Žarko Manjkas Crvenkapa – junak Bogdanovaca koji je život dao da drugi žive
10. studenoga 1991. godine, poginuo je jedan od simbola herojstva Domovinskog rata – Žarko Manjkas Crvenkapa. Njegova žrtva postala je sinonim nesebične ljubavi prema Domovini i suborcima.
Bogdanovci, malo selo u srcu hrvatskog Podunavlja, 1991. godine postali su simbol otpora i herojstva. Toga kobnog 10. studenoga, u trenutku kada je selo bilo potpuno opkoljeno i iscrpljeno, HOS-ovi dragovoljci odlučili su povesti civile u proboj prema slobodnom teritoriju. Na čelu kolone bio je 24-godišnji Žarko Manjkas Crvenkapa, hrabri zagrebački dragovoljac, koji je svojom žrtvom omogućio da mnogi drugi prežive.
– Pri izlasku iz Bogdanovaca, HOS-ovi borci svjesno su se žrtvovali probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Žarko je predvodio kolonu i stao na minu. Iskrvario je u samo nekoliko minuta, ali zahvaljujući njegovoj hrabrosti mnogi su civili i branitelji spašeni, ispričao je pukovnik u mirovini Damir Radnić, zapovjednik postrojbe u ranijim obljetnicama.
Put hrabrosti i slave
Žarko Manjkas imao je samo 24 godine. Po dječačkom licu podsjećao je na dvadesetogodišnjake, no u srcu je nosio odlučnost i snagu iskusnog ratnika. HOS-ovcima se pridružio 24. rujna 1991. u Zagrebu, a već je u okruženju vojarne Borongaj pokazao iznimnu hrabrost. Samo nekoliko dana kasnije, 26. rujna, s ostalim dragovoljcima krenuo je put Vukovara. U Bogdanovce su stigli 1. listopada, točno u tri sata iza ponoći, i već sljedećeg dana počeo je pakleni napad.
Tada je, prvi put u ruci držeći ručni bacač, pogodio tenk T-84 – prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Eksplozija je bila toliko snažna da je kupola tenka odletjela nekoliko metara u zrak. Taj trenutak, svjedoče suborci, bio je prijelomni za moral obrane.
– Kao da nam je netko ubrizgao adrenalin. Taj dan smo uništili 12 tenkova i transportera, a Žarko čak četiri. Od tog dana svi smo govorili: ‘Gdje god je frka – zovi Žarka!’, s ponosom se prisjeća Radnić.
Štafeta smrti i posljednja žrtva
Dana 10. studenoga 1991. godine, pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a, zajedno s civilima koji su mjesecima preživljavali u podrumima, krenuli su u proboj prema slobodnom teritoriju. Na čelu kolone hodao je Crvenkapa.
– Ako netko strada, drugi će nastaviti dok svi ne dođu na sigurno, bile su posljednje zapovijedi.
No sudbina je bila okrutna. Žarko je zapeo za minu, aktivirala se još jedna, i na livadi ispod Marinaca poginulo je 11 branitelja – Žarko Manjkas Crvenkapa, Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić. Ranjeni su preživjeli suborci Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević, koji su kasnije svjedočili o stravičnim danima provedenima na hladnoći, bez hrane i vode, nadajući se spasu.
– Sedmero ih je umrlo čekajući pomoć, a posljednji je pronađen nakon 12 dana, svjedoči Radnić.
Povratak heroja kući
Tek 18. siječnja 2020. godine, u masovnoj grobnici kod Marinaca, pronađeni su posmrtni ostaci heroja iz Bogdanovaca – Žarka Manjkasa Crvenkape te suboraca Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića. Njihovi su životi urezani u temelje slobodne Hrvatske.
Žarkova obitelj sahranila ga je u Brodskom Stupniku, uz majku, u miru koji je toliko želio za svoj narod.
Njegov lik i djelo ovjekovječio je akademski kipar Zvonimir Orčić, koji je izradio spomenik hrabrom Crvenkapi – simbolu generacije koja je život dala da Hrvatska živi.
