ZABORAVLJENE STVARI, POSTUPANJE PREMA ZLOČINCIMA, RATNA ODŠTETA, A NAŠI BRANITELJI PLAĆAJU OGROMNE ODŠTETE I SUDSKE TROŠKOVE, PA DO KADA?

U Hrvatskoj je prije 31 godinu, 19. svibnja 1991., održan povijesni referendum o hrvatskoj samostalnosti na kojemu se velika većina građana izjasnila za samostalnu državu, a samo manji dio za ostanak u Jugoslaviji.   O tom se pitanju izjasnilo 3.051.881 ili 83,6 posto birača, 'za' ih je zaokružilo više od 2, 8 milijuna ili 93,24 posto izašlih na referendum, protiv je glasovalo oko 127.000 birača (4,15 posto).

Na crvenom listiću pitanje je bilo: Jeste li za to da Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi?

 O njemu je glasovalo 3.051.881 birača ili 83,6 posto, 'za' ih je bilo oko 164.000 (5,38 posto), 'protiv' nešto više od 2,8 milijuna  (92,2 posto).Ali zaboravlja se činjenica da je po zapovjedi Slobodana Miloševića, Srbija prva istupila iz ondašnje Yuge i neka je. Pa je tako započelo i ratno djelovanje u Sloveniji, Hrvatskoj pa u Bosni i Hercegovini.

Za sve zločine koje ste počinili na štetu Hrvatske, hrvatskih građana, hrvatskih branitelja, naše djece, uništavanjem svega što ste mogli bez obzira je li to bio civilnog karaktera pa i čak Grad Zagreb. Cilj raketiranja, atentat na dr. Franju Tuđmana, drugi puta, osveta za VRO "Bljesak", civilno građanstvo u Zagrebu. Puno je toga što ste radili protivno raznih konvencija, ali hrvatska država vas je nagradila oprostom, pa tako ratni zločinci slobodno šetaju i u Hrvatskoj ili su nedostupni, bez puno truda hrvatskog pravosuđa da se isti uhite po tzv. "crvenoj tjeralici".

Ono na što želim ukazati i nije neka novina jer datira iz 1996. godine, a radi se o ZAKONU O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE donesenom 1996. godine. Između ostalog u Zakonu kaže: “U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. U cilju provedbe obaveza iz ovog članka osnovat će se u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.”

Hrvatska tužba za genocid na Haaškom sudu, iako odbačena po pitanju genocida, dala je jasnu definiciju da Srbija treba isplatiti ratnu odštetu potvrđujući izrijekom: – Da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju i da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga.

Hrvatska tužba je glasila: Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanje 7700 logoraša i uništenje 1500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja – ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i biblioteka. Nije prošlo kao genocid, ali ratnu štetu možemo naplatiti, kad bi htjeli.

I nakon 27 godina, od tog Zakona ništa se nije pokrenulo s mrtve točke. Zakon postoji, ali kao da ne postoji. Tu su i uređenja graničnih crta s Republikom Srbijom. Sadašnja ratna šteta iznosi oko 43 milijarde eura.

Pa pitam sve dosadašnje strukture vlasti, zašto se ne provodi Zakon i naplati ratna odšteta? Time bi vratili veći dio vanjskog duga, ali „mi“ kao pijani milijarderi – što će nama taj novac. Bacimo ga u Dunav, neka ga pokupe Srbi. S ovim novcem ne treba spašavati Gazdu, ali je samo poticaj da pravna država počne funkcionirati i provoditi zakone koji su doneseni. Koga se mi bojimo? Usko vezan uz naplatu ratne štete i godinu 1996. je i Zakon o općem oprostu. Donesen, ali opet samo mrtvo slovo na papiru. Ubojice, krvnici, silovatelji šetaju nam slobodni, zaposleni u državnim institucijama, a vrhunac svega je da su i u saborskim klupama.

No zanimljivo je kada je za potpredsjednicu Vlada RH-a postala drugarica Anja Šimpraga rođ. Rašković, zaprijetila je oko slučaja Grubori, potom ne prihvaćajući VRO "Oluja" kao legitimnu i opravdanu vojno-redarstvenu akciju, jer srpski predstavnici sa Slobodanom Milošević su u nekoliko navrata pozivani da se S(R)AO Krajina riješi mirnim putem. Ali oni su bili uvjereni da Hrvatske oružane snage nemaju tu moć, ali za svaku slučaj napravili su plan evakuacije, pa je tako i nastala "djevojčica iz kolone", a sada sjedi je potpredsjednica Vlade, dok naša djevojčica (ŽELJKA JURIĆ), još uvijek ima traume i zaboravilo se na nju, djevojčicu u plavom kaputiću, koja je išla u koloni iz razorenog Vukovara. Razlika je ta što drugaricu Anju nitko nije tjerao iz Knina, ali Željko iz Vukovara jesu. Tko? Zna se, četnici, JNA, razne paravojne postrojbe...... Zar nije možda utjecaj SDSS-a i potpredsjednice Vlade Anje bio taj jer ona ne prihvaća VRO "Oluju", da se protiv časnika HV-a, sudionika oslobađanja, podnese optužnica pod izlikom da su počinili kazneno djela iz oblasti "ratnih zločina". Ništa čudno da se bratimija složila i našla nekoliko časnika da ih se optuži za navodno raketiranje kolone izbjeglica. Možda će i potpredsjednica Vlade RH-a i svjedočiti o tome. Je li to vrijedno koalicijskog sporazuma, da za par ruku izdamo svoje branitelje, svoje časnike i legitimnoj akciji, tko još pita za Mišu Hrastova, Emilija Bungura, Tomislava Duića .....i mnoge druge zatvorene hrvatske branitelje, a da zlo nisu ni počinili.

