08. listopada 1942. Rama (Prozor) – četnici ubili 1000 Hrvata i svu mušku djecu veću od kratke puške

Četnički pokolji u Rami i Srebrenici imaju zapanjujuću sličnost. Kao prvo, počinjeni su u krajevima gdje su Srbi bili značajna manjina. Kao drugo, počinjeni su proračunato na teritoriju koji je bio strateški cilj Srbije predviđen za etničko čišćenje s ciljem i namjerom. Kao treće, iu Srebrenici iu Rami ubijani su samo muškarci ili dječaci na prelazu u odraslu dob, žene nisu bile. Kao četvrto, ubijene su tisuće ljudi bez milosti u ime “ugroženog srpstva”. I pokolj u Rami i pokolj u Srebrenici imaju jasno i strateško obilježje genocida. 

Premda broj ubijenih ljudi u pokolju u Rami nikada neće biti poznat, gotovo 1000 ubijenih ljudi evidentirano je imenom i prezimenom. To su većinom Hrvati, a manjim dijelom i muslimani. Ubijanja su počinili četnici iz istočne Hercegovine na današnji dan 1942. godine. Bio je to najveći četnički pokolj u II. svjetskom ratu nad Hrvatima, počinjen je na teritoriju NDH. Slične, čak i veće pokolje četnici su izvršili u NDH nad muslimanima u Foči, Goraždu, Višegradu i drugim mjestima uz Drinu. 

Valja istaknuti da bi četnički pokolji u NDH bili puno veći da četnici nisu u toj državi djelovali na gerilskom principu. Čim bi se u nekim mjestima dočepali vlasti, ubijali bi bez milosti, baš kao i Domovinskom ratu. Svoju priliku velikosrbi su, uz pomoć boljševika Hrvata, dočekali krajem rata 1945. kada su počinili genocid nad hrvatskim narodom strašnim i sistematskim ubijanjem. U partizanima se našao i veliki broj četnika koji su jednostavno presvukli uniforme i prešli na pobjedničku stranu.

U posljednjem ratu na istom teritoriju u BiH, koji se zove Republika Srpska, četnici su počinili genocid nad Hrvatima i Bošnjacima (u jednom trenutku to je bilo 70% teritorija BiH). 

Što se tiče Rame i plaća hrvatskim majkama 1942. valja istaknuti da su ubijani klani isključivo muškarci, a kriterij za ubijanje je bila talijanska mala puška. Ako je dječak bio veći od male talijanske puške bio ubijen, a ako je bio manji, ostao bi živ.

Četnici uvijek kolju bez milosti, ali strateški je namjerom

Četnici su svoja klanja uvijek vršili strateški, planirano i po naredbi. Četnici su djelovali vrlo organizirano na propagandnom i vojničkom planu.

Rama: Što se tiče Rame, kao starohrvatsko etničko područje bilo je smetnja zaokruživanju i izolaciji Hrvata južno od linije Konjic-Prozor-Kupres-Glamoč. Upravo na tom području južno od te linije nalazi se hrvatska Hercegovina i Srednja Dalmacija sa golemom većinom hrvatskog stanovništva. Zato su u II. svjetskom ratu na tom području bili su najveći četnički pokolji, osobito u trokutu Rama-Šibenska okolica-zaleđe Makarske. Tu je trebalo iskorijeniti gro Hrvata koji su tu živjeli ili ih zbjegovima otjerati da se više ne vrate domovima (kao što su se činili u Domovinskom ratu).

Ubijanje muškaraca i starije muške djece je i poruka i namjera, ali cilj je bio – poniziti, uplašiti, uništiti i “zatrti sjeme” hrvatskog naroda, da bi kasnije rekli – tu nikada nije bilo Hrvata i to je srpska zemlja.

Takav je bio Draža Mihailović, takav je bio Ratko Mladić, to su i današnji četnici u Srbiji koji su dali glas Tomislavu Nikoliću ili genocidnom huškaču i desnoj ruci četničkog koljača Vojislava Šešelja, sadašnjem predsjedniku Aleksandru Vučiću. 

