Zašto Plenković financira proslavu pokolja nad Hrvatima u Srbu?

Zastupnik Domovinskog pokreta Ante Prkačin u utorak se u Saboru dotaknuo činjenice da se iz proračuna izdvajaju novci za proslavu takozvanog “ustanka u Srbu”. Dan ustanka naroda Hrvatske – komemoracija u Srbu, jedna je od najosporavanijih komemoracija u hrvatskoj javnosti, a obilježava se 27. srpnja u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca.

Naime, i prošle godine unatoč pandemiji koronavirusa i gospodarskoj krizi, Vlada Andreja Plenkovića je za obilježavanje dana ustanka u Srbu izdvojila 100.000 kuna proračunskog novca. Taj je novac konkretno dodijeljen Srpskom narodnom vijeću (SNV) na čijem čelu je Milorad Pupovac, jedan od glavnih ljudi SDSS-a, stranke koja predstavlja srpsku manjinu u Hrvatskoj.

Prkačin je govoreći o događajima iz srpnja 1941. godine kazao: “Mi katolici i Hrvati, ako nas ima ovdje takvih, znamo da je 26. srpnja katolički blagdan Sveta Ana pa su katolici iz Drvara, a tad ih je bilo, sad ih nema, sjeli u dva vlaka. Jedni išli prema kninskoj crkvi, a drugi išli prema kapelici Svete Ane u mjestu Oštrelj. Katolici blagovali Svetu Anu cijeli dan, po noći se vraćali. Šumska pruga pregrađena balvanima, isto onako kako je nama bila pregrađena 1991. godine. Iz kninske ekipe hodočasnika, lokalni Srbi izvukli sve i poklali sve, najmlađi dječak tri godine, jedan od najstarijih, svećenik Valdemar Mestor. Ova ekipa koja se vraćala iz Oštrelja bila je bolje sreće jer je tu svećeniku Županoviću pošteđen život, i ženama i djeci, a ostalo poklano. I nastavlja se suludo divljanje i klanje Hrvata. 27. srpnja u selu Jelino Polje pokraj Bosanskog Grahova četnički vojvoda Brana Bogunović na ražnju peče katoličkog svećenika Juraja Gospodnetića s Brača. Nastavlja se divljanje u okolnim krajevima”.

O događajima u Srbu pisao je za Hrvatski tjednik povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja:

“Jednostavno rečeno, četnička pobuna, potpomognuta manjim brojem komunista i uz značajnu, ali i znakovitu talijansku fašističku vojnu pomoć, proglašava se antifašističkim ustankom, premda su u njemu neupitno sudjelovali i talijanski fašisti. No međutim, zanemarujući i tu činjenicu, pobornici proglašavanja antifašističkog ustanka drže se tvrdnje da je događaj nastao kao reakcija na prethodno počinjena zločinstva od strane „fašističkih slugu, ustaša“.

Nadalje, u tome kontekstu čak se i ne skriva činjenica da su u događaju predvodnici bili četnici, ali što je napose zanimljivo, takvi se tretiraju kao srpski seljaci koji su pokrenuli nacionalno-oslobodilačku borbu protiv fašizma. Slijedom navedenoga proizlazi da su i četnici bili zapravo krilo antifašističkoga pokreta, što bi onda značilo da su uz onaj partizanski sačinjavali cjelinu otpora prema fašističkim snagama.

Takav pojednostavljen i nekritički pristup izravno potpomaže afirmaciji ideje o rehabilitaciji četništva, i stoga hrvatsko društvo svjesno dovodi u pomućeno stanje, zbog čega se nameće i pritom olako prihvaća dobro smišljena teza o potrebi prestanka vraćanja u prošlost i okretanja k budućnosti. U konkretnome slučaju to bi značilo olako pristajanje na kristalizaciju laži i falsifikata.

I zato držim da poglavito dijelovi hrvatskih političkih elita, koji svjesno ili nesvjesno podupiru takvu kristalizaciju, nastoje zapravo primarno zadržati ideološki nadzor nad društvom, i to bez obzira što takvim postupanjima idu u prilog promicanim srbijanskim težnjama o drugačijoj percepciji četničkoga pokreta, čime za budućnost stvaraju podlogu za nastavak razmirica i ukupnog društvenog nespokoja”, pisao je dr. sc. Begonja.