KOMENTAR: IGOR ALBORGHETTI Što je DORH radio 15 dana od kaznene prijave za smrt Periša i zašto je tako rano kremiran?

Razlozi za mjeru zabrane ukopa i kremacije, svakako, postoje bez obzira na ranije obavljenu obdukciju. Što ako bude stanovitih dvojbi u nalazu koje može razriješiti samo ponavljanje postupka razudbe?

Neviđeno je da cijelu državu potresa ovako golemi skandal zbog sumnje da je pacijent psihijatrijske bolnice umro od nasilja zdravstvenih djelatnika, a da cijelom medijskom jednadžbom ne dominira pravednički lik glavnog državnog odvjetnika. Dok se piše ova kolumna, baš istječu rani poslijepodnevni sati četvrtka. Prošlo je, dakle, punih pet dana otkad su mediji otvorili priču o groznoj tragediji, da bi se šef DORH-a Ivan Turudić oglasio.

21. listopad

Kristian Josip Periš umire

Oko 14 sati obitelj zove policiju jer je Periš rastrojen. Dolaze policajci iz VII. policijske postaje. Obitelj traži da dođe i Hitna. Periš dobrovoljno odlazi u u Kliniku za psihijatriju Sv. Ivan na zagrebačkom Jankomiru. Policija stiže prvi put u bolnicu, Periš mirno sjedi na klupici, nije agresivan. Policiju zovu i drugi put, Periš je sad vezan za krevet i omamljen. Liječnica odbacuje potrebu za policijskim postupanjem. Oko 20 sati počinje horor zabilježen na nadzornim kamerama. Pet tehničara pritišće Periša koji je zavezan za krevet, jedan mu drži jastuk na licu. Drugi ga pritišće koljenom. Jedan ga tuče laktom, drugi ga udara šakom. Nakon osam minuta Periš umire. Pokušali su ga i reanimirati.

22. listopad

Pokrenut unutarnji nadzor

Uprava bolnice pokrenula je postupak unutarnjeg nadzora.

23. listopad

Pismo odvjetnika

Obitelj podnosi kaznenu prijavu za nesavjesno liječenje. Odvjetnik obitelji Leon Zrnić podnosi zahtjev za inspekcijski nadzor Ministarstvu zdravstva i traži čuvanje svih snimki videonadzora.

4. studeni

Pregledavaju se snimke

Ravnateljica tek sad pregledava snimke nadzornih kamera.

5. studeni

Otkazi

Trojici tehničara odmah uručen izvanredni otkaz. Policija je kontaktirana, a održana je i sjednica Upravnog vijeća.

6. studeni

POLICIJA UZIMA SNIMKE

Policija preuzima snimke. Utvrđeno sudjelovanje i četvrtog tehničara kojem je naknadno poslan otkaz.

7. studeni

BOLNICA ŠALJE DOPIS

Policija obavlja razgovore s obitelji i osobljem. Bolnica šalje dopis Ministarstvu zdravstva.

10. studeni

REAKCIJA MINISTARSTVA

Ministarstvo priopćuje da je dojavu o tragediji primilo dan ranije (9. studenog). Ministrica Irena Hrstić kritizira Upravu bolnice zbog nepravodobnog obavještavanja. "Osuđujemo postupanje zdravstvenih djelatnika... Takvo je postupanje apsolutno neprihvatljivo i ne može se opravdati ni pod kojim okolnostima."

11. studeni

PROCURILA SNIMKA

Plenković je rekao da je vidio snimku iz sobe gdje je Periš umro. DORH je pokrenuo izvide kako je došlo do curenja snimke na društvene mreže. Snimku je objavila i opskurna stranica 'Narodni reporteri'.

12. studeni

NALAZ INSPEKCIJE I OSTAVKA RAVNATELJICE

Zdravstvena inspekcija objavila nalaz o smrti Kristiana Periša, utvrdili su ozbiljne propuste. Ravnateljica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan na Jankomiru Majda Grah podnijela je ostavku.

Na neka pitanja možda bi i trebao nešto reći puno ranije: primjerice, zašto je tijelo pokojnog Periša tako rano u postupku kremirano? Razlozi za mjeru zabrane ukopa i kremacije, svakako, postoje bez obzira na ranije obavljenu obdukciju. Što ako bude stanovitih dvojbi u nalazu koje može razriješiti samo ponavljanje postupka razudbe?

Ili, konačno, što je DORH čekao 15 dana kako bi krenuo u postupanje po kaznenoj prijavi Periševe obitelji? Porazna je činjenica da bi se bez snimke nadzornih kamera ovaj slučaj vrlo vjerojatno razvijao posve drukčije.

Ta videosnimka, neljudski grozna u gotovo svim detaljima, omogućila je rekonstrukciju onoga što se zbivalo unutar zidova bolesničke sobe u psihijatrijskoj klinici i identifikaciju ljudi koji su sudjelovali u događaju. Krivnju će, naravno, utvrditi sudski pravorijek. No bez oka videokamere put do tog suda možda bi izgledao bitno drukčije. Ako bi ga uopće bilo.

Jer obitelji koje nakon smrti pacijenta upozoravaju na ozbiljne sumnje u postupanju obično nemaju takav krunski dokaz. Imaju samo golemu količinu pitanja, medicinsku dokumentaciju koju često teško razumiju i osjećaj da udaraju u zid. Dokazivati nesavjesno liječenje je jako teško. Kad se struka zatvori u obranu vlastitih redova, postaje još teže. Sustav ne smije ovisiti o tome je li nečije posljednje trenutke života zabilježio objektiv.