Zaboravili ste na promašaj zvani kuponska privatizacija? Vlada nas je danas podsjetila na nju nagodbom od gotovo 300 milijuna kuna. Još smo i dobro prošli!

No o koliko se ozbiljnom problemu zapravo radilo, pokazuje to što iz Vlade poručuju da se nagodbom za državni proračun otklanja potencijalna obveza veća od 1,25 milijardi kuna, uz dodatne visoke troškove stranih odvjetničkih ureda, svjedoka, vještaka i rada arbitražnog suda, a izbjegava se i reputacijska šteta za Hrvatsku kao ulagačko odredište. Također, indikativno je to što su u Vladi imali potrebu naglasiti da sklapanje ove nagodbe podržava američko veleposlanstvo u Hrvatskoj.

'Procjena potencijalne obveze Republike Hrvatske temelji se na Notice of Dispute, koju je investitor dostavio Republici Hrvatskoj 12. kolovoza 2020., u kojoj se poziva na povrede odredaba Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisanog 1996. godine, i to na povrede odredaba o nacionalnom tretmanu, povrede odredaba o poštenom i pravičnom tretmanu, uskraćivanje učinkovite sudske zaštite i izvlaštenje', stoji u priopćenju Vlade. No o čemu je zapravo riječ?

Zapravo je riječ o repovima kuponske privatizacije koji se desetljećima vuku, a u konkretnom slučaju riječ je o investicijskoj kompaniji iz Teksasa koja je 1999. godine prepoznala priliku za ulaganje u tadašnjoj privatizaciji. Naime predsjednik Uprave Colgate/McCalluma Gavin Susman tada je sudjelovao u osnivanju privatizacijskog investicijskog fonda (PIF) Expandia, čiji je pravni slijednik fond Proficio, a kako bi se omogućio prijelaz državnih kompanija u privatni sektor te obeštetilo žrtve Domovinskog rata.

Međutim pokazalo se da je država u podjeli dionica PIF-ovima, pored kvalitetnih dionica, ustupila i one bezvrijedne te ih tako oštetila za milijunske iznose, nakon čega su oni tužili državu.

Počela je dugotrajna pravna borba, u kojoj je najzanimljiviji obrat bio taj da je država de facto priznala utemeljenost i opravdanost tužbi time što je obeštetila ostale PIF-ove, među kojima su najveću odštetu dobili bivši Dom holding grofa Eltza (današnja Valamar Riviera) i SN holding Darka Ostoje (koji je transformiran u nekoliko kompanija), a koji je u nagodbi s državom dobio dionice opatijske Liburnije. Međutim država nije pristala na nagodbu s Proficijom i Slavonskim zatvorenim alternativnim investicijskim fondom s javnom ponudom (SZAIF), pravnim sljednikom Slavonskog privatizacijskog investicijskog fonda. SZAIF-om upravlja i ujedno kontrolira većinski vlasnički udjel Auctor invest.

Hladan tuš dolazi presudom Općinskog suda u Zagrebu 17. svibnja 2013., kojom se nalaže državi da SZAIF-u isplati odštetu od 61,75 milijuna kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 2013. do dana isplate, a Proficiju glavnicu u iznosu od 140,9 milijuna kuna, uz pripadajuće zakonske kamate od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Presudom je potvrđeno da je država u postupku kuponske privatizacije prenijela paket dionica u kojem je samo 40 posto portfelja vlasništvo u profitabilnim društvima. Tako je, dokazivali su PIF-ovi, nominalna vrijednost portfelja fondova od tri milijarde i 429 milijuna tadašnjih DEM smanjena za čak dvije milijarde i 283 milijuna tadašnjih DEM u dionicama neprofitabilnih društava!

Država se odlučila na otezanje i žalbu, no bilo je očito da se nalazi u problemu od 8. prosinca 2015., kada je Županijski sud u Zagrebu potvrdio raniju presudu Općinskog suda, a da bi posljedice te odluke mogle biti još bolnije po proračun, naznačila je najava PIF-ova da će nastaviti i pravnu bitku za naplatu kamata od početka spora, odnosno od 1999. A u slučaju pozitivne presude PIF-ovi su od kamata u konačnici mogli dobiti više nego od glavnice.

Nakon intervencije Vrhovnog suda 11. svibnja 2017. godine, na zahtjev države, preinačene su drugostupanjske presude sudova u sporu sljednika PIF-ova i države. Revizija Vrhovnog suda primijenjena je na odluke Županijskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2015. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2013. Vrhovni sud zauzeo je stajalište da šteta počinjena PIF-ovima nije izravno prouzročena odlukama državnih tijela, nego pristankom samih PIF-ova da sudjeluju u postupku o čijim su pravilima i odredbama bili upoznati na vrijeme.

Sljednici PIF-ova nakon toga su zatražili zaštitu na Ustavnom sudu te je on u travnju 2020. potvrdio stajalište Vrhovnog suda i odbacio njihov zahtjev da Vrhovni sud ponovno razmatra njihov zahtjev za naknadu štete od države u iznosu od 278 milijuna kuna. Međutim to ih nije obeshrabrilo, a prijetnja međunarodnom arbitražom rezultirala je time da se Vlada konačno suoči s realnošću i raščisti bar neke od ružnih privatizacijskih repova koji se vuku do danas.