Zlatko Pinter: PRAVEDNIK

PRAVEDNIK

On sužanj nije, mada okov nosi

A ni rob nije, niti može biti

Jer plam slobode iz zjenica sijeva

I prkos ljuti ne može se skriti

Podmukli žbiri mreže svoje pletu

To im je zanat otkako je vijeka

Prijetvorne laži i objede gnjusne

Osuda nova uvijek nekog čeka

Po pravu sile, ne po sili pravde

Još samo krvnik mača da se lati

Presuda tu je, čita se bez srama

Za sva zla svijeta krivi su Hrvati

On stoji mirno, uzdignuta čela

Istine radi, spreman je i mrijeti

Dok sluša glas svog krvnika, dželata

S tugom se svojih bojovnika sjeti

Oči dječaka još u njemu žive

Glasove zvonke kao da im sluša

Sjeća se svakog imena i lika

Njihovih smrti prepuna mu duša

U paklu rata s njim su skupa bili

Za rod hrvatski borili se časno

Svim srcem svojim ne žaleći sebe

Sanjali slobodu čežnjivo i strasno

A on im bješe poput oca brižnog

Što dlanom svojim i tješi i snaži

U vremenu strašnom, u beznađu pakla

Trudio se svakom tugu da ublaži

Kad god je koji od njih odlazio

U srcu se rana otvarala nova

A bol pritiskala i kidala dušu

Donosila nemir i noći bez snova

I posljednju bitku za nas vodio je

Za hrvatski narod, a ne sebe radi

Vjerovao čvrsto u ljudsko poštenje

Čekao na pravdu, živio u nadi

Na kraju puta, čovjek se upita

O, Bože mili, zašto to i čemu

Gdje Ti je pravda, Stvoritelju moćni

Kad sude isti koji su i Njemu

Suza mu vrela zaiskri u oku

Za Domovinu, one što su pali

Zar 'zalud sve je, Bože svemogući

Pod Tvojim znakom mi smo umirali

Molitva bješe na usnama puku

Dok trpio je i razapet bio

A sad mu sude lopovi u hulje

Što svoju slobodu on je samo snio

Oprosti Oče, svome grješnom sinu

Što u toj boli on ne vidje puta

I ne dopusti zbog slabosti tijela

Njegova duša da kroz tamu luta

Jer, nevin bješe, a presudiše mu

I sramni žig mu urezaše tada

Na čelo i u srce napaćeno

Sav svijet se sruši i nestade nada

Još samo jedna staza ostala je

On krenu njome jer ne vidje druge

I otrova čašu ispije na dušak

Na licu mu ne bi straha niti tuge

Sred sudišta haškog svoga mučilišta

Hrvatski general zadnju bitku bije

On ode u vječnost, povijest roda svoga

A da mu koljeno pokleknulo nije

A kuda će žbiri i domaće jude

Taj ološ mrski i ljudska sramota

U tmini praznih i poganih duša

Prolaze im dani kukavnih života

Život bez časti ljudski život nije

Pa da se živi i stotinu ljeta

Zato koračaj uzdignuta čela

Za svojom zvijezdom sve do nakraj svijeta

I ako te tamo gorka čaša čeka

Uzmi je i ispij, al' ostani svoj

Ne daj da ti ološ sudbu kroji

Kao Čovjek časno ti okončaj boj

Bog neka sudi, Njegovo je pravo

Al' ako se za to u pakao pada

Što li tek čeka dželate i suce

Od čijih ruku nevin čovjek strada

 

                                                                               Zlatko Pinter