ZLOČINAC IZ PETROVACA Milicajac tzv. SAO Krajine mlatio ih je do nesvijesti, lomio zube i rebra, danas je saznao presudu. Preživjeli su zgorženi
- Optuženi Vojislav Buzaković je s drugim pripadnicima milicije tzv. SAO Krajine ispitivao te zlostavljao i ratne zarobljenike Mihajla i Peru Hardija i to Mihajla Hardija s Nikolom Radojčićem tako da su ga prinudili da sjedne na stolicu prsima okrenut prema naslonu stolice za koju su ga vezali lisicama, a potom naizmjence udarali šakama po glavi, gumenom palicom po glavi i leđima, otvorenim dlanovima po oba uha, sve dok ne bi pao sa stolice pa ga opet dizali i nastavljali zlostavljati dok ne bi izgubio svijest, pri čemu mu je Radojčić izbio prednji lijevi zub u gornjoj vilici i udarcima kundakom puške slomio deveto rebro desno..., piše između ostalog u prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Osijeku, kojom je Vojislav Buzaković osuđen na 7 godina zatvora za počinjenje ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima nesrpske nacionalnosti u mjestu Petrovci nedaleko od Vukovara tijekom listopada 1991. godine.
Ogorčene žrtve
Buzakoviću je sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Zdenke Leko izreklo po pet godina zatvora za ratni zločin nad civilima, odnosno ratnim zarobljenicima Željkom Vargom, Mihajlom Derehom, Mihajlom i Perom Hardijem te, danas pokojnim, Irinejom Nađorđem, što je potom pretvoreno u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Visina presude izazvala je ogorčenje preživjelih mještana Petrovaca za čije se zlostavljanje sudilo Buzakoviću.
- Buzaković je s drugim pripadnicima milicije bez opravdanog povoda sudjelovao u zlostavljanju mještana, fizičkom iživljavanju i psihičkoj torturi. Isti taj Vojislav Buzaković je svakodnevno lišavao mještane slobode te ih udarno po glavi se dok ne bi izgubili svijest. Dakle, sprovodio je sustavna mučenja, što je protivno međunarodnom prava i kazneno djelo! Više od trideset godina optuženi je bio nedostupan ruci pravde! Konačno je postupak pokrenut svjedoci su posvjedočili o proživljenim fizičkim i psihičkim torturama od strane optuženog Buzakovića, navode preživjeli logoraši i dodaju kako je sutkinja u obrazloženju presude navela kako je ‘opća svrha propisivanja i izricanja kazne usmjerena u suzbijanje društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrožavaju društvene vrijednosti zaštićene zakonom‘ te da su optuženom kao olakotne okolnosti uzete u obzir ‘dosadašnja neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost i činjenica da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio relativno mlad (star 25 godina)‘.
Vojislav Buzaković
- Kao oštećenici u postupku i žrtve nehumanog i zvjerskog iživljavanja, postavljamo pitanje, koja je poruka ovakve presude? Ovim putem želimo izraziti naše nezadovoljstvo s takvim odnosom prema žrtvi, odnosno naklonjenost prema počinitelju ratnog zločina! Opća svrha kažnjavanja uistinu bi trebala biti usmjerena u suzbijanju budućih društveno opasnih djelatnosti, a ne poruka da uz skupog odvjetnika i primjereno ponašanje u inozemstvu možete izaći iz zatvora nakon godinu i pol dana. Jedno dobro djelo, ne može izbrisati tisuću grijeha iz prošlosti. Nije moguće da osoba s 25 godina nije bila svjesna posljedica svojih zlodjela ili da mu grijesi trebaju biti oprošteni zato što nije bio kažnjavan u inozemstvu, gdje je pobjegao zasigurno zbog čiste savjesti. Presuda mora biti razmjerna počinjenim ratnim zločinima, kako zbog preživjelih žrtava, obitelji preminulih, opće društvene higijene tako i zbog svih budućih naraštaja kojima bi nešto slično moglo pasti na pamet. Ovakva presuda je pljuska svim preživjelim žrtvama te poticaj budućim ratnim zločincima!, naveli su preživjeli logoraši u svom priopćenju.
Buzaković je, inače, uhićen u Republici Irskoj, gdje je s obitelji živio od 2005. godine, a Hrvatskoj je izručen 30. ožujka 2023. godine, od kada se nalazi u istražnom zatvoru. Na sudu je negirao krivnju za sva kaznena djela koja su mu stavljena na teret.
Rekao je da je do početka rata živio u Petrovcima, a onda se odselio u Palić kod Subotice, gdje ga je, kako je rekao, mobilizirala JNA i rasporedila u TO Petrovaca. Kazao je da je po zapovijedima nadređenih dovodio pojedine mještane na obavijesne razgovore, ali da nikada nikoga nije fizički ili psihički zlostavljao.
Nobilo uložio žalbu
Nezadovoljan je presudom i njegov odvjetnik Anto Nobilo, koji nam je rekao da je ‘presuda sramotna, predrastična i donesena bez ikakvih dokaza‘. Na njoj je uložio žalbu Visokom kaznenom sudu i zatražio da se Buzakovića oslobodi ili da mu se ponovno sudi pred izmijenjenim sudskom vijećem. U žalbi je istaknuo nezadovoljstvo činjenicom da sud nije želio prihvatiti svjedočenje Nikole Radojčića, koji je bio Buzakovićev zapovjednik i kojeg su zarobljenici naveli kao osobu koja ih je zlostavljala. Nobilo ističe i izjave oštećenih Varge i Dereha, koji su na sudu rekli da ih Buzaković nije tukao.
- Po najnepovoljnijoj verziji u odnosu na Petra Hardija, u konačnici sve radnje okr. Buzakovića svele bi se na par šamara bez ikakvih povreda. Mihajlo Hardi očito nije zadobio bilo kakve povrede kod ispitivanja, a tvrdi da ga je okr. Buzaković šamarao, ali ne može odrediti broj šamara. Dakle, sve nasilje, kada bi i bilo točno ono što otac i sin Hardi tvrde, a nije, svelo bi se na nešto šamara. Sud naravno nije niti pokušao identificirati štetne radnje, kada, gdje i na koji način se iživljavao, što podrazumijeva pod nečovječno postupanje (šamar?), koje je to ozljede tjelesnog integriteta okr. Buzaković počinio. Iz izloženog proizlazi da jedinstvena kazna zatvora odudara od sudske prakse i od činjeničnog stanja u najnepovoljnijoj varijanti, da se oštećenicima apsolutno vjeruje, napisao je Nobilo u žalbi.
