Žestoko pismo Marka Miljanića članovima tzv. Hrvatskog generalskog zbora

Legendarni ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić obratio se javnosti otvorenim pismom, jer, kako kaže, više ne može čitati ni slušati sve ono što se događa oko tzv. Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), poglavito nakon što su članovi ove udruge nedavno održali Izvještajni sabor udruge.

• (…)„Uopće me ne čudi što jedan po jedan iz tzv. HGZ-a izlaze pojedini hrvatski generali. Više me čudi što to nisu već ranije napravili, kao što su to učinili časni ratni zapovjednici poput Tolja, Glasnovića, Domazeta Loše, Hebranga, Ademija, Kapulara, Biškića, Jelavića i nekih drugih. Ova udruga, koja se pretvorila, kako jedan general reče, u dno dna ne okuplja samo generale, već i one koji nemaju taj visoki vojni čin, a sad se vidi i zašto – da imaju kakav-takav kvorum! Mene nisu zvali, ali i da jesu rekao bih im da me ne zanimaju, jer sam među prvima uvidio da  se jednim dobrim dijelom tamo okupljaju „karijeristi“, kojih je valjda sram da javno pokažu svoje ratne putove. Većinu od njih nažalost zanima samo i samo „visoka politika“, dok  Škabrnju ili druga mjesta koja su stradala u velikosrpskoj agresiji posjećuju tek prigodom nekih obljetnica, uvijek manje-više s ciljem da se slikaju. Svaka čast iznimkama. Ne mogu shvatiti kakva je to udruga koja bez rasprava izbaci iz svojih redova jednog od njihovih osnivača i zamjenika predsjednika – generala Ljubu Ćesića Rojsa -, odnosno, kakva „demokracija“ i sloboda govora tamo postoji. Istinski hrvatski branitelji su duboko razočarani, a ovi u HGZ-u o tome nemaju pojima  jer se malo tko s njima i druži. Evo, još nikada nisam čuo da je ova udruga stala iza HOS-ovca i njihovih ratnih zapovjednika, iako su ti hrvatski ratni junaci krvavo branili i obranili Hrvatsku, a borili su se i u Škabrnji. Nema tome dugo u Zadru smo svojim tijelima branili da ne unište jedan mural s likom hrvatskog vojnika. Ni tu nije bilo članova HGZ-a, kao da su moj ratni suborac Skejo i njegovi HOS-ovci te članovi pojedinih sportskih navijačkih udruga,  nekakvi „gubavci“ kojima se oni ne usude ni prići, a kamoli im dati neku potporu. Čujem da je u ovoj udruzi najaktivnija lovačka sekcija i da svako malo organiziraju i „Generalski lov“. Možete li zamisliti kako bi ljudi gledali da neka braniteljska udruga organizira „Braniteljski lov“! Članovi HGZ-a, koji su još ostali u ovoj udruzi nanijeli su veliku štetu braniteljskoj populaciji, tim više što su neki od njih počeli glumiti tzv. komunističke moćnike, pa su osmislili i nekakve značke samo da se razlikuju od ostalih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata. Većina od njih ima toliko odličja da im više i ne stanu na kapute, a navodno samo predsjednik udruge ih ima jedanaest. Gdje ih je „zaradio“, dok ja primjerice imam samo jedno-trolista. Sram ih može biti. Čujem također da je ova udruga „debelo“ financirana, da imaju više novaca nego svi pupovci. No, nikada nisam čuo da su, poput Rojsa i još nekih, nekome značajnije pomogli, iako vjerojatno svi članovi imaju i ne male mirovine i plaće. Takva udruga nam ne treba. Možda je na početku zamisao bila dobra, ali pohlepa pojedinaca sve je upropastila. I sad imamo to što imamo. Generale -bez vojske! Generale koji su sami sebi svrha. Vjerujem da će i neki drugi časni i pošteni članovi udruge shvatiti da su „zalutali“ i da je vrijeme da i oni dignu svoj glas protiv takve skupine i takvih generala, koji su tek rijetke   predložili za neki visoki vojnički  čin da im se ne remeti „ravnoteža“. Svojedobno nam je bio i previše jedan SUBNOR, tako da nam ovaj uistinu ne treba!“-poručio je Marko Miljanić, istinski Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.

Mladen Pavković