ZA MILANOVIĆA JE ON NAJVEĆI FAJTER DOMOVINSKOG RATA! ‘Zastrašujuće hrabar čovjek’: Odbio mirovinu riječima ‘ratovao sam za slobodu’

Na današnji dan (16. veljače. 1965.) u Vukovaru je rođen je ratni velikan Marko Babić.

Ime čovjeka koji je među prvima stao pred tenkove i danas izaziva strahopoštovanje brojnih poznavatelja vukovarske krvave prošlosti. Svi se oni slažu da je vukovarski rat iznjedrio mnoge heroje, no tvrde – Babić je bio “veći od najvećih”. S tim se slaže i hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je na lanjskoj obljetnici smrti ovoga velikana govorio najbiranijim riječima:

“Neobično i zastrašujuće hrabar čovjek. Ne možeš govoriti o Marku Babiću prigodno. To nije nekakva atrakcija pored ceste koja blješti na trenutak, to su duboki temelji, nosivi stupovi hrvatske države u koje su utkani malobrojni. Marko Babić je imao tužnu nesreću kada je napustio svoju domovinu i obitelj kao mlad čovjek – samo kao pukovnik, ali više je od pukovnika i više od generala. Takvih ljudi ima malo.”

FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Tomislav Bušljeta

Rođeni ratnik

Marka je zadah rata zatekao na radu u Švicarskoj iz koje se vratio u proljeće 1991. godine. U kratkom roku, priključuje se braniteljima Trpinjske ceste i pokazuje svoju urođenu, ratničku narav i organizacijske sposobnosti. Postaje zamjenikom zapovjednika Blage Zadre čiju je ulogu preuzeo nakon njegove pogibije, te preuzima zapovijedanje nad 3. bojnom 204. brigade. Nakon pada grada, Babić se probija iz Vukovara, a iza sebe ostavlja razoreni rodni grad i tragediju roditelja ubijenih u Boboti čiji ostaci nisu pronađeni do danas.

Iako je nakon ratovanja u Zagreb već došao kao heroj, Marko Babić je taj status učvrstio u miru. Nezadovoljan razvojem situacije u Hrvatskoj, osebujni heroj s činom pukovnika odbija sve tantijeme i pogodnosti koje je tijekom rata uistinu i zaslužio. “Ratovao sam za slobodu, ne za mirovinu”, govorio je za života, pobirući tako još veću naklonost ljudi koji su ga okruživali. Umjesto lagodnog, umirovljeničkog života, Babić je svu svoju energiju usmjerio u snimanje serije o krvoproliću u Vukovaru i ljudima koji su ga mjesecima gotovo goloruki branili. Tako je u suradnji s Dominikom Galićem došlo do realizacije briljantne dokumentarne serije “Heroji Vukovara”.

Marko Babić (lijevo) i Andrija Marić/Foto: Screenshot/yt

Pet tisuća ljudi na sprovodu

Marka Babića zaustavio je moždani udar 05. srpnja 2007. godine. Na sprovod mu je došlo najmanje 5 tisuća ljudi, a izjave njegovih prijatelja i suboraca otkrivaju zašto ga je toliko ljudi željelo ispratiti. 

“Bio sam šokiran. Takvi se ljudi rađaju jednom u sto godina i smatrao sam to velikim gubitkom. Zapravo, kada bolje razmislim, stječem dojam da se doslovno na ovom svijetu pojavio sa nekim zadatkom, kao primjer ostalima… Ne treba zaboraviti da je Marko prvi stao pred tenkove. I za života su ga ljudi doživljavali poput nedodirljivog idola, iako on nikada nije ostavljao takav dojam. Sjećam se prilikom snimanja serijala ljudi koji su pitali smiju li ga samo vidjeti, a mnogi su se s njim željeli fotografirati. Unatoč svemu, on je bio prilično prizemljen. Svoju ‘savitljivost’ i prilagodljivost pokazao je i na snimanju kada je apsolutno prihvaćao sugestije. No, onda kada je mislio da nešto odudara od istine ili da nešto mora biti izrečeno – bio je neumoljiv”, opisuje ga producent Dominik Galić.

“Slijedili smo ga”

“Bio je opak borac. Tu njegovu karakteristiku pojačavao je i markantan izgled pa je sve skupa odavao dojam spretne, odlučne i sposobne osobe koju treba slijediti. I slijedili smo ga. Držao je Trpinjsku cestu i organizirao akcije zajedno sa Blagom Zadrom. Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio”,  kazao nam je svojedobno Tomislav Orešković, pripadnik “Žutih mrava”, Markov suborac i prijatelj iz djetinjstva.