Rimac, Škorić i Šarić nagodili se s USKOK-om: Zašto neki osuđeni dužnosnici ne moraju u zatvor?

Nagodbe bivših visokih dužnosnika s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ponovno su otvorile pitanje kako hrvatsko pravosuđe kažnjava korupciju te zbog čega pojedine pravomoćne presude ne završavaju odlaskom osuđenika u zatvor.

U središtu pozornosti našli su se bivša državna tajnica Josipa Pleslić, široj javnosti poznata kao Josipa Rimac, nekadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić te bivši dugogodišnji gradonačelnik Otoka Josip Šarić.

Svo troje postigli su sporazume s USKOK-om nakon priznanja krivnje, no izrečene kazne i način njihova izvršenja nisu jednaki.

Dok su Škoriću i Šariću zatvorske kazne zamijenjene radom za opće dobro, Josipa Pleslić dobila je kaznu koja uključuje i bezuvjetni zatvorski dio.

O razlozima zbog kojih se sve češće raspravlja o nagodbama poznatih osoba izvijestio je Dnevno.hr.

Josipa Rimac priznala krivnju i dobila godinu i osam mjeseci

Bivša državna tajnica Josipa Pleslić u rujnu 2026. priznala je krivnju u korupcijskom predmetu povezanom s aferom „Sport i glazba“, jednim od dijelova šire afere Vjetroelektrane.

Županijski sud u Zagrebu izrekao joj je jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i osam mjeseci, odnosno 20 mjeseci.

Od toga je šest mjeseci bezuvjetno, dok se preostali dio neće izvršiti ako tijekom roka kušnje od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Izrečena joj je i sporedna novčana kazna od 130.000 eura.

Predmet je uključivao koruptivne postupke povezane s namještanjem državnih stručnih ispita, zapošljavanjem i pogodovanjem pri dodjeli potpora.

Njezin odvjetnik Ivan Gržić nakon sklapanja sporazuma rekao je da je njegova klijentica prihvatila zakonsku mogućnost nagodbe kako bi izbjegla dugotrajnost i neizvjesnost kaznenog postupka.

Prema izvještaju Hine, koji je prenio Jutarnji list, riječ je o predmetu u kojem je bivša dužnosnica priznala krivnju i prihvatila kaznu dogovorenu s tužiteljstvom.

Važno je naglasiti da se u njezinu slučaju ne radi o potpunom izbjegavanju zatvorske kazne. Presuda sadrži bezuvjetni dio od šest mjeseci, pri čemu se na njegovo izvršenje primjenjuju zakonska pravila o uračunavanju ranijeg lišenja slobode.

Josip Škorić osuđen zbog mita, kazna zamijenjena radom za opće dobro

Bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić 14. listopada 2026. pravomoćno je osuđen nakon što je priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om.

Presuda se odnosi na korupcijski predmet povezan s pogodovanjem pri poslovima održavanja prometnica.

Škoriću je izrečena kazna od 11 mjeseci zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro.

Uz to mora platiti sporednu novčanu kaznu od 15.000 eura, a oduzeto mu je 6.000 eura nezakonito stečene imovinske koristi.

Kako je izvijestio Večernji list, riječ je o pravomoćnoj presudi postignutoj na temelju sporazuma između optuženika i tužiteljstva.

Škorić se suočava i s drugim, odvojenim kaznenim postupkom, pa ova nagodba ne znači da su svi postupci protiv njega završeni.

Posebnu pozornost izazvalo je i pitanje njegova zaposlenja u Hrvatskim cestama nakon presude.

Prema pisanju 24sata, iz te su državne tvrtke poručili da će nakon uvida u dokumentaciju razmotriti postoji li osnova za daljnje postupanje u vezi s njegovim radnim odnosom.

Josip Šarić oštetio Grad Otok, a umjesto zatvora dobio rad za opće dobro

Bivši gradonačelnik Otoka Josip Šarić nagodio se s USKOK-om 28. siječnja 2026. godine.

Teretilo ga se da je službene kartice i gradski novac koristio za podmirivanje privatnih troškova, uključujući putovanja, smještaj i druge usluge.

Prema optužnici, takvo postupanje trajalo je od početka 2015. do kraja 2023., a Grad Otok oštećen je za približno 26.500 eura.

Nakon priznanja krivnje Šarić je osuđen na 11 mjeseci zatvora, no kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro.

Izrečena mu je i sporedna novčana kazna od 10.000 eura te obveza nadoknade štete Gradu Otoku u ukupnom iznosu od 26.500 eura.

U trenutku donošenja presude već je bio uplatio 7.000 eura.

Kako je izvijestio HRT, njegov odvjetnik Fran Olujić potvrdio je sporazum i izrečene sankcije.

Zašto je moguće priznati korupciju, a ne završiti u zatvoru?

Hrvatski kaznenopravni sustav dopušta sporazumijevanje državnog odvjetništva i okrivljenika o priznanju krivnje i sankciji.

Svrha takvog postupka jest omogućiti brže rješavanje kaznenih predmeta bez provođenja cjelokupne rasprave, pod uvjetima propisanima zakonom i uz kontrolu suda.

Priznanje krivnje pritom može biti važna okolnost za prihvaćanje sporazuma.

Zakon omogućuje i da se kraće zatvorske kazne, pod odgovarajućim uvjetima, zamijene radom za opće dobro.

To znači da se zatvorska kazna formalno izriče, ali se umjesto njezina izdržavanja provodi druga zakonom dopuštena sankcija.

Takva mogućnost nije rezervirana isključivo za političare ili bivše državne dužnosnike.

Ipak, kada se primijeni na osobe koje su obnašale visoke javne funkcije i bile odgovorne za raspolaganje javnim novcem, odluke sudova privlače posebnu pozornost.

Nagodba ne znači oslobađajuću presudu

Važno je razlikovati sporazumno priznanje krivnje od oslobađanja od kaznene odgovornosti.

Škorić i Šarić pravomoćno su osuđeni. Njihove kazne uključuju rad za opće dobro, novčane sankcije te oduzimanje imovinske koristi odnosno obvezu naknade štete.

Ni Josipa Pleslić nije oslobođena odgovornosti. Njoj je izrečena zatvorska kazna s bezuvjetnim i uvjetnim dijelom te visoka novčana kazna.

Pitanje koje takve presude otvaraju jest jesu li dogovorene sankcije primjerene težini počinjenih kaznenih djela, osobito kada je riječ o korupciji povezanoj s obnašanjem javnih funkcija.

Pri procjeni svakog predmeta potrebno je uzeti u obzir konkretno kazneno djelo, okolnosti njegova počinjenja, zakonski raspon kazni i sadržaj sudske odluke.

Ostaje pitanje povjerenja građana u pravosuđe

Sporazumijevanje s USKOK-om zakonom je dopušten način okončanja kaznenog postupka. Ono može smanjiti trajanje suđenja i troškove postupka, ali istodobno otvara pitanje kako javnost doživljava kazne izrečene osobama koje su obnašale odgovorne dužnosti.

U sva tri slučaja donesene su osuđujuće presude, ali su njihovi ishodi različiti.

Josipa Pleslić dobila je djelomično uvjetnu zatvorsku kaznu, dok su Škoriću i Šariću izrečene kazne zatvora zamijenjene radom za opće dobro.

Upravo zbog takvih razlika javnost ponovno raspravlja o primjerenosti kazni za korupciju, načelu jednakosti pred zakonom i povjerenju u hrvatski pravosudni sustav.