‘ZA MENE JE TOGA DANA POČEO RAT’: HOS-ovac detaljno opisao krvavi obračun sa Delijama
“Taj 13. svibnja 1990. po mnogočemu je za cijelu Hrvatsku bio poseban dan”, započeo je za naš portal svoju priču Damir Markuš – Kutina, pripadnik BBB-a i najzvučnije ime HOS-a koji se borio na vukovarskom Sajmištu.
Markuš je zaplovio u sjećanje na najveći okršaj nogometnih navijača Dinama i Crvene Zvezde koji je, ispostavit će se naknadno, bio svojevrsna uvertira u krvav petogodišnji rat. Ovaj bivši pripadnik HOS-a koji je i sam bio sudionikom masovne tuče na Dinamovom stadionu, za Dnevno.hr govori kako je za njega rat započeo upravo toga dana.
Delije su najavljivale da će “biti krvi”
“Mi BBB-i smo kao i uvijek bili na sjevernoj tribini i nešto malo na južnoj, oni sa godišnjim kartama. Na istočnoj tribini bila je ekipa Torcide i Armade. Zapad, klasično, nazovimo to tako, kazališna publika, ali naša. Nas dvadesetak iz Kutine smo išli na dosta utakmica i već do tada smo vidjeli na majicama njihovih navijača karte velike srbije, četničke likove, šajkače, kokarde i ostale idiotske sadržaje. A o tučnjavama da i ne govorim. U tim smo okršajima branili kako grad Zagreb tako i cijelu Hrvatsku, jer su Delije najavljivale da će ‘biti krvi’. Bili smo spremni i čekali ih”, kaže “Kutina” za Dnevno i nadodaje kako je “na žalost, “čekala i milicija”.
Strgali smo ogradu i preskočili šiljke…
“Da, čekala je i milicija koja je uglavnom i bila sastavljena od pripadnika srpske nacionalnosti i jugoslovena, i uvijek su, ali uvijek bili na njihovoj strani. Pri tim tučnjavama se trebalo brzo maknuti jer kad oni ulete i ako te uhvate, stradao si od njih na više načina. Nakon njihovog dolaska na južnu tribinu, krenuo je obračun sa našim malobrojnim navijačima na gornjoj južnoj tribini. Neki nisu otišli i ostali su se tući sa mnogobrojno jačim protivnikom. Mi smo za to vrijeme na sjeveru trgali ogradu jer smo po svaku cijenu željeli doći do južne tribine pomoći našima i obračunati se sa Delijama. Posebno nas je frustriralo jer milicija na južnoj tribini nije htjela prekinuti nasilje, već su se fokusirali na nas koji smo bili na sjeveru.”
Osvijetljava nas helikopter, bacamo kamenje, gore vozila
Ipak, sjeća se Markuš, probili su ogradu i počeli je preskakati iako su na njoj bili šiljci. Počeo je lov na milicajce po terenu, ali i oko njega, pa je stiglo pojačanje sa psima i suzavcem zbog čega su se “zločesti, plavi dečki” morali povući na sjever.
“No, tada je došlo vatrogasno vozilo i tzv. topom sve nas sa sjevera istjeralo van stadiona. Tamo nas ponovno dočekuje milicija i tek tada nastaje pakao… Odlazimo iza južne tribine i kamenjem sa tračnica napadamo miliciju kojoj je u pomoć stigla i vojna policija, te neka borna kola. Pada mrak, pojavljuje se helikopter koji nas osvjetljava, gori nekoliko vozila na južnom parkingu, razbijaju se izlozi oko stadiona sa yu nazivom… Bijes je ogroman…”, priča svjedok najvećeg fizičkog obračuna između dvije skupine navijača.
Hvala svim BBB-ima poginulim u Domovinskom ratu
Tada je, prisjeća se, došla informacija da se na ulazu sjeverne tribine i pucalo, te da je jedan BBB ranjen. Kasnije se ta informacija pokazala točnom.
“Obišli smo željezničke i autobusne kolodvore i pronašli ih, ali za njih bi bilo bolje da nismo”, kaže nam Damir Markuš uz tvrdnju da je toga dana za njega započeo rat:
“To je istina, za mene je tada započeo rat. Nisam mogao pretpostaviti da će biti tako dugotrajan, ali sam znao da će biti brutalan. Ipak, poraz im je bio suđen. Imali su sve na dlanu, ali nisu imali ono što imamo mi. Srce”, poentira “Kutina” koji je ovom prigodom zahvalio svim BBB-ima koji su poginuli u Domovinskom ratu:
“Slava im i hvala. Na nama preživjelima ostaje da ih se sjećamo i nikad ne zaboravimo”.
