LICE HRABROSTI: Žrtva i herojstvo bratića Zaoborni na vukovarskoj Mitnici

LICE HRABROSTI / Dan 48 / 35 godina od bitke za Vukovar. Da se ne zaboravi.

OVO SU ZDENKO ZAOBORNI I JOSIP ZAOBORNIJ.

Priča o bratićima Zdenku i Josipu priča je o obitelji, mladosti i zajedničkom ratnom putu koji je naprasno prekinut zločinom počinjenim nakon dogovorenog primirja. Zajedno sa susjedima držali su straže na Dunavu i Vučedolu, a potom su kao posada na topovima branili svoj rodni grad na prvoj crti Mitnice, na položaju poznatom kao Ristićev salaš.

Nekada davno, kada je Zdenkov i Josipov djed Ivan došavši iz daleke Ukrajine upisivan u „knjige“, službenik je pogreškom, umjesto Zaoborni, upisao prezime Zaobornij. U nadolazećim godinama, jednom njegovom sinu je pogreška smetala, pa ju je u matičnim knjigama ispravio, drugome nije, stoga su se bliski rođaci različito prezivali.

Zdenko Zaoborni, za obitelj Neno, rođen je kao mlađi blizanac. Prijatelji ga pamte kao mirnog i povučenog mladića koji se rekreativno bavio veslanjem i bio iznimno nadaren za crtanje. Njegov bratić Josip Zaobornij, za obitelj – Baća, bio je vrijedan i obitelji privržen suprug te otac dvoje male djece, vješt stolar koji je zbog šuma na srcu bio oslobođen JNA, ali je bez oklijevanja stao u obranu Domovine. Zajedno sa Zdenkovim bratom blizancem Zlatkom držali su položaj na Ristićevom salašu sve do Zlatkova teškog ranjavanja početkom studenoga.

Dana 17. studenoga 1991. godine, s neprijateljskom stranom dogovoreno je primirje i prestanak svih borbenih djelovanja u cilju vojne predaje branitelja Mitnice, čime bi, prije svega, od daljnje pogibije sačuvali civilno stanovništvo.

Sljedećeg dana, nekoliko sati prije početka pregovora, druga strana je grubo prekršila mirovni dogovor. U jutarnjim satima, dvanaest branitelja koji su se toga trenutka nalazili na položaju na Ristićevom salašu, a koje su iznenadili u vjeri kako će se neprijatelj držati dogovorenog primirja, neočekivano je napala paravojna postrojba sastavljena od srbijanskih dobrovoljaca, uz nazočnost JNA i njihove vojne policije potpomognute pančevačkim diverzantskim odredom, pri tome ranivši zapovjednika toga položaja, policajca Slavka Marića.

Zarobljavanje su preživjeli samo ranjeni Marić, jer su ga odmah po dolasku pred vučedolske bungalove utrpali u sanitetsko vozilo, zajedno s tijelom Nikole Brindzeja kojega su putem ubili i Petar Vukojević koji se sljedeći dan spasio bijegom.

Prema protokolima poslanim iz Srbije koje je obitelj dobila na uvid, utvrđeno je kako je Zdenko Zaoborni poslije zarobljavanja na Ristićevom Salašu te prema iskazu svjedoka – zlostavljanja kod restorana na Vučedolu, odveden u tzv. Gelesovu dolu u blizini naselja Petrova gora, gdje je zadobio prostrijelne rane, deset pogodaka u nizu, što ukazuje na to da je bio strijeljan.

Josip je 2002. neobičnom igrom sudbine, identificiran baš na svoj rođendan. Protokoli dostavljeni iz Srbije koje je obitelj dobila na uvid, pokazali su kako je Josipu raznesena desna strana tijela, a njegove posmrtne ostatke prije negoli su odvezeni u masovnu grobnicu, pronašao čovjek koji je u gradskoj četvrti Lijeva bara želio očistiti garažu u kojoj je planirao stanovati. Iz tog razloga se pretpostavlja kako je Josip nakon zlostavljanja gurnut u garažu u kojoj je, potom, gađan nekim protuoklopnim sredstvom, a njegovo je tijelo ostalo zatrpano pod ruševinama.

Hrabrost Zdenka Zaobornog i Josipa Zaobornija, njihova imena, životi prekinuti u 20. i 29. godini i patnja koju su nakon zarobljavanja, a prije nemilosrdnih ubojstava, prošli, temelj su naše teško stečene slobode.

Neno i Baća, počivajte u miru Božjem.