O Negoslavcima mnogo bi mogla reči drugarica Dragana, ali ona zašto bi, jer nitko ju ništa ni ne pita. 

I tako opet Milorad Pupovac ima glavnu riječ oko zločina, ali kao koalicijski partner, kao saborski zastupnik, kao građanin ove države, zaboravlja da je dužan dati saznanja o zločinu. Da, radi se o nestalom dr. IVANU ŠRETER. Milorade, jako dobro znaš tko je nalogodavac smaknuća, a tko egzekutor. Jedan je u Beogradu, jedan je u Australiji, a neki su likvidirani da ne bi odali ovo tajnu. Dužan si to iznijeti, a ne samo tražiti kažnjavanje hrvatskih branitelja i u svojim Novostima pisati tko piše kontra agresorskog rata tvoje braće i zemljaka. Ovih dana opet tražiš žrtvu, za koga? Za svoje zemljake koji su palili Hrvatsku državu, dječak od 15 godina siluje po Vukovaru, je li to ljudski, moralno ili je to monstruozno. Kolike zločine ste počinili, spisak bi bio podugačak, ali sve to lagano ide u zaborav. I po njegovom zahtjevu uveden je famozan čl. 5 Zakona o prekršajima protiv JRM-a, i opet pitanje ZAŠTO? Da možeš srušio bi i Crkvu sv. Marka u Zagrebu, jer tamo na krovu je na grbu, prvo polje bijelo, a ista crkva nastala je prije nego što su se stvorile ustaše.

Haaški tribunal nikada nije donio presudu da je Srbija izvršila genocid nad hrvatskim narodom, ali su u izrjeci dali konkretan podatak tko je agresor, a tko žrtva u Domovinskom ratu. Također, dato je i mišljenje oko VRO "Oluja", gdje nema genocida ili etničkog čišćenja, već se radilo o planiranom činu evakuacije. Isto tako hrvatskoj su dali mogućnost naplate ratne štete od strane Srbije, jer rat se vodio na području Republike Hrvatske, a srbijanske vojne snage dolazile su ratovati na to područje kao strana vojna sila. Zašto Hrvatska do sada nije pokrenula reparaciju ratne štete, morali bi pitati mnoge političare koji si svih tih godina participirali vlast. Kolika je ratna šteta po nekim podacima iznosi oko 44,3 milijarde eura, a indirektna materijalna šteta preko 200 milijarde eura. Stoga Vučić i ekipa ustašama dužna platiti rečenu štetu zato i jesu pokušaji izjednačavanja žrtve i agresora. Opet nećemo se zamarati što Srbija misli, nego što Hrvatska strana ne poduzima ništa da se ta šteta naplati. U povijesti kako je prošla Njemačka? Na dan 3. listopada, kada se obilježava obljetnica njemačkog ujedinjenja, Njemačka je, 92 godine nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, završila isplatu reparacija. Njemačka vlada isplatila je posljednje rate kamata na inozemne obveznice koje je izdala od 1924. do 1930. godine, kako bi prikupila novac za ogromne reparacije koje su joj nametnule pobjedničke sile Antante u Prvom svjetskom ratu - Velika Britanija, Francuska i SAD. Reparacije su Njemačku bacile u stečaj 1920-ih i pridonijele rasu nacističke stranke koja je iskoristila nezadovoljstvo javnosti uvjetima Versajskog ugovora. Početno je Njemačkoj određena isplata 269 milijardi zlatnih maraka, ili oko 96.000 tona zlata, prije nego što je 1929. taj iznos smanjen na 112 milijardi zlatnih maraka, plativih tijekom razdoblja od 59 godina. Za II svjetski rat Londonskim sporazum o dugovanjima iz 1953. Savezna Republika Njemačka se obvezala vratiti i dugove koji nisu nastali kao posljedica Drugog svjetskog rata, dakle one iz razdoblja prije i poslije rata.

Na današnji dan poginulo je dvadeset i sedmero djece u Slavonskom Brodu, u cijelom ratu 402-oje nevine djece izgubilo je pravo na život i odrastanje, budući život. To je ne naplativo, ali nitko ni ne traži da se to naplati. Ne možemo stalno stavljati koaliciju HDZ-a i SDSS-a na tapetu, jer mnoge vladajuće garniture ovo guraju pod tepih.

I dok ste vi nama dužne ne samo ratnu odštetu, već ste nam  dužni naše mrtve, da im se može zapaliti svijeće i odati počast, dužni ste nam ratne dati podatke za masovne grobnice jer još se traži oko 1 800 nestalih branitelja.

Kad nećemo mi podnositi tužbe, a možda se nešto promijeni kada Baja ode u "zasluženu" mirovinu ili će kao deda Joža, raditi iza kulisa, Srbi to čine bez imalo srama. Ma nije sram u pitanju, već politika radi svoje, sve ima svoj tajming, a što se i čudimo, kad nam ni Ustav više nije važeći, jer ga potpredsjednica Vlade ne prihvaća. I povijest se nastavlja, oni tuže, mi šutimo, pa kada će biti DOSTA!