Ivica Marijačić o proslavi Oluje u Kninu: „Ničega spornoga nije bilo 5. kolovoza“

Glavni urednik i novinar Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić na svom je osobnom Facebook profilu objavio opširan osvrt na ovogodišnje obilježavanje 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja u Kninu.

Marijačić se u objavi osvrće na reakcije koje su uslijedile nakon proslave, posebno na isticanje pozdrava „Za dom spremni“ među pripadnicima HOS-a i izvođenje pojedinih pjesama. U tekstu iznosi i vlastite ocjene hrvatske povijesti 20. stoljeća, NDH i Jugoslavije te se kritički osvrće na Milorada Pupovca i novinarku Jelenu Lovrić.

Budući da je riječ o autorskoj objavi i osobnim stavovima Ivice Marijačića, njegov tekst u nastavku prenosimo u cijelosti i bez ikakvih izmjena:

„Ničega spornoga nije bilo 5. kolovoza u Kninu, na proslavi 31. obljetnice oslobodilačke akcije Oluja, Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti. Ni u službenome, ni u neslužbenome dijelu programa!

Točno je da su HOS-ovci i ove godine koristili svoj pozdrav Za dom spremni i točno je da su pjevali pjesme u čast vojskovođama iz doba NDH Juri i Bobanu. A zašto ne bi pjevali?

Niti je zabranjen pozdrav Za dom spremni niti je zabranjena pjesma Evo zore, evio dana, evo Jure i Bobana. Kao što ni Jure Francetić i Rafael Boban nisu nikada ni optuženi, a kamoli osuđeni za ratne zločine. Oni su ratni zločinci samo u bolesnoj pročetničkoj uobrazilji pojedinaca zatrovanih jugosrpskom mitomanijom.

To što se taj pozdrav i ta pjesma ne sviđaju nekim pojedincima, to je njihov, a ne hrvatski problem, tu im nema pomoći. Ako je u Republici Hrvatskoj legitiman i dopustiv osjećaj jugonostalgije, kao i manifestacije u svezi s njime, zašto barem podjednako ne bi bio legitiman i dopustiv osjećaj nostalgije za NDH. Zašto bi jednima povijest bila teret, drugima ne.

Kada nekakav zbor bezidentitetskih spodoba na Tomaševićevoj proslavi pokraj Save ili usred Zagreba, ili pak u Brezovici, izvodi jugoslavenske pjesme i koračnice u čast krvavome zločincu Titu, onda to ne uzbuđuje ove dežurne društvene higijeničare.

Republika Hrvatska samosvojni je politički i državotvorni subjekt nastao u Domovinskome ratu i ne naslanja se na propale totalitarizme. Ali, ako ćemo praviti minucioznu analizu, onda i Republika Hrvatska i Domovinski rat slijede ideju i poriv za slobodm i smaostalnom državom iz doba NDH i iz ustaškoga pokreta, kao i iz pokreta prije njih.

Iz Jugoslavije ne nasljeđuju baš ništa.

Jugoslavija je bila, ostala i bit će negacija Hrvatske, NDH nije bila stotpostotna negacija Hrvatske nego neuspjeli pokušaj ostvarenja jedne te site ideje na povijesnoj lenti vremena, ali i nakon neuspjeha ostala je ista enrgija kod istih ljudi koja ih je pokrenula pola stoljeća kasnije u pobjedonosni pokret.

I moraju se već jednom svi ti jugonostalgičari zauvijek suočiti sa sljedećom istinom: Jugoslavija je, za razliku od NDH, bila apsolutno zlo!

No tko je to povrijeđen proslavom obljetnice Oluje u Kninu.

Milorad Pupovac koji je samo prije nekoliko dana proslavljao čentički ustanak u Srbu u kojemu je počinjen genocid nad Hrvatima, čovjek koji se klanjao ljudima koji su na ražnju ispekli hrvatskoga svećenika don Jurja Gospodnetića i koji je nanio Hrvatskloj toliko zla svojim namjernim lažima tijekom svih ovih godina te, napokon, čovjek čija je kuća bila četnički štab u doba agresije 90-ih a cijela mu obitelj bila aktivna u oružanoj agresiji na Hrvatsku. Zatim novinarka Jelena Lovrić koja je 90-ih otvoreno i nestrpljivo pozivala JNA da pošalje tenkove i pregazi Tuđmanovu Hrvatsku. Ili netko treći, podjednako zatrovan lažima jugosrpske historiografije. Sve vjerodostojni moralni autoriteti, nema što!

Ne, u cjelini proslava obljetnice Oluje u Kninu bila je posve primjerena, čak i s manje nacionalnoga patosa nego što bi ga bilo trebalo biti i s manje nego što bi ga pokazivala bilo koja druga zemlja kada bi imala takvu slavnu pobjedu.

A ako se slavljenicima i omaknuo neki neprimjereni stih ili uzvik, pa što onda? Njihova nesumnjiva spremnost da sutra, u slučaju potrebe, životima svojim brane Republiku Hrvatrsku kao i njihovi očevi, pokriva i debelo amortizira taj mali "hendikep".

Ako je ova država komunistima i četnicima oprostila ili nije kaznila sve te masovne i pojedinačne pokolje Hrvata i u Drugom sv. ratu i u Domovinskom ratu, od Bleiburga, Maclja do Ovčare i Škabrnje, onda samo mrzitelji i protivnici Republike Hrvatske mogu egzaltiranim mladim i starim Hrvatima za zlo uzimati poneki neprikladni stih.“