Zloupotreba Filmskog festivala u Puli za osvetu prema 500 000 Hrvata na Hipodromu u Zagrebu
Bolesni umovi!
72 godine Festivala!
80 godina pobjede nad fašizmom!
Kakve veze ima jedan kulturni događaj sa „80 godina od pobjede nad fašizmom“?
Tih 80 godina je protuustavno nametanje Jugoslavije u državi Hrvatskoj!
U Ustavu RH jasno piše da je Hrvatska nastala;
„-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“
Do kada će Ustavni sud dopuštati neprestano kršenje Ustava RH?
Festival se održava u državi Hrvatskoj koja je međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine, a organizatori nam nameću NOB i 1945. godinu pobjedu nad fašizmom !? Kakve to veze ima sa sadašnjom državom Hrvatskom koja je nastala u obrambenom Domovinskom ratu, pobjedom nad agresorskom JNA i srpskim četništvom. JNA koja je nastala u NOB-u, bila je 1991. agresor na Hrvatsku, da ne bude zabune, JNA avijacija, JNA tenkovi, JNA vojnici razarali su hrvatske gradove i ubijali hrvatsko stanovništvo 1991. od Zadra, Šibenika, Dubrovnika, do Vukovara, Osijeka , Slavonskog Broda i Zagreba, I tu istu agresorsku JNA organizator Festivala nam nameće kao pobjednika nad fašizmom!? Kojim fašizmom? Domovinski rat je temelj Hrvatske!
Ovako nešto u državi Hrvatskoj mogu organizirati i napisati samo bolesni umovi ispunjenim silnom mržnjom prema Hrvatima i državi Hrvatskoj!
Nije Filmski festival sudjelovao, niti se događao u pobjedi nad fašizmom? Nema nikakve poveznice sa pobjedom nad fašizmom.
Sama povijest Filmskog festivala to dokazuje. Festival je utemeljen 1954. godine, pod nazivom Filmski festival. 1958. preimenovan je u Festival jugoslavenskog filma. Od 1961. nosio je službeni naziv Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli (engl. Festival of Yugoslav Feature Film in Pula). Festival je stekao značajno međunarodno priznanje zajedno s jugoslavenskom filmskom industrijom koja je stvarala oko 20 novih igranih filmova svake godine.
Kao rođena Puljanka mjerodavna sam pisati o Festivalu, koji je ljeti predstavljao elitu jugoslavenskog glamura. Na otvorenju je obvezno bio „drug Tito“ u bijeloj maršalskoj odori, okićenoj medaljama, a u prvim redovima oko njega bili su mornari JRM također u bijelim odorama, tada uniformama.
U hotelu Riviera bilo je sjedište Festivala u kojem se skupljala jugoslavenska glumačka elita, većinom srpska; Ljubiša Samardžić, Bata Živojinović , Milena Dravić, Mira Furlan, Rade Šerbedžija, Dragan Nikolić i nekoliko hrvatskih; Boris Dvornik, Relja Bašić, Zrinka Cvitešić, Mia Ormović i dr.
„Drug Tito“ je 1971 primio na Brijunima , u povodu snimanja filma Sutjeska, Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, koji je trebao igrati ulogu Tita u tom filmskom spektaklu. Radnička klasa bila je oduševljena tim glamurom na Brijunima, i dan danas titoisti sa ponosom o tome pričaju.
Međutim sam Burton zapisao je u svoj dnevnik da su ih dočekali;“ “žena seljačkog izgleda i kepec s velikim trbuhom”.
„Sinoć smo išli pogledati film u rimski amfiteatar u Puli. Ulice su bile načičkane mornarima, zaleđenim u mirnom stavu, iza njih su mase ljudi pljeskale duž cijele rute. Elizabeth je bila zvijezda večeri, puno veća od Tita, ili barem jednaka. Kad smo ušli u koloseum, svi su ustali i pljeskali. Elizabeth je bila duboko oduševljena. Ciničan sam, kao i uvijek.” Da točno tako je bilo!
Godine 1991. festival je otkazan zbog početka velikosrpske i JNA agresije na Hrvatsku. Festival je ponovno pokrenut 1992. kada je preimenovan u Filmski festival u Puli (engl. Pula Film Festival). Izdanje iz 1992. također je bilo prvo koje je u potpunosti posvećeno hrvatskim filmovima. 1995. ponovo je preimenovan u Festival hrvatskog filma (engl. Croatian Film Festival) kako bi se sada naglasio isključivo hrvatski karakter. Ipak, kako je hrvatska filmska industrija bila nedostatna sa malo filmova, popularnost festivala je ubrzo nestala. 2001., je ponovo preimenovan u Festival hrvatskog i europskog filma (engl. Croatian and European Film Festival). Od tada do danas, osim prikazivanjahrvatskih filmova festival redovito nudi međunarodni program kao i mnoge tematske programe i retrospektive.
U cijeloj povijesti Filmskog festivala u Puli nikada se nisu obilježavale obljetnice pobjede nad fašizmom. Festival je jednostavno bio FILMSKI.
