"Zovu mi bolesnu majku doma, zovu me na posao, zovu mi šefa": Blokirani u problemima zbog dugova, donosimo važne odgovore

MUKE S OVRHOM

Blokirani građani zasuti su pozivima agencija za otkup i naplatu potraživanja. Traže isplatu duga i direktno od njihovih poslodavaca. Dok se u pojedinim tvrtkama odlučuju za uplaćivanje novca na račun agencije, vlasnik jedne od tvrtki tvrdi - to je pucanj u prazno. Za mišljenje smo pitali i stručnjake, piše Dnevnik.hr .

U Hrvatskoj posluje dvadesetak agencija koje se aktivno bave naplatom potraživanja od fizičkih i pravnih osoba. Čitatelji su za DNEVNIK.hr opisali svoja iskustva. Većina njih djeluje kao noćna mora koja nema kraja.

"Ja sam jedna od onih koji su u strahu javiti se na telefon. Zovu mi bolesnu majku doma, zovu me na posao, zovu mi šefa. Samo da kažem kako im nisam nijedan broj mobitela ili telefona dala. Ni od kuće, ni od posla ili šefa", navodi čitateljica.

"Zbog mene nitko neće dobiti plaću"

"Mojem je poslodavcu agencija (podaci poznati redakciji) zaprijetila blokadom računa ako im ne uplate dio od moje plaće. Bila je neka frka jer, kao, zbog mene nitko neće dobiti plaću taj mjesec", govori čitatelj.

Takvih i sličnih priča stiglo je mnogo u našu redakciju.

"Plaćam ovrhu agenciji za otkup i naplatu potraživanja. Pritisnuli su mojeg poslodavca dopisima o prinudnoj naplati unatoč tome što sam se protivila jer sam željela da dug ide putem tekućeg preko Fine. Moja poslodavka nije mi pomogla. Lakše joj je bilo dati mi otkaz", navodi čitateljica.

Šef baca pisma u smeće

"Mojem šefu svako malo stiže pismo iz jedne agencije sa sličnim sadržajem. Samo, za razliku od nekih drugih poslodavaca, on zna da mu ne mogu ništa, pa uredno ignorira ta pisamca", kazao je jedan od zaposlenika koji je blokiran u banci.

Njegov šef vlasnik je tvrtke koja se bavi autoprijevozom i kaže da ima nekoliko vozača koji su u blokadi. Agencije mu, navodi, šalju pisma svaki tjedan.

"Traže da dio plaće prebacim njima na račun. Ponekad bih slikao prvu stranicu pisma koje sam dobio vozaču na kojeg se dopis odnosi i poslao mu da zna što se događa, ali većinom sam bacao poštu. Bili su uporni, zvali su me telefon, sve telefone koji su na mene. Sramotim se ja, sramote mi vozače", objašnjava.

Odvjetnik rekao da je to pucanj u prazno

"Nikad mi nije palo na pamet dati im dio novca, nisam im ništa uplatio jer bih time priznao dug. Bilo je pritisaka, spominjala se i ovrha i prisilna naplata s računa tvrtke. Nisam ih smatrao ozbiljnima", dodaje.

"Kad je prvi put došlo njihovo pismo, ja sam pitao odvjetnika i on mi je rekao da je to pucanj u prazno. Više ni ne čitam dopise, imam puno posla i ne da mi se time zamarati. Odvjetnik mi je rekao da to sve skupa zanemarim i ja sam ga poslušao", zaključuje vlasnik tvrtke.

"Tlačenje, maltretiranje..."

Vlasnica jedne druge tvrtke navodi da je jedna od njezinih zaposlenica uspjela otplatiti dug, no problema je bilo. "To je bila katastrofa: tlačenje, maltretiranje, šalju opomene, tome nema kraja", kazala je.

"Borila se s njima tri ili četiri godine, sad je gotovo. Žena ima dvoje male djece, nismo im željeli plaćati od njezine plaće mimo ovrhe u banci. Kuverte su stalno stizale, ona je dvaput promijenila broj mobitela. Na koji su način imali uvid u njezin novi broj mobitela? To je bilo dugogodišnje maltretiranje", dodaje.

"Takve stvari ne bi se smjele događati"

Odvjetnik Ante Župić, koji u svojoj praksi uglavnom zastupa velike gospodarske subjekte, navodi da ima saznanja o takvom poslovanju agencija za otkup i naplatu potraživanja.

"Ako ovršenici nisu potpisali i nemaju njihovu suglasnost, takvo poslovanje je nezakonito. U načelu, bez pisane suglasnosti ovršenika takve se stvari ne bi smjele događati", navodi Župić.

"Ako se ovrha provodi na plaći, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u RH. Ako je plaća manja od prosječne plaće, tada ovršeniku mora ostati tri četvrtine plaće. Taj dio opet ne smije biti više od dvije trećine prosječne plaće", objašnjava.

"Ako se radi o starim ovrhama, uz suglasnost je moguća pljenidba", rekao je.

"Agencije kupuju tražbine od banaka, teleoperatera i imaju tu taktiku - dosađivanja telefonima, i znam da to rade, ponekad imaju pravo na to, ali nekad i nemaju. To su dugotrajne parnice, eventualno se mogu povratiti ta sredstva, ali to je pitanje starih ovrha i zadužnica", kazao je Župić i dodao kako ima saznanja o tome da postoje i ilegalne prisilne naplate.

