Horor priča iz vukovarskog konvoja, Branku četnik provirio u kamion: ‘Al’ ste lepi…’

Dva najznačajnija pokušaja organizacije konvoja u listopadu 1991. godine uključivala su neuspjeli pokušaj iz 11. listopada 1991. Bio je to prvi dogovoreni konvoj koji je trebao dostaviti pomoć i evakuirati bolesnikene, no zaustavljen je i blokiran.

Zatim je nakon dugih pregovora hrvatskog Ministarstva zdravstva i međunarodne organizacije Liječnici bez granica na današnji dan, 19. listopada, ovaj konvoj uspio ući u razoreni grad. Iako je u početku plan bio da se ovakve evakuacije odvijaju dva puta tjedno, zbog prevelikog rizika i namjernih napada na humanitarce, ovo je ostao prvi i jedini konvoj koji je uspio evakuirati ranjenike prije konačnog sloma obrane grada.

Naletjeli na minu, neprijatelji ih putem ometali

Iz podruma vukovarske bolnice uspješno je ukrcano oko 112 teških ranjenika. Prilikom izlaska iz grada kod Bogdanovaca, jedan od kamiona konvoja naletio je na minu koju su postavile neprijateljske snage. U eksploziji su ranjene dvije strane medicinske sestre iz Švicarske i Luksemburga, te je ranjen radnik konvoja. Jedan stariji pacijent preminuo je od ranijih teških ozljeda tijekom puta.

Zbog opstrukcija i blokada, konvoj je bio prisiljen voziti okolnim putem preko Vojvodine i Šida. Nakon više od 12 do 14 sati neizvjesnog puta, ranjenici su sigurno stigli u ratnu bolnicu u Starim Mikanovcima.

Jedan od onih koji je prije točno 35 godina prošao agoniju ovoga puta je vukovarski branitelj i vojni invalid Branko Sivć. Iako ovaj odlazak s konvojem pamti kao vrlo stresan, to je ujedno i dan kada je spašen za razliku od onih koji su, na žalost, u bolnici dočekali pad grada i ulazak četnika. Izrešetan mecima, ovaj se vukovarski ratnik nakon nekoliko dana probudio u bolnici u kojoj ga je liječio dr. Juraj Njavro, a potom je završio u spasonosnom konvoju:

Branko pamti susret sa četnicima

“Tijekom vožnje u konvoju skoro svima nam je bilo jednako… S jedne strane nada u spas, a sa druge knedla u grlu zbog neizvjesnog puta. Osjećali smo strah, osobito kada je jedan od kamiona bio miniran, pa su četnici zavirivali pod cerade ostalih kamiona”, kaže nam Sivć koji je naknadno potpuno izgubio sluh. Ovaj ratni vojni invalid dodaje kako nikada neće zaboraviti riječi koje su četnici izgovarali prilikom kontrole kamiona iz konvoja: “Al’ ste lepi, al’ ćemo vas klati’, to mi i danas odzvanja u glavi”.

Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika. Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.