Milijunski račun za otpad: Pripuz i Dodić zasad nisu obuhvaćeni istragom, pa tko će platiti sanaciju?

Premijer Andrej Plenković posljednjih tjedana više je puta ponovio poruku da trošak sanacije ilegalno odloženog otpada ne bi trebao ostati na građanima, nego na onima koji su otpad nezakonito odložili i onečistili okoliš. Sama ta poruka zvuči logično. Problem je što je između političke poruke i stvarne naplate vrlo dugačak pravni put.

Samo sanacija Gospića mogla bi, prema procjeni Fonda za zaštitu okoliša, stajati oko 125 milijuna eura. Zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša još je početkom kolovoza govorio o više mogućih modela sanacije zakopanog otpada, pri čemu najskuplje varijante dosežu upravo taj iznos. A Gospić očito nije jedini slučaj ilegalnog odlaganja otpada u Hrvatskoj.Vlada pritom službeno navodi da odgovornost za nezakonito odlaganje trebaju utvrditi nadležna tijela te da sanaciju prvenstveno treba provesti onečišćivač. Država može preuzeti sanaciju kada je lokacija uvrštena u plan, ali pitanje konačne naplate ostaje otvoreno.

Tu počinje ključni problem.

Da bi država od konkretne osobe ili tvrtke naplatila desetke milijuna eura, nije dovoljno politički ustvrditi da će platiti „onečišćivači“. Mora postojati pravna osnova za odgovornost, a u konačnici i odluka na temelju koje se takva šteta može stvarno naplatiti. USKOK trenutačno vodi istragu protiv većeg broja fizičkih i pravnih osoba zbog sumnje na kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva, a istraga je tijekom 2025. i 2026. više puta proširivana.Međutim, još važnije pitanje je ima li se od tih subjekata što naplatiti.

Ako se na kraju pravomoćno utvrdi odgovornost tvrtki koje nemaju ozbiljnu imovinu, novac potreban za sanaciju neće se jednostavno pojaviti. Država može pokušati naplatu preko imovine, potraživanja i drugih instrumenata, ali ako vrijednost imovine nije ni približno dovoljna, razliku će u prvoj fazi ionako morati pokriti javni novac.Posebno je zanimljivo što Petar Pripuz i CE-ZA-R, financijski najsnžniji igrač hrvatskog sektora otpada, prema dosad javno objavljenim informacijama nisu osumnjičeni za ilegalno odlaganje otpada u Gospiću. CE-ZA-R se, međutim, pojavljuje u poslovnom lancu jer je ranije poslovao s tvrtkom povezanom s Josipom i Monikom Šincek, što je javno potvrdila i ministrica Marija Vučković.

Isto vrijedi i za Paška Dodića: njegovo ime pojavljuje se u širem poslovnom i vlasničkom kontekstu slučaja, ali prema dosad javno dostupnim informacijama on nije osumnjičen u ovoj istrazi. To samo po sebi ne znači pravnu odgovornost za onečišćenje niti predstavlja osnovu da mu se ispostavi račun za sanaciju.

Zato se Plenkovićeva tvrdnja da će platiti onečišćivači tek mora dokazati u praksi.Jer ako sudski utvrđeni odgovorni subjekti nemaju dovoljno novca, a financijski moćniji akteri koji se pojavljuju u širem poslovnom lancu nisu obuhvaćeni istragom za samo odlaganje, ostaje vrlo jednostavno pitanje: tko će na kraju platiti račun koji samo u Gospiću može dosegnuti 125 milijuna eura?

A ako se slični slučajevi otkriju i na drugim lokacijama, taj bi račun mogao postati višestruko veći. Odgovor se već sada nameće sam od sebe: ako država taj novac ne uspije naplatiti od odgovornih, sanaciju će financirati javni novac. Drugim riječima, sve će to platiti hrvatski porezni obveznici.