Ovako nešto BILO JE PREDVIDLJIVO I OČEKIVANO
Dakle na otvorenju na kojem ja osobno nisam bila, jer s godinama nastupi zasićenje, prema opisu novinara YU AGITPROP portala Istra 24, Maje Jokanović i Zorana Angeleskog je bilo ovako;
” Ceremonija otvaranja započela je hrvatskom i istarskom himnom u izvođenju riječkog glazbenika Damira Urbana, uz prisustvo predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Članice zbora Praksa zdušno su, uz podršku pulskih bubnjara, izvele pjesmu “O, bella ciao”, uz pljesak publike u Areni, i uz završni srčani uzvik zbora “Smrt fašizmu, sloboda narodu!”, s jasnom porukom pet dana nakon Thompsonovog koncerta u Zagrebu.
Znači sa jasnom porukom da jugo-komunisti nameću jugoslavenski vrijednosni sustav hrvatskom narodu u njegovoj državi Hrvatskoj!
No poznavajući političku situaciju u Puli točno znam od kuda je potekla ideja za takav scenarij otvaranje Filmskog festivala. U Festivalskom vijeću je istarski župan Boris Miletić, zadrti mrzitelj Hrvata, bivši dugogodišnji gradonačelnik grada Pule, koji nije dopustio koncert M.P.Thompsona u pulskoj Areni. Odgovorno tvrdim da je obuzet mržnjom prema iskazivanju bilo kojeg hrvatskog identiteta kao gradonačelnik angažirao odvjetnika Rudolfa Frančulu koji je pro bono sudjelovao kao odvjetnik grada Pule u progonu i diskreditaciji M.P.Thompsona u Hrvatskoj i Europi. Zamislite tu količinu mržnje kada se bez naknade svojski potrudio da spriječi Thompsonov nastup u Areni. Citiram sa 348. stranice Frančuline knjige „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike“ ;
„Nakon što je gradonačelniku Pule Borisu Miletiću uručena tužba, nazvao me, upoznao sa sadržajem tužbe i pitao da li bih prihvatio zastupanje Grada Pule. Odgovorio sam da ću sa zadovoljstvom prihvatiti zastupanje i to „pro bono“-besplatno, što znači kako neću račun za zastupanje podnijeti Gradu Puli već ću, ukoliko uspijem u sporu troškove naplatiti od Thompsona“ I naravno da je u toj sprezi Gradonačelnika, Odvjetnika i kontroliranog Pravosuđa Thompson izgubio sudski spor.
Nevjerojatna mržnja, tipično rigidno- komunistička prema jednom pjevaču, po kojem su digli tipičnu jugo- komunističku hajku u Hrvatskoj i EU.
Pored sadašnjeg župana Miletića u Festivalskom vijeću je i gradonačelnik grada Pule, Peđa Grbin SDP-ovac i pokrovitelj Festivala, predsjednik države Zoran Milanović, svi jugofili, pa se nije za čuditi se ovakvom scenariju.
Vezati filmski festival i 80 obljetnicu pobjede nad fašizmom mogu samo bolesni umovi , a poznavajući ih to je osveta ” mićega ćićota” Borisa Miletića, uperena na 500 000 Hrvata na Hipodromu.
Slaviti zločinački Jugo-komunizam, od zločinca Tita raditi turistički brand, to je njihov antifašizam! Fojbe i klanje svećenika pod parolom Smrt fašizmu je njima antifašizam, nedostojno čovjeka, neljudski i bjedno! Filmski festival koristiti u politička prepucavanja je doista znak očaja političke borbe.
EU Parlament je još 19.9 2019, donio Deklaraciju po kojoj je komunizam=fašizam =nacizam. I tadašnji istarski eu -zastupnik Valter Flego glasao je za tu Deklaraciju.
Samo u glavama u kojima još nije pao Berlinski zid može pjevati zbor Praksa, a pao je 1989.godine.
Sa punim pravom to pišem, jer kada je u Puli u veljači 2019. gostovao Roman Leljak, tadašnji gradonačelnik Boris Miletić podigao je preko Glasa Istre neviđenu, neprimjerenu i degutantnu medijsku hajku protiv istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i nas vjernika.
Ne samo da je bila neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska i nemoralna. U agitpropovskom zadatku koji su mediji dobili za odraditi, po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost.
I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah su organizirali protu predavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao hrvatski veleposlanik, države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi na kaminu držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika, pokojne države! I koji je za istarskog Blaženika, žrtvu komunističke mržnje prema Katoličkoj crkvi, izjavio da je Bl. Miroslav Bulešić bio „ bjedni Talijančić“ Mogu li se bolje opisati, nego što oni sami sebe opisuju!?
Što je tih nekoliko tisuća gledatelja u Areni, prema 500 000 na Hipodromu
Nikada ne bih to naglašavala, da nam ovakvi neodgovorni političari ne nameću propalu jugo-četničko-titoističku ideologiju, koja je poražena u Domovinskom ratu.
Uzalud vam trud“ mići ćićotu“( …ja postat ću velik i bit ću jok ko čelik…) Hrvatski narod nikada više nećete pokoriti, ni bacati u Fojbe!
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
Izvor:PDN/Foto:Hrvatske pravice
