15. rujna 1991. – rat dolazi pred vrata Zadra
Dana 15. rujna 1991. godine rat se još snažnije približio hrvatskim gradovima. Dok su istočna Slavonija, Banovina, Lika i dalmatinsko zaleđe već bili izloženi teškim napadima, ratna se prijetnja sve izravnije nadvijala i nad Zadrom, jednim od ključnih gradova hrvatskog Jadrana.

Toga dana počele su otvorene borbe za Zadar. Prve su granate pale na grad i njegova rubna područja, a sukobi koji su dotad vođeni u širem zadarskom području prerastali su u sve žešću bitku za sam grad. Borbe su se osobito intenzivirale krajem rujna te tijekom listopada i studenoga 1991. godine.
Zadar je zbog svog zemljopisnog i strateškog položaja imao golemu važnost. Kontrola nad gradom značila bi nadzor nad važnim dijelom sjeverne Dalmacije, komunikacijama prema jugu Hrvatske i važnim prometnim pravcima. Upravo zato Zadar je bio jedan od ključnih ciljeva JNA i srpskih snaga koje su nastojale uspostaviti teritorijalnu povezanost područja pod svojom kontrolom.
Zagreb pod prijetnjom rata
Istodobno, Hrvatska se suočavala s dramatičnim širenjem sukoba. Dana 15. rujna 1991. i Zagreb je prvi put izravno osjetio ratnu prijetnju kada se gradom oglasila sirena za zračnu opasnost.
Hrvatsko je vodstvo u tom trenutku poduzimalo poteze kojima je nastojalo spriječiti JNA da svoje vojarne i vojnu infrastrukturu iskoristi za daljnje napade na hrvatske gradove. Blokada vojnih objekata bila je dio nastojanja da se onemogući njihovo djelovanje i da se zaplijeni što više naoružanja potrebnog za obranu zemlje.
Do tada su najteža ratna zbivanja bila koncentrirana izvan Zagreba, ali razvoj događaja pokazivao je da se rat više ne može promatrati kao sukob ograničen na pojedina krizna područja. Hrvatska je bila suočena s organiziranom vojnom silom, višestruko nadmoćnom u teškom naoružanju, zrakoplovstvu i oklopnim sredstvima.
Zagreb je ostao političko, gospodarsko, logističko i vojno središte zemlje, dok su se na bojištima od Slavonije do Dalmacije vodile odlučujuće borbe za opstanak hrvatske države.
Zadar – jedan od ključnih ciljeva
Zadar se tijekom ljeta i jeseni 1991. našao u iznimno teškom strateškom položaju. Grad je bio izložen napadima s više smjerova, dok su snage JNA i srpskih formacija nastojale presjeći njegove prometne i komunikacijske veze s ostatkom Hrvatske.
Poseban problem predstavljala je činjenica da se Zadar nalazio u području u kojem je protivnička strana raspolagala brojnim vojnim objektima i položajima. Snage JNA bile su raspoređene u širem zadarskom području, uključujući Zemunik i okolna mjesta, dok su se napadi približavali gradskim četvrtima.
Istodobno su presijecane važne komunikacije i ugrožavana opskrba grada. Zadar je bio suočen s problemima u opskrbi električnom energijom i vodom, a prometne veze prema drugim dijelovima Hrvatske bile su stalno ugrožene.
Cilj je bio jasan: postupno izolirati Zadar, presjeći njegove veze s ostatkom Hrvatske i stvoriti uvjete za njegovo zauzimanje.
Plan presijecanja Hrvatske
Šira strategija srpskih snaga i JNA temeljila se na zauzimanju i povezivanju područja pod njihovom kontrolom te presijecanju Hrvatske na međusobno izolirane cjeline.
Posebno je važan bio pokušaj prekida veze između sjeverne i južne Dalmacije te odvajanja juga Hrvatske od ostatka zemlje. Zbog toga su istodobno vođene operacije na širem području Like, Dalmacije, Banovine i Slavonije.
Zadar je u toj strategiji imao posebno mjesto. Njegovo zauzimanje otvorilo bi protivničkim snagama prostor za daljnje napredovanje prema jugu, ugrozilo bi komunikacije duž Jadrana i stvorilo dodatni pritisak na Šibenik i druga hrvatska područja.
