Štrbac i Informer plasirali novu optužbu bez dokaza: Thompson nije kriv zato što nekome odgovara nova antihrvatska konstrukcija

Još jedna plasirana laž: Štrbac i Informer od Uzdolja pokušavaju napraviti mit o Thompsonu

Srbijanski tabloid Informer objavio je tekst s naslovom koji Marka Perkovića Thompsona praktički stavlja u ulogu počinitelja zločina u Uzdolju kod Knina, iako za takvu tvrdnju u samom tekstu ne nudi materijalni dokaz, presudu, optužnicu, forenzički nalaz ni službeni dokument koji bi dokazivao da je Thompson 6. kolovoza 1995. bio na mjestu zločina. U tekstu se, pozivajući se na Savu Štrbca, tvrdi da bi splitsko tužiteljstvo “moralo ispitati” Thompsona, a zatim se iznosi opasna konstrukcija: ako je brat Dražen negirao da je bio u Uzdolju, “pretpostavka” je da je počinitelj Marko Perković Thompson. To nije dokaz. To nije istraga. To nije pravo. To je medijski linč, plasiran iz niskih pobuda i upakiran kao navodno “šok otkriće”.

Ustavni sud nije presudio Thompsonu – presudio je o neučinkovitosti istrage

Ključna manipulacija Informera i Štrbca jest pokušaj da se odluka Ustavnog suda RH predstavi kao potvrda njihove optužne konstrukcije. To jednostavno nije točno. Ustavni sud je 19. svibnja 2026. u predmetu Slobodana i Milana Berića utvrdio povredu prava na život u postupovnom aspektu zbog neprovođenja učinkovite istrage smrti njihovih roditelja. Dakle, Sud je ocjenjivao učinkovitost državne istrage, a ne krivnju Marka Perkovića Thompsona, njegova brata ili bilo koje druge konkretne osobe.

U istoj odluci Ustavni sud navodi da su roditelji podnositelja smrtno stradali 6. kolovoza 1995. u Uzdolju kao dio skupine civila srpske nacionalnosti, te da su posmrtni ostaci identificirani 2002., uz utvrđenje smrti od višestrukih strijelnih rana. Zločin se, dakle, ne smije negirati. Ali upravo zato se ne smije ni koristiti kao sirovina za tabloidno optuživanje bez dokaza.

Gdje su dokazi, Štrbac?

Ako Savo Štrbac tvrdi da “tragovi krvi vode” prema Thompsonu ili njegovoj obitelji, onda je dužan javno odgovoriti na osnovna pitanja. Gdje je forenzički dokaz? Gdje je službeno prepoznavanje? Gdje je zapisnik u kojem svjedok nedvojbeno identificira Marka Perkovića kao počinitelja, a ne osobu koja “liči” na fotografiju iz novina? Gdje je dokaz da je Thompson toga jutra bio upravo na mjestu zločina, u točno vrijeme zločina? Gdje je dokaz zapovjednog lanca, kretanja, svjedoka iz postrojbe, vojna evidencija ulaska u Uzdolje, dnevnik kretanja ili bilo koji dokument koji bi od pretpostavke napravio osnovanu sumnju?

U odluci Ustavnog suda navodi se iskaz svjedokinje M. B. iz 2011. godine, u kojem ona opisuje jednog vojnika kao muškarca duge crne kose, s crnom majicom i crnom maramom, te spominje da joj je drugi vojnik rekao kako je taj vojnik “brat” osobe označene inicijalom T. Ali to je opis i prenesena tvrdnja, ne pravomoćno utvrđena činjenica i ne dokaz krivnje Marka Perkovića.

Članstvo u postrojbi nije dokaz zločina

Informer i Štrbac posebno naglašavaju ratni put braće Perković, tvrdeći da su bili mobilizirani u istoj jedinici, VP 1108 Drniš, odnosno 142. domobranskoj pukovniji. No i tu se radi o manipulaciji. Ustavni sud doista navodi da je za M. P. evidentiran ratni put u VP 1108 Drniš od 4. do 31. kolovoza 1995., a za D. P. ranija i kasnija pripadnost postrojbama, uključujući 142. brigadu/pukovniju. Ali pripadnost širokoj vojnoj postrojbi u ratnoj operaciji ne dokazuje da je netko bio na određenom mjestu, u određenoj minuti i počinio određeni zločin.

