Špika prozvao Plenkovića: „Živite mjesec dana s prosječnom mirovinom pa nam recite kako vam je”

„Plenkoviću, probaj živjeti mjesec dana kao hrvatski umirovljenik!?”, poručuje Špika na početku pisma koje prenosimo u cijelosti:

„Predsjednik Vlade Andrej Plenković svakih nekoliko mjeseci izađe pred javnost i ponovi istu priču po kojoj BDP raste, plaće rastu, mirovine rastu, Vlada radi za umirovljenike, Hrvatska nikada nije bila uspješnija i, naravno, umirovljenicima nikada nije bilo bolje.

Ako je tako, onda imam jedan jednostavan prijedlog za predsjednika Vlade. Pozivam ga da svojim primjerom potvrdi svoje riječi tako da svoju mjesečnu plaću zamijeni prosječnom mirovinom, i to samo na mjesec dana.

Dakle, s navedenim iznosom od oko 760 eura treba platiti stanarinu ili pričuvu, režije, hranu, lijekove, prijevoz, telefon, odnosno sve ono što jedan običan čovjek mora svaki mjesec platiti.

„Mi ćemo pratiti kako vam ide”

Nema boljeg načina da se nekome pokaže kako izgleda stvarni život umirovljenika od toga da mu se prvoga dana u mjesecu na raspolaganje stavi iznos prosječne mirovine i prepusti mu se da s tim novcem dočeka kraj mjeseca.

Tada bi, smatra Špika, postalo jasno s kakvim se izborima svakodnevno suočavaju brojni umirovljenici – hoće li platiti hranu ili lijekove, režije ili nešto drugo što im je potrebno. Drugim riječima, dostojanstvo ili preživljavanje.

Andrej Plenković u svojim istupima često govori o statistički „nikad većim mirovinama”. To je, formalno gledano, točno, ali takve brojke, smatra Špika, ne pokazuju stvarnu sliku života umirovljenika.

Umirovljenik, ističe, ne živi od statistike, nego od kupovne moći koja iz mjeseca u mjesec slabi.

Koliko uopće vrijedi nekoliko desetaka eura veća mirovina ako su istodobno hrana, stanovanje, usluge i gotovo sve što čovjek svakodnevno mora kupiti poskupjeli znatno više?

„Živite, gospodine Plenkoviću, jedan mjesec isključivo od iznosa prosječne mirovine, a mi ćemo pratiti kako vam ide.”

„Lako je govoriti o rekordnim mirovinama...”

Nema dvojbe da je iz Banskih dvora lako govoriti o „rekordnim mirovinama”, poručuje Špika, ali je sasvim sigurno puno teže otići u trgovinu s 20 eura u novčaniku i shvatiti da za taj novac danas ne možete kupiti ono što ste još donedavno mogli.

„Lako je govoriti o postocima usklađivanja, ali umirovljenik ne jede postotke. Umirovljenik jede kruh, plaća struju, plaća lijekove, plaća režije. I zato pitanje nije samo koliko je mirovina nominalno porasla, nego koliko je za tu mirovinu moguće kupiti?”

Ako je Vlada toliko uspješna, ako BDP iz kvartala u kvartal raste, ako rastu plaće i državni proračun te ako Hrvatska nikada nije imala više novca, Špika postavlja pitanje zašto je onda toliko hrvatskih umirovljenika i dalje siromašno ili na granici siromaštva.

„Je li hrvatskim umirovljenicima stvarno dobro?”

Špika u pismu problematizira i način na koji se pokušava rješavati pitanje umirovljeničkog standarda.

„Zašto se problem rastućeg siromaštva pokušava riješiti selektivnim povećanjima mirovina ili jednokratnim dodacima umjesto trajnim povećanjem mirovina svima koji su je ostvarili svojim radom? Zašto se političkim PR-om pokušava prikriti činjenica da hrvatski umirovljenik i dalje dobiva premalo za desetljeća rada?”

Umirovljenici, poručuje, nisu socijalni slučaj, već ljudi koji su desetljećima radili i gradili državu.

„Ne traže poklon, ne traže milostinju od Vlade, već ono što su zaradili. Traže mirovinu od koje se može živjeti, a ne preživljavati.”

Špika stoga smatra da bi trebalo biti manje konferencija za medije i samohvale, a više konkretne i iskrene volje za rješavanjem problema.

„Prijedlog Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) i dalje stoji. Jedan mjesec živite s prosječnom mirovinom i svakako pokušajte izdržati do kraja mjeseca, pa nam onda javno svima recite... Je li hrvatskim umirovljenicima stvarno dobro?”, zaključio je Špika.