"Bave se stjecanjem zarade na slobodnom tržištu"

Prof. Alan Uzelac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za DNEVNIK.hr navodi da djelovanje agencija za naplatu potraživanja u Hrvatskoj nije uređeno pravilima ovršnog prava.

"U Ovršnom zakonu o tim agencijama nema nikakvih odredaba, a i inače njihovo djelovanje nije zakonski pobliže uređeno. Iz tih razloga, može se reći da je riječ o pravnim subjektima koji se bave stjecanjem zarade na slobodnom tržištu. Za to koriste mogućnosti otvorene propisima obveznog prava, u prvom redu Zakona o obveznim odnosima", rekao je Uzelac.

"Njihov je modalitet rada takav da ili od vjerovnika otkupe dug (redovito uz popust u odnosu na njegovu nominalnu vrijednost) pa ga naplaćuju za sebe ili tako da u ime vjerovnika uz naknadu (a eventualno i posebnu nagradu u slučaju uspjeha) dug naplaćuju od dužnika. S obzirom na to da ne postoje posebna zakonska ograničenja, agencije bi se načelno mogle služiti istim sudskim i izvansudskim sredstvima koja stoje na raspolaganju originalnim vjerovnicima", dodaje.

"Ne smiju koristiti prijetnju ili prisilu"

"Razni pozivi na naplatu i kontaktiranje dužnika jesu među tim sredstvima, a granice koje se ne mogu prijeći određene su općim zakonskim odredbama - npr. agencije ne smiju u svojem radu koristiti prijetnju ili prisilu jer bi u protivnom mogle i kazneno odgovarati. Međutim, kako nema zakonskih zabrana, moguće je da se o postojanju duga obavijeste i druge osobe (pa i rodbina ili prijatelji) te da se na takav način vrši pritisak na dužnika da svoj dug plati", navodi Uzelac.

"Kontaktiranje poslodavaca, međutim, moguće je u slučaju da agencija kao ovrhovoditelj zatraži da se ovrha izravno provede na plaći", dodaje. Navodi da problema svakako ima, a samo se neki od njih počinju polako rješavati.

"Na primjer, u lipnju ove godine u javnu raspravu pušten je nacrt izmjena Ovršnog zakona koji će, između ostaloga, ograničiti mogućnost izravne ovrhe na plaći koju bi obavljao poslodavac. Iako će i dalje biti moguće plaću plijeniti preko FINA-e, ako se predložene izmjene prihvate, bit će manje razloga da se pri naplati izravno obraća poslodavcima, a njihova će se uloga u ovrsi svoditi na obvezu da plaću uplaćuju na bankovni račun u Hrvatskoj. Poslodavac više neće biti dužan obračunavati plaću tako da jedan njezin dio uplaćuju na račune vjerovnika (ili agencija, ako su otkupile dug od vjerovnika)", objašnjava Uzelac.

Agencije u stranom vlasništvu

"Dio problema koji se kod nas javljaju povezan je s okolnošću da agencije za naplatu potraživanja u Hrvatskoj većinom jesu u stranom vlasništvu te djeluju slijedeći praksu koju imaju u nekim drugim državama", navodi.

"Dok se djelovanje agencija pobliže ne regulira i detaljnije ne propiše (a za to postoje i neke inicijative i u odnosu na pravo Europske unije), problemi će i dalje ostati, a najbolje bi rješenje bilo u tome da se vrati obećanju danom prije pristupanja EU-u, tako da se za ovrhu ovlaste kvalificirani i regulirani profesionalni ovršitelji u javnom ili privatnom sektoru", zaključuje Alan Uzelac, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Oglasila se agencija

Agencija za otkup i naplatu potraživanja koju su naši čitatelji najviše spominjali, a čiji su podaci poznati redakciji, navodi da posluju prema zakonu. Tvrde da je dužnost davanja podataka o dužniku, prema Ovršnom zakonu, obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

HZMO je na zahtjev osobe koja namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, navode, u roku od osam dana dužan dati podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik, po kojoj osnovi i kod koga, odnosno prima li mirovinu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja ili koju drugu stalnu naknadu o kojoj vodi evidenciju. Na taj način i agencija dolazi do podataka.  

"Naglašavamo kako su predmet ovrhe na kojem Financijska agencija provodi ovrhu novčana sredstva po računu ovršenika, dok poslodavac kao provedbeno tijelo ovrhu provodi na drugom predmetu ovrhe – stalno novčano primanje (npr. plaća)", navode u agenciji.

"Ovršni zakon propisuje obvezu poslodavca da kao provedbeno tijelo provodi ovrhu na stalnom novčanom primanju ovršenika u postupcima izvansudske ovrhe te zaplijene po pristanku dužnika", dodaju.

Agencija poručuje da u postupku izvansudske ovrhe ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti tražbina koja je predmet ovrhe.

U postupku zapljene dužnik privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika daje suglasnost o zapljeni njegove plaće ili drugog stalnog primanja, osim u dijelu koji je izuzet od ovrhe.

"Ističemo kako su oba tijela dužna u svom postupanju u provedbi ovrhe voditi računa o ograničenjima ovrhe", tvrde u agenciji.

Dodaju da poslodavac nije dužan voditi računa o tome tko je u prednosti kod založnih prava eventualnih drugih vjerovnika u redoslijedu naplate i naglašavaju da su postupci izvansudske ovrhe kod poslodavca povoljniji za dužnika jer se ne stvaraju dodatni troškovi, već dužnik plaća isključivo iznos koji je predmet potraživanja.