Štoviše, Ustavni sud navodi da je policija došla do saznanja kako je kroz Uzdolje tijekom Oluje prolazila “cjelokupna vojska” – gardijske brigade, domobranske pukovnije, policija, civilna zaštita i drugi – jer se Uzdolje nalazilo na glavnom komunikacijskom putu prema Kninu. To dodatno pokazuje koliko je pravno neozbiljno iz opće činjenice o kretanju postrojbi izvlačiti osobnu krivnju jedne javne osobe.

Štrbac preskače ono što mu ne odgovara

Ustavni sud je bio kritičan prema hrvatskim institucijama jer je utvrdio da tragovi nisu temeljito istraženi i da nadležna tijela nisu uložila dostatne napore kako bi osigurala učinkovitost istrage. To je ozbiljna poruka državi. Ali ni na jednom mjestu to ne znači da je Ustavni sud potvrdio Štrpčevu tezu o Thompsonu. Sud je naveo da vezano uz iskaz svjedokinje M. B., koja je dala konkretna imena i opise još 2011., konkretni koraci nisu poduzimani sve do 2022. godine. To je kritika sporosti i neučinkovitosti, ne presuda o počinitelju.

Upravo tu nastaje krivotvorenje povijesti: Štrbac i Informer uzimaju sudsku ocjenu o neučinkovitosti istrage i pretvaraju je u medijsku optužnicu protiv Thompsona. Time se javnosti ne nudi istina, nego politički korisna konstrukcija. Umjesto dokaza – insinuacija. Umjesto pravne odgovornosti – tabloidna presuda. Umjesto pijeteta prema žrtvama – propagandna upotreba mrtvih.

Oluja nije zločinački pothvat, nego oslobodilačka operacija

Posebno je opasno što se ovakve optužbe uvijek pojavljuju u širem paketu pokušaja kompromitiranja “Oluje” i Domovinskog rata. Haški sud u žalbenoj presudi Gotovini i Markaču preinačio je ključne nalaze o nezakonitom topničkom djelovanju i udruženom zločinačkom pothvatu te ukinuo osuđujuće presude. Drugim riječima, međunarodni sud nije potvrdio velikosrpsku političku tezu o “zločinačkoj Oluji”.

To, naravno, ne znači da se pojedinačni zločini ne trebaju istražiti. Trebaju. Svaki zločin nad civilima mora imati ime i prezime počinitelja. Ali baš zato je neprihvatljivo da se istraga zamijeni tabloidom, a dokaz političkom željom. Hrvatska ima pravo i obvezu istražiti Uzdolje, ali Srbija, Štrbac i Informer nemaju pravo bez dokaza javno proglašavati hrvatskog branitelja i glazbenika hladnokrvnim ubojicom.

Neka Štrbac preda dokaze DORH-u – ili neka prestane trovati javnost

Ako Savo Štrbac ima dokaze, neka ih odmah preda hrvatskom DORH-u, a ne Informeru. Ako ima vjerodostojne zapisnike, neka ih objavi. Ako ima svjedoka koji pod punim imenom i kaznenom odgovornošću tvrdi da je prepoznao Marka Perkovića kao počinitelja, neka kaže kada je to učinjeno, pred kojim tijelom i u kojem postupku. Ako ima samo “sličio je na fotografiju iz novina” i “jedan od dvojice”, onda nema dokaz – ima propagandni materijal.

Ovo je još jedna plasirana laž i još jedan pokušaj krivotvorenja povijesti iz niskih pobuda. Ne zato što Uzdolje ne zaslužuje istinu – nego upravo zato što zaslužuje istinu. A istina se ne gradi na Informerovim naslovima, Štrpčevim konstrukcijama i pretpostavkama bez dokaza. Istina se gradi na dokumentima, dokazima, svjedocima, forenzici i sudu. Sve drugo je politička podvala.

IZVOR: Informer.hr (M.J.)