Klanje u Rami – zatrti sjeme Hrvatima

Klanje je nastupilo u četvrtak i petak, 8. i 9. listopada 1942. Dok su četnici radili svoj posao, pljačkajući i paleći sve na što naiđu, talijanske jedinice bile su stacionirane u Prozoru.

Četnici su klali, ubijali i silovali. Ali su, prije svega drugog, pljačkali. Sljedećih dana viđat će ih po željezničkim stanicama pijane od rakije i krvi, zakićene ramskim svadbenim tkaninama. Čovjeku bi zarezali vrat, ne bi ga doklali, dok im ne kaže gdje je sakrio novac i zlato.

U prazni prostor, nakon partizanskog odlaska iz Prozora (tamo su prije toga Srbijanci iz Kragujevca 3. bataljun 1. proleterske brigade već ubili fra Jurkovića i fra Sliškovića, te zapalili crkvu), pod pokroviteljstvom talijanskog generala Negrija ulaze nevesinjski četnici i započinju krvavi pir nad Hrvatima. U svega par dana poklano je oko 2000 tisuća Hrvata, većinom katolika. Ubijani su i klani isključivo muškarci, a kriterij za ubijanje je bila talijanska mala puška. Ako je dječak bio veći od puške bio ubijen a ako je bio manji, ostao bi živ. Pomalo bizarno, kako je to već četničke pokolje pratila pljačka, četnička kolona u povratku iz Prozora bila je zakrčena opljačkanim čepovima, dječjim kolijevkama i kacama za sireve.

Svjedok Aleksa Pranjušić je svjedočio:

“Metnu dijete pored puške pa ako je za dlaku veće od puške oni ga strijeljaju…Zapale kuću, i ako koja žena dođe moliti, da joj ne pale, onda je oni bace u vatru da živa izgori”

Vojvoda Petar Baćović nakon Prozore šalje 23. listopada brzojav Draži Mihailoviću, u kojemu stoji: “U operacijama Prozor zaklano preko 2000 Šokaca i Muslimana. Vojnici su se vratili oduševljeni.”

Odakle su stigle ubojice?

Uglavnom s lijeve strane Neretve, iz istočne Hercegovine, te iz dva granična srpska sela prema Kupresu.

Tko su bile vojvode koje su ih povele u pljačku i klanje? Petar Baćović bio je predratni advokat, a od ljeta 1941. do proljeća 1942. šef kabineta ministra unutarnjih poslova u nacističkoj Srbiji. Iz Srbije je poslan u NDH radi uništenja hrvatske države, o kojem su kompromis nakon pada Užičke Republike napravili četnici i partizani iz Srbije i Crne Gore maosvno se prebacivši u NDH radi njenog rušenja od prosinca 1941. pa nadalje. Pred kraj rata napušta Dražu Mihailovića i stavlja se pod komandu vođe crnogorskih četnika Pavla Đurišića, s kojim se povlači prema Austriji.

Dobroslav Jevđević je još mračnija figura. I on je bio instruiran od vlade u Beogradu da ruši NDH i organizira vojne postrojbe četnika, osobito u Dalmaciji. Nakon njegova huškačkoga govora četnici su upravo na području prozorskog kotara ubili 2000 Hrvata i muslimana. Bio je čelnik vojvođanskog dijela ORJUNE, a poslije je bio član i Jugoslavenske nacionalne stranke. Nakon sloma kraljevine Jugoslavije 1941. bježi u Budvu, a odatle u rujnu u okupirani Split gdje pod talijanskim patronatom djeluje četnička skupina, s ciljem stvaranja posebne srpske autonomije pod Italijom koja bi obuhvatila Dalmaciju, Liku, Bosnu i Hercegovinu. S Ilijom Trifunovićem Birčaninom organizira suradnju četničkih postrojbi Dalmacije s talijanskim okupacijskim vlastima.

O četničkom pokolju u Prozoru i drugim pokoljima četnika u NDH se u Jugoslaviji šutjelo, pa su zločini četnika i partizana u NDH u kojima su ubijene tisuće ljudi jednostavno prešućivani kao da ih nije niti bilo.