POTREBNA CJELOVITA REFORMA Slaven Dobrović za Narod.hr: Nedostatak kadra i slaba otpornost na korupciju najveće su slabosti sustava

O slučaju u Gospiću i uopće stanju s gospodarenjem otpadom u Hrvatskoj razgovarali smo s ekološkim stručnjakom, bivšim saborskim zastupnikom i bivšim ministrom zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske Slavenom Dobrovićem. Dobrović govori o ozbiljnom propustu sustava, davanju većih ovlasti županijama, nedostatku kadrova, što ostavlja veliki prostor za pogodovanja, mito i korupciju.

Osvrnuo se i na “briljantne poduzetnike” koji se smatraju dovoljno sposobnim i pametnim prevariti loš sustav.

Narod.hr: Što vam kao stručnjaku za gospodarenje otpadom govori činjenica da se, prema USKOK-u, na lokaciji u Gospiću već nalazilo gotovo 5.800 tona otpada u trenutku izdavanja prve dozvole? Je li takvu situaciju moguće previdjeti ili to upućuje na ozbiljan propust sustava nadzora?

Slaven Dobrović: “Ova činjenica govori o ozbiljnom propustu sustava kojim se u Republici Hrvatskoj regulira i nadzire sektor gospodarenja otpadom u cjelini. Teško je prihvatiti da se količina od gotovo 5.800 tona otpada na određenoj lokaciji može previdjeti u trenutku izdavanja prve dozvole. To upućuje na ozbiljne slabosti u postupku provjere, ali i u ukupnom sustavu nadzora.

Dio problema povezan je s reformom lokalne i regionalne samouprave iz razdoblja 2018. – 2020., kada je, s namjerom davanja županijama većeg smisla i odgovornosti, dio ovlasti prenesen s nacionalne na regionalnu razinu. Prva nastala poteškoća je nedostatak stručnog kadra za vrlo složene poslove u sektoru gospodarenja otpadom. Tamo gdje manjak stručnosti nije kvalitetno riješen neznanje omogućuje propuste i greške u postupanju.

S obzirom da se radi o vrlo osjetljivim predmetima u gospodarenju otpadom, propusti nisu samo administrativni problem, nego istodobno smanjuju otpornost sustava na različite oblike pogodovanja, pa i na mito i korupciju. Slučaj u Gospiću pokazuje da to u gospodarenju otpadom može imati vrlo ozbiljne posljedice.”Narod.hr: Kako ocjenjujete činjenicu da je Državni inspektorat utvrdio nepravilnosti i predložio ukidanje dozvole, a da je nekoliko mjeseci poslije ista tvrtka ponovno dobila dozvolu? Što takav slijed događaja govori o funkcioniranju sustava kontrole?

Slaven Dobrović: “I ova činjenica pokazuje veliku slabost cjelokupnog kontrolno-upravnog sustava u sektoru gospodarenja otpadom. Jedini razlog zbog kojeg bi državno tijelo, čija je temeljna zadaća štititi javni interes, moglo ponovno izdati dozvolu nakon što su prethodno utvrđene ozbiljne nepravilnosti jest taj da su te nepravilnosti u međuvremenu u potpunosti otklonjene i da više ne postoji rizik njihova ponavljanja.

Međutim, takav razvoj događaja nije vjerojatan s obzirom da se radi o nezakonitom zbrinjavanju otpada. Stoga se postavlja vrlo logično pitanje što se dogodilo ili o kakvoj se intervenciji radi da je dozvola vraćena. Čini se da bi mogući odgovori dodatno narušili sliku o kvaliteti sustava.”Narod.hr: USKOK sumnja da je na više lokacija u Hrvatskoj nezakonito odloženo oko 35.000 tona otpada. Govori li to o izoliranom slučaju ili o postojanju šireg problema u praćenju tokova otpada u Hrvatskoj?

Slaven Dobrović: “Nadajmo se da se za sada radi o izoliranom slučaju te da takvih ili sličnih zločinačkih poslovnih aktivnosti s otpadom nema drugdje po Hrvatskoj. Međutim, već sada treba upaliti sve alarme i ozbiljno urediti sustav jer se ovdje očito dogodila sprega nesposobne ili korumpirane regionalne uprave za postupanja s otpadom i neučinkovitog inspekcijskog nadzora.

