Zašto Hrvati nisu dostojno dočekali svoje svjetske prvake? Tucak: "U Hrvatskoj funkcije imaju ljudi oslobođeni Tjelesnog. Što očekujete?"
Veliku feštu zaslužile su Barakude, a o još jednom veličanstvenom uspjehu naših vaterpolista za središnji Dnevnik HTV-a govorio je izbornik Ivica Tucak. S njim je razgovarala Mateja Ribičić.
Iako ste ponavljali da je prvi cilj viza za Pariz, je li neki prešutni krajnji cilj ipak bila medalja pa u konačnici zlato?
- Ja sam rekao u nekoliko navrata da hrvatska vaterpolska reprezentacija mora biti na Olimpijskim igrama u Parizu jer sve suprotno, neću reći da bi bila katastrofa, neću reći da bi bila kataklizma, ali sigurno bi ostavilo nekakve negativne refleksije za hrvatski vaterpolo. I to je bio prvenstveni cilj. Osvajanje medalja je uvijek nešto čemu teži hrvatska vaterpolska reprezentacija. Sada da smo u prvom trenutku razmišljali o zlatu, ne. I ne razmišljamo nikad tako, nego smo išli iz utakmice u utakmicu. Mislim da smo se dizali tijekom turnira, da smo igrali na kraju u finalnoj utakmici jedan vrhunski vaterpolo i danas mogu reći da smo sasvim zasluženo svjetski prvaci.
Pet sekundi prije kraja utakmice gubimo jedan razlike. Vaš tijek misli? Što ste vikali igračima, svojem stručnom stožeru?
- Tada me Marko Bijač pitao da li da ide i on u napad i rekao sam mu: 'Naravno Marko, nemamo više što čekati'. Zadnji timeout sam potrošio za onaj gol prije toga i ostali smo praktički više bez mogućnosti da zovemo timeout jer smo potrošili oba dva. I bilo je jasno da moramo ići s golmanom gore jer je ista stvar izgubili 11-10 ili 13-10. Na sreću desilo se tako kako se desilo, odigrali smo zaista jednu dobru akciju. Mada je i Marko bio sam na stativi 5-6 sekundi, ali smo proigrali u pravom trenutku slobodnog igrača, Rino Burić je ostao sam postigao gol i mislim da smo na najbolji mogući način završili utakmicu, jednu koju moram reći da je dugo nisam vidio na takav način. Bilo je nešto nevjerojatno, jedna predivna utakmica, jedan pravi rat u bazenu.
Bili smo danas s vama i u zračnoj luci na dočeku, na stotinu fotografiranja ste odradili. Jeste li ipak očekivali veći neki doček jer kažu ipak da se svjetski prvaci dočekuju na Trgu bana Jelačića.
- Pa to nije na nama, to nije na meni da ja to sudim, to nije na mojim igračima, na nama. Meni je drago da su došli ti ljudi koji to vole, koji su bili uz nas. Ja sam rekao tamo gdje ćete veću promociju za jednu državu, kad dan prije finala Svjetskog prvenstva u Dohi, jednom od najmodernijih, najbogatijih gradova na svijetu, se osvijetli jedan od najvećih nebodera u bojama hrvatske zastave, u bojama hrvatske države s porukama 'Sretno Hrvatska, sretno Barakude', to je nešto što je nevjerojatno.
To je promocija države koja je nestvarna. Gdje ćete više od toga da danas je bilo sto djece u toj zračnoj luci koji se žele fotografirati, žele biti neki novi Marko Bijač, žele biti neki novi Loren Fatović ili da ne nabrajam sve moje igrače. To je pobjeda sporta, to je ono što sport daje, to je ono što je najdivnije. Nažalost u našoj državi neke funkcije obnašaju ljudi koji su oslobođeni tjelesnog odgoja. Što onda očekujete? Ne trebamo trošiti vrijeme na to. Mi smo ponosni na ono što radimo. Mi volimo našu državu, volimo sport, volimo hrvatsku kapicu, volimo ljude koji su došli. To je neka druga tema, to nije za mene.
Izvor:morski.hr
Autor: Mateja Ribičić/Foto: snimka zaslona/HRT
