Priča o čudotvornom kipu Majke Božje Molvarske

Središnje mjesto u svetištu zauzima čudotvorni kip Majke Božje Molvarske, vrijedan primjer gotičke sakralne umjetnosti i predmet stoljetne pobožnosti vjernika.

Molve se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Koprivničko-križevačke županije, na blagom brežuljku iznad okolnog nizinskog područja. Njihovom vizurom dominira crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, jedna od znamenitosti Podravine.

Posebno mjesto u povijesti mjesta ima gotički kip Majke Božje Molvarske, izrađen od lipova drva, koji prikazuje Bogorodicu s Djetetom. Kip potječe iz druge polovice 15. stoljeća, a prema predaji u Molve je stigao iz samostana preko Drave. Karakterističan je nabor koji se okomito spušta s Marijine lijeve ruke, a prema povjesničarki umjetnosti Anđeli Horvat kip pripada krugu djela bliskih stilu „duge linije“, karakterističnom za sjevernjačke majstore alpskih krajeva u trećoj četvrtini 15. stoljeća. Marija i Isus na glavama nose velike krune baroknog oblika. Kip je visok oko 63 centimetra, odnosno oko 70 centimetara s krunom, širok oko 30 centimetara i dubok 16 centimetara. Datira se oko 1470. – 1480. godine.

Oko kipa su se tijekom stoljeća ispreplele brojne legende. Prema najpoznatijoj predaji, Molvarci su sredinom 16. stoljeća, bježeći pred osmanskim provalama, kip zakopali u zemlju blizu kapelice, vjerujući da će se ubrzo vratiti po njega. No progonstvo se odužilo, a oni koji su ga zakopali umrli su daleko od svoga doma. Mjesto na kojem je kip bio skriven s vremenom je zaraslo i palo u zaborav.

Prema legendi, stoljećima poslije vol gazde Škripelja, pasući na tom području, rogom je raskopao zemlju i otkrio kip. Glas o čudesnom pronalasku brzo se proširio Podravinom, a već u 17. stoljeću vjernici su počeli hodočastiti Majci Božjoj Molvarskoj.

Postoji i predaja prema kojoj je kip u Molve stigao još u 15. stoljeću, vjerojatno iz franjevačkog samostana između Ždale i Gole, što se povezuje s lokalitetom Sv. Elizabete, odnosno ostacima u Pepelari kod Novačke. Bez obzira na različite predaje o njegovu podrijetlu, kip je danas jedan od rijetkih sačuvanih primjera srednjovjekovne umjetnosti u Podravini i važan dio njezine kulturne baštine.

Povijest Župe Molve

Molve se u povijesnim izvorima spominju već u 14. stoljeću. Zagrebački kanonik Ivan u popisu župa iz 1334. godine navodi selo Moliva sa župnom crkvom Blažene Djevice Marije i kapelom sv. Nikole. Mjesto se potom spominje i u popisima iz 1439., 1501. i 1551. godine.

U 16. stoljeću Molve proživljavaju jedno od najtežih razdoblja svoje povijesti. Nakon pada Virovitice 1552. godine osmanske provale zahvatile su i središnju Podravinu. Kuće i crkve bile su paljene, materijalna dobra uništavana, a stanovništvo je bježalo pred nasiljem i ropstvom.

Kanonska vizitacija iz 1665. godine svjedoči o crkvi Blažene Djevice Marije u Molvama i oltarnom kipu Marije s Isusom u naručju. U zapisima se navodi i da crkva punih 160 godina nije bila kanonski pregledana.

Pobožnost prema Majci Božjoj Molvarskoj s vremenom je postala snažan dio života cijele Podravine. Vjernici nisu dolazili samo pojedinačno, nego i u velikim procesijama. Tako su 1806. godine vjernici đurđevačke i virovske župe, u vrijeme kada je među stanovništvom harala kuga, učinili zavjet da će svake godine hodočastiti Majci Božjoj u Molve u znak zahvalnosti za primljene milosti.

S rastom broja stanovnika javila se potreba za većom župnom crkvom. Godine 1842. Molve su imale 1827 stanovnika, a gradnja nove crkve započela je 1853. godine. Crkva je blagoslovljena 9. studenoga 1862., za župnika Franje Drobčeca.

Kasnije je župnik Blaž Tomašić, koji je župu vodio od 1881. do 1921., dao srušiti staru srednjovjekovnu proštenjarsku crkvu. Bila je duga 25 i široka osam metara, a njezino je rušenje predstavljalo velik gubitak za kulturnu i sakralnu baštinu Podravine. Na njezinu je mjestu poslije podignuta kapela u kojoj se danas čuva kip Majke Božje Molvarske.

