdilo prvo vještačenje u ovom slučaju, da je Marijan Živković u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv. Time je rasprava postala bespredmetna, a Marijan Živković je slobodan čovjek'. Osuđen je onda kada je izgubio sinove, hrvatske branitelje.

Kako je u Vukovaru bilo uzavrelo stanje, policajci (neki i abolirani četnici), dali su petama vjetra, samo da se maknu od ovih događanja, ali netko je morao preuzeti njihovu dužnost. Jesu oni dali zakletvu Hrvatskoj, ali otom potom kako su oni to doživljavali. I tako je mladi hrvatski policajac PP Ilok, Igor Gilja, sa svojim kolegama upućen na ispomoć u Vukovar. Igor je sin poginulog hrvatskog branitelja. Pa kud baš njega postavili da čuva ćiriličnu ploču. Pod burom emocija, nemiran, u sebi pomirujući odgovornost prema poslu i osjećaj odanosti prema ocu, hrvatskom branitelju koji je poginuo 1991. u odori hrvatskog policajca. Tada 25 godišnjak, koji je „morao“ čuvati ono što mu je ubilo oca, s vukovarskog Centra za socijalnu skrb skinuo dvojezičnu ploču. Prijetnjom otkaza i za druge policijske službenike, preuzeo je odgovornost i nakon kraće kriminalističke obrade u PP Vukovar, udaljen je s dužnosti, a kasnije dobio i otkaz. Emocije su bile jače od svega, pa i po cijenu uništenja svog daljnje egzistencije i zdravstvenog stanja.

Ujutro kada se događaj zbio, prvo je Igor negirao događaj, a potom i priznao. Navečer se ispred PP Vukovar okupilo pa i oko 300-tinjak što branitelja, domoljuba, onih koji su podržavali skidanja ploča. E onda malo kruha i igara. Skupina koja se tamo zatekla nije htjela odstupiti dok se Igor Gilja ne pusti na slobodu. Jedna ploča nije vrjednija od nečije sudbine, jer postupak koji je počinjen bio je ipak počinjen zbog emocionalnog stanja i sjećanja i ljubavi prema svom poginulom ocu. Pregovore s policijom između ostalim vodio je i Stevo Culej, o kojem ne trebamo puno pisati tko je i što je. On, Igor i dvije osobe u civilnoj odjeći izašli su van iz PP Vukovar, počelo se pljeskati, veseliti, pjevati domoljubne pjesme. Zašto kruha i igara? Igor je jedno vrijeme bio okružen mnoštvom, ali pod stalnom prismotrom dvojice civila. Nije teško reći da se radilo o policijskim službenicima u civilu. I dok se slavilo puštanje Igora, on je odjednom samo nestao. Nemamo provjerenu informaciju, ali smatramo da je u toj euforiji on opet odveden u prostorije PP Vukovar.

Tri godine kasnije sada već bivši policajac nije se mogao nositi s gubitkom posla pa je u trenutku psihičkog rastrojstva prije nekoliko dana zapalio svoju kuću te završio na liječenju na psihijatriji.

 

I tko više danas pita za Igora Gilja, gdje je, kako živi, što su njemu učinili? Prvi puta život ga nije mazio kada je izgubio oca, a onda od služenja Hrvatskoj državi, zbog nečije igrarije u potpunosti mu je uništen život.

Nismo zaboravili slučaj „Pajičić i Sabadoš“. Tadašnji ministar MUP-a, Ranko Ostojić, negirao je prekoračenje sredstava prisile kada je alkoholizirani Darko Pajičić razbio ćiriličnu ploču na PP Vukovar. Svojom snagom i možda nekim drugim pobudama policajac Saša Sabadoš razbio je glavu Darku, a potom mu nisu niti pružili medicinsku pomoć. Kasnije sve je to uzrokovalo Darkovom smrću. Maloljetni dragovoljac Domovinskog rata je uslijed ozljeda, a kasnije i drugih događaja ipak preminuo.

Navedeno je i u zapisnik od 22. studenog 2015. citiran u presudi, kojim je „…utvrđeno da je smrt Darka Pajčića akutno zatajenje srca koje je posljedica prijašnjih ozljeda glave u kombinaciji sa životnim stilom“. „Saša Sabadoš je prekoračio ovlaštenje, uporabio silu koju nije smio i dobio šest mjeseci, dakle, manje nego svi osuđeni za razbijanje dvojezičnih ploča u Vukovaru“, rekao je Josić i naveo je da je bilo 35 presuda za razbijanje ploča s najmanjem kaznom od osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Prekoračio je ovlaštenje i uporabio silu", dobio kaznu od šest mjeseci zatvora, što je  manje nego svi osuđeni za razbijanje dvojezičnih ploča u Vukovaru.

Najnoviji slučaj u PP Vukovarsko – srijemskoj je služenje (?) Republici Hrvatskoj i „otadžbini“. Unatoč odgovorima MUP-a RH, da se u državnoj službi može služiti s dvojnim državljanstvom nismo sasvim na čisto, jer radi se o Hrvatskom državljaninu i državljaninu Srbije (https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/hrvatski-policajac-moze-se-biti-i-s-dvojnim-drzavljanstvom). Povijest ne možemo obrisati. Ne tako davno ta Srbija je razarala Vukovar. Pa tom policijskom službeniku M.Č., otac je bio pripadnik četničkih postrojbi u Mirkovcima (1991 – 1992). Opet pozivanjem na Zakon o općem oprostu, ocu ništa, sinu državna služba, a i poziv za regrutaciju u Srbiji. Moglo se dogoditi da se regrutacija ili mobilizacija vrši zbog recimo eventualnog sukoba s Hrvatskom. Koja i čija je Domovina M.Č., morao bi izabrati. Ovako, nije znao, udaljen je od dužnosti, pitanje je samo na koliko, a i tumačenjem MUP-a da isti može s dvojnim državljanstvom biti policijski službenik zaboravljajući koje mu je drugo državljanstvo.

Bit će opet kruha i igara, digla se prašina, a poznavajući naš sustav, bojim se da se neće dogoditi ništa strašno za M.Č., za razliku od Igora Gilje, Darka Pajičić i još nekih drugih, jer nisu iz kvote nacionalne manjine. Domoljublje ili Za kralja i otadžbinu. Nije baš svejedno, jer zaboravlja se za nacionalnu sigurnost.

Takvo je stanje u PU Vukovarsko – srijemskoj, pa ima i u još nekim Policijskim upravama ili državnim institucijama, radi se u Hrvatskoj, odlazi nakon posla u Srbiju, još samo fali da za to dobivaju i putne troškove.

Ipak neke rane su još svježe, ne poziva se na govor mržnje ili neko nasilje, ali da se ide kruhom preko pogače, ide se, prema svima ne postupa se jednako i po istim mjerilima.