SAMOSTALNI ZRAKOPLOVNI VOD OSIJEK: Noćni letovi za Vukovar, GPS i bojler-bombe
Obljetnica se veže uz 8. listopada 1991., a ovogodišnje je obilježavanje održano na aerodromu Osijek-Čepin. Pripadnici voda letjeli su u opkoljeni Vukovar s lijekovima i opremom, a potom su improviziranim bombama napadali neprijateljske položaj
U jesen 1991. Hrvatska još nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo. Dok su se na istoku zemlje vodile teške borbe, piloti, aviomehaničari, padobranci i drugi dragovoljci okupili su se oko zrakoplova koji su im bili dostupni. Tako je nastao Samostalni zrakoplovni vod Osijek, jedna od prvih zrakoplovnih postrojbi u Hrvatskoj.
Datum 8. listopada često se navodi kao dan osnutka i uz njega se vežu obljetnička obilježavanja. MORH, međutim, navodi da je vod službeno osnovan zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske 15. listopada 1991., nakon što su okupljanje i pripreme počeli ranije. Ovogodišnje obilježavanje 35. obljetnice održano je 3. listopada na aerodromu Osijek-Čepin.
Od izviđanja do noćnih letova
Zbog napada na čepinsko uzletište dio zrakoplova premješten je u Đakovo. Vod je raspolagao manjim sportskim letjelicama i poljoprivrednim zrakoplovima, među kojima je posebno važan bio dvokrilni Antonov An-2. U postrojbi je tijekom rata djelovalo pedesetak ljudi različitih specijalnosti, od pilota i aviomehaničara do padobranaca, liječnika i logističara.
Prvi zadaci bili su izviđanje i prijevoz pomoći. Tijekom opsade Vukovara posade su noću prevozile lijekove, sanitetski materijal i drugu opremu, a sanduke su iznad grada izbacivale padobranima. Zrakoplovi su polijetali s improviziranih uzletišta u okolici Đakova; u rekonstrukciji humanitarnog leta Hrvatski vojnik navodi Gajgerovu pustaru kao polazište. Prema HRT-u, u Vukovar je dopremljeno oko dvije tone pomoći u 17 sanduka.
GPS i improvizirane bombe
Kako su se napadi na Vukovar pojačavali, pripadnici voda počeli su izvoditi i borbene letove. Hrvatske radionice izrađivale su improvizirane „bojler-bombe” od velikih plinskih boca ili bojlera. HRT je o njihovoj uporabi razgovarao s pripadnicima voda Zlatkom Totom, Vladimirom Rajtarom i Miroslavom Vlašićem. Vlašić je potvrdio da je prvi GPS nabavljen iz Njemačke i da je pomogao u navođenju letova.
Antonov An-2 nije bio borbeni zrakoplov, ali su ga piloti prilagodili noćnim zadaćama. Letjeli su nisko i polako, nastojeći izbjeći otkrivanje radarima. Rajtar je za HRT opisao letove brzinom ispod granice koju su tadašnji radari JNA mogli pouzdano pratiti. Istraživanje iz Hrvatskog vojnika navodi da su pripadnici voda GPS koristili kao pomoć pri određivanju položaja i ciljne točke.
Brojke o djelovanju razlikuju se među objavljenim pregledima. HRT i Hrvatski vojnik navode 35 borbenih letova, 68 izbačenih bombi i 17 sanduka pomoći za Vukovar. MORH u svojem pregledu navodi 29 borbenih letova, među njima tri leta s ukupno dvije tone pomoći i 18 bombardiranja, pri čemu je bačeno 68 bombi. Grad Osijek je u izvješću o obljetnici 2025. objavio da je vod ukupno izveo 186 letova, od kojih 36 borbenih. Zbog različitih načina razvrstavanja letova ove podatke treba čitati uz navedeni izvor.
Posljednji let kod Otoka
Protuzračna obrana JNA predstavljala je ozbiljnu prijetnju sporim zrakoplovima. U noći s 1. na 2. prosinca 1991. An-2 poletio je na borbeni zadatak u blizini Nijemaca, gdje je cilj bio srušiti most na rijeci Bosut. Oko 6.10 sati raketa je pogodila zrakoplov nedaleko od Otoka kod Vinkovaca. Poginuli su pilot i osnivač voda Marko Živković, pilot Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. Bili su prvi hrvatski zrakoplovci poginuli u Domovinskom ratu.
Nakon pogibije četvorice pripadnika obustavljena su borbena djelovanja voda. HRT navodi da je postrojba 1993. nakratko ponovno djelovala, ovaj put prevozeći ranjenike iz Slavonije u Zagreb. Sjećanje na njezine pripadnike danas čuva i virtualna rekonstrukcija humanitarnog leta iznad Vukovara, smještena u izloženom Antonovu An-2 u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar.
Izvori
Izvor:PHB
