Zakon oprosta pretvorio ratne zločince u slobodne ljude, a heroje u optuženike

Goran Pantić: Od pilota koji je bombardirao Metković do svjedoka u slučaju Lora

Na današnji dan, 25. travnja 1992., pilot bivše JNA Goran Pantić izveo je zračni napad na Metković, koristeći zabranjene kasetne bombe. U napadu su poginule tri žene, a desetak civila zadobilo je teške ozljede. Metković tada nije bio ratna zona niti je uopće bila oglašena zračna opasnost. Napad se dogodio u sklopu šireg bombardiranja gradova u zapadnoj Hercegovini i južnoj Hrvatskoj, poput Čapljine, Ljubuškog, Čitluka, Gruda i Širokog Brijega.

Nekoliko dana nakon napada, zrakoplov Jastreb kojim je upravljao Pantić oboren je iznad Čapljine. Pilot je zarobljen te doveden u vojni istražni zatvor Lora u Splitu. Tamo je, prema vlastitim tvrdnjama, proveo nekoliko mjeseci kao ratni zarobljenik do razmjene u kolovozu 1992. godine.

Unatoč dokumentiranim okolnostima njegovog sudjelovanja u neselektivnom napadu na civile, Pantić nikada nije procesuiran za ratni zločin. Naime, Zakon o općem oprostu iz 1996. godine omogućio je da se mnogi počinitelji kaznenih djela počinjenih tijekom agresije na Hrvatsku oslobode kaznene odgovornosti, pod uvjetom da nisu počinili najteže oblike ratnih zločina. No praksa je pokazala da su taj zakon i njegova primjena često korišteni kao politički alat amnestije, čime je prešutno omogućen oprost i za zločine koji su morali ostati izvan tog okvira.

Tako je i Pantić, od pilota koji je granatirao civilne ciljeve, postao ne samo oslobođenik, nego i svjedok u postupku koji se vodio protiv hrvatskih branitelja. Tijekom suđenja u obnovljenom procesu za ratne zločine u Lori, 2022. godine, Pantić je svjedočio video-linkom iz Srbije. Županijski sud u Splitu tada je donio nepravomoćne presude – bivši zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora Tomislav Duić osuđen je na osam godina i šest mjeseci zatvora, dok je čuvar Emilio Bungur osuđen na četiri godine i deset mjeseci. 

Ovakav ishod izazvao je ogorčenje brojnih braniteljskih i stradalničkih udruga, koje su već ranije, još 2015. godine, upozoravale da je “terorist Goran Pantić pretvoren u žrtvu i svjedoka zahvaljujući političkom i pravosudnom dogovoru na štetu žrtava Domovinskog rata.” Njegovo svjedočenje u slučaju Lora doživljeno je kao svojevrsna moralna i pravna uvreda za sve civilne žrtve koje su stradale u Metkoviću i drugim mjestima pod njegovim zračnim napadima.

Nažalost, Pantićev slučaj nije usamljen. Zakon o općem oprostu, iako jasno propisuje da se ne odnosi na počinitelje ratnih zločina, u praksi je korišten kako bi se amnestirali brojni pripadnici neprijateljskih postrojbi koji su sudjelovali u napadima na hrvatska sela i gradove, u paleži, pljački i ubojstvima civila. Mnogi od njih nikada nisu odgovarali za svoje zločine jer su, zahvaljujući političkim kalkulacijama i slabostima u sustavu, uspjeli izbjeći kaznenu odgovornost. Tako su brojni počinitelji zločina prošli nekažnjeno, dok se istodobno vode dugotrajni i često medijski eksponirani postupci protiv hrvatskih branitelja.

Zbog toga se sve češće u javnosti, osobito među veteranskom populacijom i obiteljima žrtava, postavlja pitanje selektivne pravde – zašto hrvatski pravosudni sustav nije pokazao jednak žar i odlučnost u procesuiranju ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima i braniteljima? Ako se nepravda prema žrtvama institucionalno tolerira, pomirenje i istinska pravda ostat će tek nedostižni ideali.

Slučaj Gorana Pantića, pilota koji je 25. travnja 1992. izveo smrtonosni napad na Metković, simbol je promašaja pravne države koja nije zaštitila svoje građane ni nakon rata. Njegovo pretvaranje iz počinitelja u žrtvu pokazuje koliko je nužno ponovno otvoriti pravna pitanja ratnih zločina i napokon okrenuti stranicu pravedne i ravnotežne kaznene politike u Hrvatskoj.

Autor: Dražen Šemovčan/PDN