Željko Kucjenić Kuca - Prvi Brođanin koji je poginuo 26. kolovoza 1991. godine u Vukovaru

Jedinica policije za posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod, kasnije poznata po nazivu Šimini anđeli pakla, skraćeno ŠAP, osnovana je 15. ožujka 1991. godine.

Postrojbu su uglavnom činili mladi ljudi koji su sredinom lipnja 1990. godine primljeni u policiju te prošli uvježbavanje u Obučnom centru MUP-a u Valbadonu.

Iako su doslovno imali rat u svome dvorištu, pripadnici ŠAP-a po zapovijedi su išli braniti cijelu domovinu i prošla sva ratišta: istočno-slavonsko i zapadno-slavonsko, južno bojište, akciju "Maslenica" te akciju "Medački džep", a neizostavan i veliki doprinos ove jedinice bio je iu vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja".

Jedan od pripadnika Šiminih anđela i jedan od prvih najmlađih u Obučnome centru, prvi Brođanin koji je poginuo u Vukovaru, bio je Željko Kucjenić - Kuca .

Željko Kucjenić, mlađe dijete Vlade i Terezije (Reze) Kucjenić, rođen je 2. siječnja 1970. godine u Đakovu. Osnovnu školu Mate Zvonarevića, danas OŠ Blaža Tadijanovića, pohađao je u Podvinju, a srednju školu završio je u Slavonskom Brodu.

Zdravko Sajfert , Željkov prijatelj iz djetinjstva, prisjetit će se Željka kao veseloga i razigranoga dječaka, ministranta u župi sv. Antuna Padovanskoga, nogometaša NK Borac iz Podvinja, danas NK Podvinje, folkloraša u KUD-u Podvinje, a potom u FAB-u, folklornom ansamblu iz Slavonskog Broda.

"Takav je Kuća bio, veseo, društven, u svemu razigran, u svemu prvi, aktivan u crkvenom i društvenom životu. Znali smo izaći s kolegicama iz KUD-a na plesni podij u hotelu i napraviti pravu predstavu, čija bi dvorana gledala bi kako plešemo . Večer prije njegova odlaska u Vukovar našli smo se u istom tom hotelu i popili piće, rekao mi je kamo ide, to je bio zadnji put da sam ga vidio. Nikad više nisam imao, niti ću imati takvog prijatelja", ispričao je Sajfert.

Po dolasku u Vukovar Željko Kucjenić je, kao i ostali pripadnici njegove postrojbe, izvršavao različite zadatke iz domene tadašnje jedinice za posebne namjene PU Slavonski Brod.

Dana 26. kolovoza 1991. godine , u ranim jutarnjim satima, nakon što je iz smjera Trpinje započeo snažan napad četnika i tzv. JNA topništvom i teškom mehanizacijom, dio Željkove jedinice ostao je primijenjen u dvorištu jedne od kuća prema izlazu s Trpinjske ceste.

Budući da zbog nedostatka sredstava veze nisu imale komunikaciju, Željko je, prema zapovijedi, vozilom tražio policajca Zlatka Lucića , koji je dužio protutenkovski bacač granata M 57, kako bi pomogao suborcima, a nakon što ga je pronašao, zajedno su se pod žestokim granatiranjem probili do svojih položaja iza Lipovačkoga puta.

Oko osam sati ujutro, u trenutku dok je naslonjen na ogradu pucao prema neprijateljima, tenkovska granata pogodila je rub kuće iza njegovih leđa, a Željko je od posljedica ranjavanja na mjestu preminuo.

U trenutku Željkove pogibije pripadnici specijalne policije iz Slavonskog Broda Zlatko Lucić i Ivan Vrljić također su ranjeni, Zlatko lakše, Ivan teško. Njihov suborac Ratko Brico , jedan od policajaca koji su tada bili s njima, poginuo je nepunih mjesec dana kasnije, 17. rujna 1991. godine, na Mitnici u izravnoj borbi prsa o prsa, na vrlo malom prostoru, s pripadnicima neprijateljske vojske koji su pod okriljem noći prošli između obrambenih redova branitelja te zauzeli jednu od kuća u Ulici hrvatske nezavisnosti.

Nakon prestanka granatiranja i povlačenja neprijateljskog tijela Željka Kucjenića izvučeno je i otpremljeno u Podvinje gdje je uz počasti pokopan na mjesnom groblju.

Željko Mrnjavčević , Kucin prijatelj iz osnovne škole, prisjetit će ga se riječima:

a ja sjedim bezbrižno u kući iako sam se prijavio u policiju i čekao da me pozovu. Ubrzo sam se prijavio iu ZNG kao i mnogi iz ulice, kao i mnogi prijatelji iz razreda. Željkov sprovod mi je promijenio život. Počivao u miru Božjem, prijatelju“.

Na dan kada je poginuo, Željko Kucjenić, sin i brat, imao je samo dvadeset i jednu godinu. Željko, nismo te zaboravili.