ZNA SE TKO JE NAJVEĆI KRIVAC ZAŠTO VATRENI NEMAJU STADION! Osuđeni smo na ismijavanje i zavist i tako će biti još dosta godina

Hoćemo li ikada dočekati da hrvatski nogometni reprezentativci zajedno s navijačima, ma i putem razglasa kao nedavno u Splitu, zapjevaju onaj poznati stari hit – „Vraćam se Zagrebe tebi”? Jasno je na što ciljamo. Zaista, kada će Zagreb dočekati domaćinstvo hrvatskoj nacionalnoj vrsti, glavni grad koji je toliko puta nekad bio domaćin „vatrenima„. Čak je nerijetko katkad bio i isuviše favoriziran nauštrb drugih gradova. Da bi danas Zagreb, eto, doživio takvu groznu sudbinu.

Reprezentacija ne igra u Zagrebu zbog prozaičnog, banalnog, pa i nakaradnog razloga. Zagreb nema dostojan stadion za međunarodne utakmice takvog kalibra. Jest, Dinamo igra svoje europske utakmice na maksimirskom stadionu, a i to kada igra izgleda nepristojno i prema samom sebi, suparniku i službenom osoblju.

Stadion koji je oronuo i čije su tribine zatvorene za posjetitelje zbog mogućnosti urušavanja, a natkriveno nije niti jedno jedino mjesto, fakat nije prikladan za spektakularne utakmice reprezentacije kakva je bila ova protiv Rusa neki dan u Splitu.

Zagreb je jedini glavni grad Europe bez stadiona

Odgovor je lako dati. Najmanje nekoliko godina Zagreb neće biti domaćin „vatrenima„, a bojimo se da bi to moglo biti i kud i kamo duže.
Naime, za izgraditi stadion uz izdavanje potrebnih dozvola i atesta treba najmanje nekoliko godina, pa da se i u projekt krenulo danas. Kako se još nije krenulo, nije se ništa ni poduzelo, dvoboji Hrvatske u Zagrebu nisu nam ni bliža mogućnost. Koliko li smo puta već spomenuli da je Zagreb jedini glavni europski grad u kojem državna reprezentacija ne igra svoje utakmice.

Zemlja koja je igrala praktički prije nekoliko dana finale svjetske smotre, koja se plasira gotovo na svako veliko natjecanje ima taj ozbiljan problem kojeg nije sposobna riješiti.

Krivac ne može biti nitko drugo doli visoka, najviša politika. Neka je i naš Savez djelimice krivac, opet ne može biti prvooptuženi za činjenicu da Zagreb nema stadion. Svugdje u Europi stadioni se grade uz pomoć svojih vlada, eventualno najbogatiji klubovi svijeta grade sami sebi stadione. Hrvatska je ipak daleko od tog stanja.

Ako se nije iskoristila euforija i strast nakon svjetske smotre u Rusiji, prije samo tri godine, a sjećamo se i te kakvih riječi o brzopoteznoj gradnji stadiona, onda se bojimo da na stadion u glavnom gradu mogli čekati i dekadama. Onaj tko je drugooptuženi u toj priči jest opet iz najviše politike, to je Grad Zagreb.

Koji opterećen i bremenit svojim problemima „akciju stadion„ nema ni u petogodišnjim planovima, a sve ideje da klub iz glavnog grada, jasno o Dinamu je riječ, sam izgradi stadion – padaju s velike visine u vodu. Gradu se, naime, baš i ne daje zemljište na kojem bi se gradilo.

U tom zatvorenom krugu, zapravo otvorenoj sramoti, Hrvatski nogometni savez snalazi se kako može. Srećom, stoji i taj već 42 godine star stadion u Splitu, gradi se neki novi u Osijeku, dočim Osijek i Rijeka imaju „stadiončiće„ a ne stadione. Koji mogu poslužiti za „male„ utakmice, kada se ne očekuje nego tek koja tisuća gledatelja.

Što je najgore, Zagreb nema ni „mali stadiončić„, već je osuđen na čekanje, ismijavanje i zavist, koja će se prije ili kasnije pojaviti.
I sve bi se to dalo podnijeti da mi imamo reprezentaciju razine Moldavije, koja igra kvalifikacije tek da popuni broj sudionika, da nemamo klub iz glavnog grada kojnje europski hit, a o reprezentaciji koja uzima medalje s najvećih natjecanja da i ne govorimo.
Bruka kojoj se izlažemo je velika, a nikoga to nije briga.