Zločinci iz Borova Sela i dalje mirno šeću…Dokle?

• Nedopustivo je da nitko nije odgovarao za ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, odnosno da ni jedan ni dana nije proveo u hrvatskim zatvorima, da im se sudi u odsustvu!

Tamo su, u tom mjestu, 1. svibnja 1991.  pripadnici srbijanskih agresorskih postrojbi, uz pomoć zločinačke JNA, na zvjerski način mučili i ubili nevine hrvatske policajce.

Nu, opet ćemo i prigodom ovogodišnje komemoracije slušati priče kako  se ne možemo pomiriti niti zadovoljiti opravdanjima o proteku vremena ili drugim poteškoćama u istragama, te poruke kako  je pravda ponekad spora, ali mora biti dostižna.

Takve i slične riječi prigodom sjećanja na nevine žrtve srbijanske agresije manje-više slušamo i na relativno brojnim sličnim skupovima i diljem Hrvatske. Slušali smo ih i u Slavonskom Brodu. I tamo je rečeno da još nitko nije odgovarao za masakr 400 djece tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Tko je odgovarao za rušenje vukovarske ratne bolnice ili pak za ubijene civile u Škabrnji ili Pakracu? A tko za progon 200 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine?

Nakon 30 godina od velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku već je vrijeme i da netko postavi pitanje: tko je odgovoran i tko će završiti „onkraj brave“ što ni nakon toliko dugog vremena oni koji su trebali nisu uhitili, a kamoli sudili brojnim agresorskim zločincima? Pa, nisu svi pobjegli iz Hrvatske, neki su još uvijek tu, šeću se Vukovarom, Pakracom, Lipikom, Škabrnjom, Zadrom, Voćinom, Zagrebom, Rijekom, Splitom… i nitko im ništa ne može. Smiju nam se u lice!

S druge pak strane, svjedoci smo da se svako malo proganja ili osuđuje neki hrvatski branitelj. Kažu i da su hrvatski zatvori „puni“ ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid, jer nisu mogli gledati prije svega „punjene gospodarske, medijske i političke purane“ kako im drže lekcije i kako potkradaju državu za koju su oni ginuli.

Inače, kad se održava  komemoracija za 12 poginulih hrvatskih redarstvenika, u Borovu Selu svi tamošnji Srbi spuste rolete, zatvorili vrata dvorišta i ne izlaze van, jer kao i obično, ne mogu gledati- Hrvate, sa hrvatskim zastavama kako mirno i dostojanstveno koračaju njihovim mjestom.

Čudno je da „svi“ zatvaraju oči kad je u pitanju Borovo Selo. To je mjesto gdje doslovce vladaju srbijanski zakoni, gdje njezini stanovnici ni danas (svaka čast iznimkama) ne priznaju hrvatsku državu.

Na tamošnjem groblju sahranjen je i srbijanski ratni zločinac Vukašin Vule Šoškočanin, zapovjednik obrane Borova Sela. Branitelji već godinama protestiraju što su mu njegovi suborci postavili spomenik te na njemu napisali: „Ovdje počiva Vukašin Vule Šoškočanin, tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991.- komandant obrane Borova sela. Za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9. 1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.“

Možete li zamisliti da je nekom hrvatskom branitelju podignut sličan spomenik u Srbiji, pa da piše kako on tamo stoji na „hrvatskoj zemlji“?

Ili da je tzv. maršal Tito u vrijeme komunizma dozvolio da netko podigne spomenik nekom ustaši, ili onom koji je nakon 1947. i dalje volio brkatog zločinca-monstruma - Staljina?

Pa, Srbi ne priznaju ni da su bili agresori, a kamoli da u svojoj državi dozvole podizanje spomenika i spomen ploča nevino poginulim Hrvatima!

Dakle, ako već ni 30 godine nakon agresije na Republiku Hrvatsku ne možemo dovesti pred lice pravde srbijanske ratne i ine zločince, onda počnimo progoniti one koji su u nas dopustili i koji dopuštaju da se to događa!

Gdje su primjerice oni koji su godinama kao zvijer proganjali Ante Gotovinu ili Mladena Markača? Ni jedan nije uhićen ni kažnjen, već svi su, koji su u tome sudjelovali, da ti pamet stane, nakon uhićenja Gotovine još i napredovali u svojim službama! A znali su da progone nevine!

Spomenici srbijanskim ratnim i inim zločincima nemaju što tražiti u Hrvatskoj. Tko su oni koji ih „štite“?

 Dosta je kukanja.

Jedan Veljko Marić, hrvatski branitelj, dobio je u Beogradu 12 godina zatvora. Bez ijednog dokaza. Nakon Srbije, zatvorili su ga u nekom od hrvatskih zatvora, što mu je trebala biti „olakšavajuća okolnost“, a jedno vrijeme je tražio da ga natrag vrate u Srbiju, jer su ga navodno tamo više „poštivali“.

Stoga se pitamo: Dokle će se hrvatski branitelji i dalje progoniti, a zbog „poteškoća u istragama“ srbijanski ratni i ini zločinci će nam se  smijati, pa čak, bez problema, često i uz pomoć „neprestano ugroženih“  raznih pupovaca  i zapošljavati u hrvatskim državnim institucijama?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)