Naravno, tu su i ovi ‘briljantni’ poduzetnici, koji sebe zasigurno doživljavaju kao vrlo sposobne upravo zato što su uspjeli pronaći način kako zaobići ili nadmudriti složeni administrativni sustav. Međutim, sposobnost zaobilaženja pravila nije poduzetništvo. Kada je poslovni model zasnovan na nezakonitom postupanju s otpadom, iskorištavanju slabosti institucija i prebacivanju rizika na društvo i okoliš, onda više ne govorimo o poduzetnicima, nego o mešetarima i varalicama koji su svoj interes stavili iznad zakona, javnog interesa ne mareći za moguće štete.

Posebno je zabrinjavajuće ako pritom nisu ni svjesni koliko je ozbiljna i koji su vremenski i geografski razmjeri štete koju su prouzročili. Jer oni očito znaju za vrijednost luksuza i skupocjenih automobila, ali pritom ne mare za vrijednost čistog okoliša, nezagađenog podzemlja, pitke izvorišne vode, kao i kristalno čistog mora.”

Narod.hr: Koliko je hrvatski sustav gospodarenja otpadom danas sposoban pratiti kretanje otpada – od njegova nastanka, preko prijevoza, do konačnog zbrinjavanja? Gdje vidite najveće slabosti?

Slaven Dobrović: “S obzirom da je sektor gospodarenja otpadom prema zamisli iz Europske unije vrlo strogo uređen, postoji cijeli niz obveza, odgovornosti i upravnih postupaka koje nadležno tijelo mora provoditi. To uključuje vođenje evidencija prijevoznika, posrednika i trgovaca otpadom, prikupljanje i prosljeđivanje podataka kao i izdavanje dozvola i popratnih upravnih postupaka za gospodarenje otpadom.

Stoga bi sustav trebao biti sposoban pratiti kretanje otpada, no očito je da se propisi i procedure ne poštuju. Detaljna istraga može otkriti sve propuste u postupanju uključenih upravnih tijela. S obzirom na nedostatak kvalitetnog stručnog kadra i slabu otpornost na korupciju, jasno je da upravo u tim područjima leže najveće slabosti sustava. Naravno, uz to postoje brojna pitanja oko postupanja državnog inspektorata koji bi trebao biti zadnja obrana javnog interesa.”Narod.hr: Vi ste kao ministar zagovarali drukčiji model gospodarenja otpadom, s naglaskom na odvojeno prikupljanje i veću transparentnost. Bi li sustav koji ste tada predlagali mogao smanjiti rizik od slučajeva poput Gospića?

Slaven Dobrović: “Model o kome govorite je kružno gospodarenje otpadom koji počinje sa kvalitetnim odvojenim prikupljanjem i lokalnim rješenjem za svaku odvojenu frakciju. To uključuje kompostiranje za biorazgradivi otpad, sortirnice za suhi reciklabilni otpad, centre za ponovnu uporabu za glomazni otpad kao i mrežu funkcionalnih reciklažnih dvorišta. Tek ostatak, ne veći od 20 posto je potrebno zbrinuti na odlagalištu ili nekom obradom.

Međutim, ovaj slučaj u Gospiću i Benkovcu se odnosi na poduzetničke aktivnosti s otpadom, od uvoza, izvoza, prijevoza i zbrinjavanja. Naravno da se nisam slagao sa reformom kojom su nadležnosti za upravna postupanja spuštena na nespremnu županijsku razinu.

Rezultat je kaos, nered i krajnja netransparentnost što se tiče administracije, a zagađenje, rizik i ugrožena budućnost na terenu.”Narod.hr: Što bi, po vašem mišljenju, država nakon ovog slučaja trebala promijeniti: inspekcijski nadzor, izdavanje dozvola, digitalno praćenje otpada ili kaznenu odgovornost? Koje su tri ključne reforme potrebne da se sličan slučaj više ne ponovi?

Slaven Dobrović: “Potrebna je cjelovita reforma i uređenje sustava gospodarenja otpadom, prije svega povratak njegovoj osnovnoj svrsi i cilju. U Hrvatskoj se, kroz različite oblike mešetarenja, paleži, nelegalnog skladištenja i sličnih pojava, prečesto zaboravlja da je svrha gospodarenja otpadom njegova ponovna uporaba i oporaba te, prije svega, zaštita okoliša i učinkovitije korištenje resursa.

To je, naravno, golemi zadatak. No, ako bih morao izdvojiti tri prioritetne reforme, one bi bile: prvo, centralizacija upravnih postupaka vezanih uz uvoz i prijevoz otpada; drugo, izgradnja učinkovitih i svrhovitih sustava za gospodarenje svim posebnim kategorijama otpada; i treće, jačanje informiranosti i kontrole kroz jedinstveni, interaktivni informacijski sustav.”