Kome smeta istina o Domovinskom ratu?
Interesi iza zamagljivanja istine – kome smeta jasna istina o Domovinskom ratu
Istina o Domovinskom ratu nikada nije bila problem sama po sebi. Problem su oduvijek bili interesi koje ta istina razotkriva. Zbog toga se ona ne napada frontalno, nego se sustavno zamagljuje, razvodnjava i pretvara u neodređenu priču bez jasnih kontura. Kada istina postane nejasna, prestaje biti opasna. Upravo tu treba tražiti razloge zašto se o Domovinskom ratu danas sve češće govori oprezno, uvijeno i bez jasnog imenovanja odgovornosti.
Jučer, u vrijeme rata, istina nije trebala dodatna objašnjenja. Hrvatska je bila napadnuta, teritorij okupiran, stanovništvo protjerano, a obrana organizirana u krajnje nepovoljnim uvjetima. Nitko tko je tada živio u razrušenim gradovima, skloništima i prognaničkim kolonama nije imao dilemu o prirodi rata. Obrana nije bila ideološka, nego egzistencijalna. Ta činjenica nije nastala u interpretaciji povjesničara, nego u iskustvu ljudi.
No kako je vrijeme odmicalo, a rat prestao biti svakodnevna stvarnost, pojavila se potreba da se ta jasna istina učini “prihvatljivijom”. Ne zbog pomirenja, nego zbog interesa. Jer jasna istina o Domovinskom ratu znači jasnu podjelu odgovornosti. A odgovornost uvijek nekome smeta.
Jedan dio interesa leži u političkom oportunizmu. Postoje akteri kojima istina o ratu predstavlja prepreku za vlastitu legitimaciju. Njima nije prihvatljivo da Domovinski rat ostane jasno definiran kao obrambeni, jer to automatski isključuje njihove pokušaje izjednačavanja, reinterpretacije ili povijesne revizije. Zamagljena istina omogućuje im da se predstave kao “mostovi”, “pomiritelji” ili “realisti”, dok zapravo brišu temeljne razlike između napada i obrane.
Drugi interes je ideološki. Jasna istina o Domovinskom ratu ruši narative koji Hrvatsku žele prikazati kao slučajnu ili problematičnu državu nastalu “u kaosu raspada”. Takvim narativima odgovara neodređena priča bez jasnog uzroka i posljedice. Kada se izgubi jasnoća o tome zašto je rat započeo i zašto je obrana bila nužna, tada se gubi i legitimitet državnosti.
Treći interes, često prešućen, jest društvena komocija. Istina obvezuje, dok zamagljena verzija oslobađa odgovornosti. Ako se Domovinski rat prikaže kao nesretan splet okolnosti, onda više nema potrebe za jasnim odnosom prema braniteljima, žrtvama i posljedicama. Društvo tada može zauzeti neutralnu poziciju promatrača vlastite prošlosti, bez moralne obveze.
Danas se taj proces vidi u jeziku. Jezik je najpouzdaniji pokazatelj namjere. Kada se sustavno izbjegavaju pojmovi agresije, okupacije i obrane, to nije slučajno. To je signal da se istina želi učiniti nepreciznom. Ne zato što je netočna, nego zato što je previše jasna.
Sutra, ako se ovakav pristup nastavi, Domovinski rat više neće biti shvaćen kao temelj slobode, nego kao neugodan povijesni teret. Generacije koje dolaze neće razumjeti zašto je obrana bila nužna, a bez tog razumijevanja nestaje i svijest o cijeni slobode. Država bez jasnog odnosa prema vlastitom obrambenom ratu postaje država bez samopouzdanja.
Zato borba za istinu o Domovinskom ratu nije nostalgična potreba, nego politička i društvena nužnost. Ne radi prošlosti, nego radi budućnosti. Jer istina koja se sustavno zamagljuje ne nestaje odmah — ona se polako potiskuje, dok ne postane nevažna. A kada istina postane nevažna, sloboda prestaje biti shvaćena kao izborena vrijednost.
Domovinski rat ne treba uljepšavanje, ali ne smije dopustiti zamagljivanje. On mora ostati jasno imenovan, jasno objašnjen i jasno vrednovan. Jučer se branio oružjem, danas se brani istinom, a sutra će se braniti sjećanjem onih koji će tek učiti što znači imati vlastitu državu.
AUTOR: Kristijan Fereža/PHB
