Zvezda petokraka nije simbol antifašizma, nego genocida nad Hrvatima – kada će institucije reagirati?

Dvostruki kriteriji: Domoljube se progoni, komuniste se štuje

U Republici Hrvatskoj, zemlji koja se izborila za slobodu i demokraciju, sve je vidljivije kako pravda i zakoni ne vrijede jednako za sve. To se osobito vidi u selektivnoj primjeni članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZOPPJM), koji glasi:

„Tko na javnom mjestu vrijeđa moralne osjećaje građana izlaganjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža ili na drugi način, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 30 dana.“

U praksi, ova se zakonska odredba gotovo isključivo koristi protiv hrvatskih branitelja, domoljuba i onih koji na bilo koji način pokažu privrženost domovini – ako to čine kroz simbole poput pozdrava „Za dom spremni“, koji je tijekom Domovinskog rata bio znak otpora, ponosa i borbe za opstojnost hrvatske države.

S druge strane, simboli komunističkog totalitarnog režima, crvene zvezde, partizanske parole i pjesme poput „Druže Tito, mi ti se kunemo“ – prolaze potpuno neometano. Dapače, njih se tolerira, promiče i koristi u svečarskom tonu, kao da nisu povezani s masovnim zločinima nad Hrvatima i gušenjem temeljnih ljudskih prava desetljećima.

Moralni osjećaji – vrijede li samo za neke građane?

Kada zakon štiti „moralne osjećaje građana“, pitamo se: kojih građana? Jesu li Hrvati građani drugog reda? Jer dok hrvatski domoljub izgovori "Za dom spremni" i zbog toga dobije prijavu, što je s osjećajima hrvatskog naroda kada se:

• u Kumrovcu organizira dernek uz slavljenje lika - diktatora i djela Josipa Broza Tita, pod čijim su režimom ubijene deseci tisuća Hrvata bez suđenja,

• u Srbu veliča navodni „ustanak“ koji je zapravo početak četničkog terora i masakra nad Hrvatima, mjesecima prije nego je postojala bilo kakva organizirana borba protiv fašizma na tom području?

Zar nije vrijeđanje moralnih osjećaja kada se u školama, medijima i državnim institucijama prešućuju komunistički zločini? Zar Hrvate ne boli kada se zataškavaju istine o Bleiburgu, Teznom, Hudoj jami, Macelju, Jazovki – mjestima gdje su tisuće nevinih ljudi zaklane, zazidane, nestale?

Ako su „moralni osjećaji“ kriterij, onda oni vrijede i za obitelji pobijenih u Maceljskoj šumi, za potomke mučenih na Križnom putu, za hrvatske branitelje čiji je identitet izgrađen na obrani domovine, a ne na ideologiji koja ih je nekoć progonila.

Neprocesuirani zločini – šutnja pravosuđa i politike

Hrvatska do danas nije procesuirala nijednog komunističkog zločinca. Od svibnja 1945. pa nadalje, ubijeno je između 100.000 i 200.000 Hrvata, uključujući žene, djecu, starce, svećenike, političke neistomišljenike, časnike i civile. Samo u Maceljskoj šumi pronađeni su ostaci preko 1.200 ljudi. I to je tek dio istine.

Niti jedan odgovorni pojedinac nije izveden pred sud. Nema optužnica, nema javnih istraga, nema političke volje. Dok se i dalje vodi pravosudni progon protiv domoljuba zbog pozdrava koji je korišten u obrani Hrvatske, nitko ne postavlja pitanje: “Tko je odgovoran za Bleiburg? Za Hudu jamu? Za Tezno?”

Zašto se ne zovu živi svjedoci komunističkog terora? "Zašto nitko ne zove svjedoke? Ima još živih!", s pravom poručuju udruge hrvatskih branitelja.

Crvena zvijezda – simbol pod kojim su ubijani Hrvati

Crvena zvezda, koja se i danas nesmetano ističe po proslavama Dana mladosti, nije samo ideološki simbol. Ona je krvavi podsjetnik na zločine: od likvidacija u poraću, preko represije nad hrvatskim proljećarima, do masakra nad civilima u Škabrnji, Voćinu, Vukovaru i drugim mjestima tijekom Domovinskog rata, kada su je nosili pripadnici agresorskih snaga.

Dok je „Za dom spremni“ zabranjen i progonjen, „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ – slogan pod kojim su ubijani i Hrvati i katolički svećenici, i dalje se legalno koristi. Zar to nije dvostruko mjerilo?

Pravda nije selektivna – ili nije pravda uopće

Ovakav dvostruki pristup zakonu razara temeljne vrijednosti slobodnog i demokratskog društva. Pravda mora biti jednaka za sve, neovisno o tome tko je počinio zločin – ustaša, partizan, četnik ili bilo tko treći. Ako su zločini zločini, neka se svi procesuiraju. Ako su simboli koji vrijeđaju moralne osjećaje zabranjeni – onda to vrijedi za sve, ne samo za jedne.

Hrvatska će biti zrela država tek kada se usudi pogledati cijelu svoju povijest – bez cenzure, bez mitova, bez straha. Tek kad prestanemo tolerirati laži i prešućivati istinu, možemo govoriti o istinskom pomirenju i pravdi za sve žrtve.