Branitelj bez dlake na jeziku: „Neki su nas prodali za Judine škude. Od branitelja su napravili političko topovsko meso“

Njegova je poruka pritom prilično oštra. Smatra da su se unutar braniteljske populacije s vremenom stvorile dvije skupine – oni koje su političke elite odabrale i oni koji su ostali izvan tog kruga.

„Postoje među nama oni koji su odabrani i oni koji nisu. Oni odabrani od političkih elita služe za komemoracije, koncerte i klijentelizam, dok oni koji nisu s takvima služe kao inertna masa za političko potkusurivanje i glasovanje“, tvrdi Slaviček.

Smatra kako je i sam pojam branitelja danas izgubio dio svojeg izvornog značenja.

„U pojmu branitelj danas, po meni, nema više ništa od onog braniteljskog. Branitelji danas ne mogu i nisu u stanju obraniti svoje i sebe od ovih koji služe vlastodršcima, a kamoli nekog ili nešto drugo. To je po meni tužna i gorka istina“, kaže.

Dodaje kako najveći dio braniteljske populacije, smatra, više nema ni volje ni snage boriti se za vrijednosti za koje su se borili tijekom Domovinskog rata.

„U najvećem broju nemaju niti volje, niti snage, ni alata, ni vještina kojima bi se izborili za Hrvatsku kakvu su nam obećavali da će biti kad pobijedimo u nametnutom nam ratu.“

„Prodali su se i degradirali naš krvlju stečeni status“

Slaviček pritom pravi jasnu razliku između branitelja koji su, kako kaže, ostali vjerni sebi i onih koji su se približili političkim strukturama.

„Njima ta današnja Hrvatska jest onakva kakvom su si je zamišljali. Ali istinskim braniteljima koji drže do sebe i nisu se prodali za trivijalne materijalne interese te nisu podguzne muhe političkih stranaka, ova današnja Hrvatska je daleko od onog ideala kojeg su nam obećali stvoriti kad je od agresije oslobodimo“, kaže.

Smatra da dio odgovornosti za takvo stanje snose i sami branitelji.

„I što je najtužnije u cijeloj toj priči, sami smo si tomu krivi jer smo vjerovali onim našim suborcima koji su političare i stranke od prvih dana podržavali. A čak su i tada to činili jer su ih mnoge podmitili i potkupili činovima, stanovima, a kasnije političkim obećanjima, pozicijama i funkcijama.“

Tvrdi da je upravo takvo ponašanje, po njegovu mišljenju, dugoročno narušilo položaj cijele braniteljske populacije.

„Ti su moji suborci, po mom skromnom sudu, podržavajući te nomenklature toliko degradirali naš krvlju stečeni status da mi ni po kojoj osnovi ne možemo više biti rame uz rame u političkom boju. A i to su namjerno stare strukture učinile zakonima o udrugama i drugim aktima“, kaže Slaviček.

Pritom podsjeća na staru izreku da „svaka revolucija i svaki rat jede svoju djecu“.

„Neke su branitelje stranke i političari pojeli, sažvakali i ispljunuli, a one koji to nisu mogli, medijski i unutar same naše populacije diskreditirali i, ako hoćete, mogu reći i posrali. Tako su oni koji su se usudili suprotstaviti kretanjima i smjeru u kojem je nakon rata krenula Hrvatska danas u javnosti postali nerelevantni, bez obzira na njihov čin, funkciju, zasluge, obrazovanje i moralnu vertikalu.“

Istodobno, kaže, prostor su dobili oni koje naziva „podguzicama“ političkih struktura.

„Okrećem se mlađoj populaciji“

Zbog svega toga Slaviček zaključuje da više ne vidi velik prostor za promjene unutar postojeće braniteljske populacije.

Kaže kako je prihvatio da je graditi bilo što s generalnom populacijom koja sebe smatra „braniteljskom“, uz određene iznimke, „kao graditi kuću od blata i bez temelja“.

Zato se, poručuje, okreće mlađima.

„Ostaje mi okrenuti se mlađoj populaciji koja nije opterećena i uz one odabrane polako stvarati novi soj ‘branitelja’ koji će svojim znanjem, hrabrošću, odlučnošću, domoljubljem i požrtvovnošću Hrvatsku penkalom graditi upravo onim istim žarom kako smo je mi onda išli braniti.“

Svjestan je, kaže, da bi takav put značio i sukob s onima koje smatra odgovornima za današnje stanje.

„Svjestan sam kako ću se u toj borbi morati sučeliti i boriti s onima koji su si uzeli za pravo izdati nas, prodati nas za Judine škude kako bi njima osobno bilo bolje. Oni su dragovoljno prešli na tamnu stranu i mi ne možemo stati u istu ‘branitelj’ imenicu niti u istu rečenicu.“