Kip se svake godine na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, u velikoj procesiji prenosi u župnu crkvu. U Molve su 1940. godine stigle časne sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz Zagreba, a nakon Drugoga vatikanskog sabora zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper povjerio je pastoralnu brigu o župi franjevcima konventualcima.

Molve i danas okupljaju velik broj hodočasnika, osobito na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak te na Veliku Gospu. Prema zapisanim podacima, župa je dala 17 svećenika, među kojima je i mons. dr. Đuro Kokša, koji je postao pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije, te 14 redovnica. Ti podaci svjedoče o važnosti svetišta i marijanske pobožnosti u duhovnom životu Molvaraca i stanovnika okolnih krajeva.

Kapelica Čudotvorne Majke Božje Molvarske

Nova kapelica na mjestu stare crkve sagrađena je 1900. godine u neogotičkom stilu. Pet godina poslije dograđena joj je sakristija, a na krovište je postavljen kameni kip Majke Božje Lurdske. Čudotvorni kip Majke Božje Molvarske svečano je 7. srpnja 1901. prenesen iz župne crkve u novu kapelu. Prema zapisu Katoličkog lista od 25. srpnja 1901., svečanoj procesiji nazočilo je oko 10.000 vjernika iz Podravine, Zagreba, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Virovitice i susjednih mađarskih krajeva.

Arhitektura

Kapelica je zamišljena kao jednostavna jednobrodna neogotička građevina s naknadno dograđenom apsidom i elegantnim četverokutnim zvonikom ispred središnjeg dijela pročelja. Zvonik završava vitkom olovnom kapom, iznad koje se nalazi željezna jabuka s križem od kovanog željeza.

Pročeljem dominira čvrsta masa zvonika, u čijem je prizemlju šiljatolučni ulazni otvor ukrašen motivom stilizirane kamene rustike. Isti se motiv ponavlja na vanjskim bridovima kapelice te oko otvora i niša. Oltar je djelo domaćeg majstora, kao i kipovi svetih Petra i Pavla te Raspeće na njegovu vrhu. U podnožju oltara nalaze se dva anđela koji u kalež prikupljaju Presvetu krv Kristovu, dok reljef na pročelju oltarne menze prikazuje duše u čistilištu.

„Sinoć od 21 sat, od prvih sirena, kad su počeli stizati… To nisam u svom životu vidjela. Tako strašan prizor ljudi koji ne govore jezik, ne znaju gdje su... Od male djece na inzulinu koja ga nisu ponijela, trudnica pred porodom, do starijih ljudi koji ne znaju gdje su članovi njihovih obitelji. Zaista vrlo zahtjevna i teška situacija, prestrašno“, kazala je liječnica Crvenog križa za Novu TV.

Istaknula je odličnu organizaciju svih službi i trud koji su uložili kako bi pomogli evakuiranima. Posebno je zahvalila Hitnoj pomoći Splitsko-dalmatinske županije, Crvenom križu, Gradu Omišu i građanima koji su bez razmišljanja priskočili u pomoć.

„U ovako strašnoj situaciji vidite koliko su ljudi puni dobrote i topline. Svi su se odazvali – od ugostitelja koji su osigurali tople obroke do ljudi koji su donosili toplu odjeću i osiguravali krevete. Velika je to tragedija za ovo područje, ne sjećam se da smo ikad ovakvo što doživjeli“, rekla je liječnica.

Jedna od volonterki kazala je da su se ljudi spontano počeli okupljati i raspitivati kako mogu pomoći. Noć su, istaknula je, obilježile i brojne stresne situacije.

„Jedna obitelj tražila je stariju članicu koju nitko nije vidio, a koja nema mobitel i ne može se javiti. Jedna mlada djevojka rekla je da je dio njezine obitelji panično ušao u more, iako nisu svi plivači. Nisu se uspjeli koordinirati, pa smo tražili pomoć i liječničkih službi koje govore poljski kako bi joj eventualno dale informacije s terena. Zaista jako tužna situacija“, ispričala je volonterka.

Posebno je, dodala je, bilo teško gledati najmlađe i najstarije među evakuiranima.

„Posebno smo osjetljivi na one najmlađe. Tu su bebe od tri i osam mjeseci, ali i ljudi starije životne dobi“, rekla je volonterka.