U javnim istupima pojedinih političkih i vojnih predstavnika srpske strane tih su se mjeseci otvoreno iznosile teritorijalne pretenzije prema hrvatskim gradovima, među njima i Zadru. Takve izjave dodatno su potvrđivale ozbiljnost prijetnje s kojom se grad suočavao.
Teški dani za Zadar
Napadi na Zadar dolazili su iz više smjerova. Jedan od pravaca napredovanja vodio je preko područja Murvice i Briševa prema Bokanjcu, dok je drugi išao preko Babinduba i Crnog prema istočnim dijelovima grada.
Situacija je krajem rujna i početkom listopada postajala sve teža. Grad je bio izložen topničkim i zračnim napadima, a prometne veze prema okolici bile su ozbiljno ugrožene. Istodobno je JNA svojom mornaricom nastojala ograničiti pomorski promet prema Zadru.
Unatoč teškom položaju, branitelji nisu dopustili da grad bude zauzet.
Obrana grada
Zadar su branile hrvatske postrojbe Zbora narodne garde, policije i druge raspoložive obrambene snage, među kojima su posebno važnu ulogu imale 112. brigada i snage 4. brigade.
Problem s kojim su se branitelji svakodnevno suočavali bio je kronični nedostatak oružja i streljiva. Hrvatska je u rat ušla bez vlastitih velikih zaliha teškog naoružanja, dok je JNA raspolagala tenkovima, topništvom, zrakoplovstvom i ratnom mornaricom.
Zato je svako osvojeno skladište ili vojarna imalo golemu vrijednost.
Jedan od važnih trenutaka bilo je zauzimanje objekata JNA u Zadru, među kojima i vojnog kompleksa poznatog kao „Turske kuće“. Zarobljeno naoružanje omogućilo je hrvatskim snagama da ojačaju obranu grada u najkritičnijim danima.
Listopadski napadi
Početak listopada donio je neke od najtežih borbi. Hrvatski branitelji zaustavljali su napade oklopništva i pješaštva na prilazima gradu, osobito na području Dračevca i drugih važnih obrambenih položaja.
Dana 5. listopada Zadar je doživio jedan od najtežih dana tijekom bitke. Grad i njegova okolica bili su izloženi snažnom topničkom i oklopnom napadu, a poginuli su brojni civili i branitelji.
Dan poslije uslijedio je još jedan snažan napad. Međutim, hrvatske su snage uspjele zaustaviti protivničko napredovanje prema gradu. Uništavanje dijela neprijateljskog oklopa i zaustavljanje pješačkih prodora pokazali su da plan zauzimanja Zadra neće biti ostvaren lako.
Neuspjeh napada imao je i šire posljedice. Branitelji su uspjeli zadržati ključne položaje, a protivničke snage nisu ostvarile cilj potpunog zauzimanja grada.
Zadar je ostao slobodan
Obrana Zadra 1991. godine bila je jedna od ključnih epizoda Domovinskog rata u Dalmaciji.
Grad je pretrpio teška razaranja, poginuli su brojni civili i hrvatski branitelji, a stanovništvo je mjesecima živjelo pod prijetnjom topničkih, zračnih i pomorskih napada. Ipak, unatoč nadmoći protivničkih snaga i iznimno teškim uvjetima, Zadar nije osvojen.
U godinama koje su slijedile položaj grada postupno se poboljšavao. Hrvatske su snage uspjesima na zadarskom i širem dalmatinskom području smanjivale opasnost od potpunog okruženja, a operacija Maslenica 1993. godine predstavljala je važan korak u uspostavljanju povoljnijih prometnih i vojno-strateških uvjeta.
Konačan preokret donijela je operacija Oluja u kolovozu 1995. godine, kojom je oslobođen najveći dio dotad okupiranog teritorija Republike Hrvatske.
Zadar je tako ostao slobodan hrvatski grad.
Njegova obrana 1991. godine nije bila samo bitka za jedan grad. Bila je to bitka za komunikaciju prema jugu Hrvatske, za Dalmaciju i za opstanak teritorijalne cjelovitosti mlade hrvatske države.
Zato 15. rujna 1991. ostaje važan datum u povijesti obrane Zadra – dan kada su počele otvorene borbe za grad koji je, unatoč razaranjima, opsadi i višestruko nadmoćnijem neprijatelju, ostao branjen i slobodan.
Izvor:PHB











