04. LISTOPADA 1991. – ZLOČIN U ČORCIMA: Šestero hrvatskih civila odvedeno je iz zaseoka, ukupno je ubijeno devet mještana

U malom hrvatskom zaseoku Čorci pored Vrhovina u jesen 1991. ubijeno je devet civila iz obitelji Čorak. Najpoznatiji je zločin počinjen 4. listopada, kada su pripadnici milicije tzv. SAO Krajine iz zaseoka odveli šest mještana. Odveli su ih u milicijsku postaju u Vrhovinama, a potom su nestali. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2002. godine.

Šestero odvedenih iz Čoraka

Prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću, 4. listopada 1991. u kasnim poslijepodnevnim satima Nenad Pejnović, tada pripadnik milicije tzv. SAO Krajine, zajedno s drugim pripadnicima srpskih paravojnih formacija sudjelovao je u nezakonitom odvođenju šestero hrvatskih civila iz Čoraka: Martina Čorka, Mate Čorka, Kate Čorak, Stjepana Čorka, Vladimira Čorka i Slavka Čorka. Odvedeni su u postaju milicije u Vrhovinama i tamo su prenoćili. Optužnica je navodila da su sljedećeg dana odvedeni na predio Ćurinka – Oštri Vršak i ubijeni.

Posmrtni ostaci pronađeni su u šumskom predjelu Ćurinka – Oštri Vrh na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Zapis o postupku navodi da su djelatnici Parka ostatke pronašli 18. lipnja 2002., a identifikacija šestero žrtava obavljena je 15. studenoga iste godine. U drugim izvještajima navodi se samo da su ostaci pronađeni tijekom 2002.

Svjedočenje koje je potreslo sudnicu

Na suđenju Nenadu Pejnoviću zaštićeni svjedok ispričao je da je u jesen 1991. u milicijskoj postaji u Vrhovinama čuo Pejnovića kako govori: „Ja ga koljem, a on se smije.” Svjedok je tvrdio da se to odnosilo na pokolj mještana Čoraka.

Ipak, iskaz o toj rečenici nije bio dovoljan da sud utvrdi tko je ubio šestero odvedenih. Vrhovni sud zaključio je da dokazi potvrđuju Pejnovićevo sudjelovanje u nezakonitom odvođenju i zatvaranju civila, ali ne i njegovo sudjelovanje u njihovoj likvidaciji. U presudi je navedeno da su civile iz postaje odvele i ubile nepoznate osobe.

Pravomoćna presuda nije presuda za ubojstva

Županijski sud u Karlovcu 3. travnja 2009. osudio je Pejnovića na šest godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Utvrđeno je da je sudjelovao u nezakonitom odvođenju i zatvaranju petorice mještana u podrumu milicijske postaje. Slavko Čorak, šesti civil naveden u optužnici, izostavljen je iz osuđujućeg dijela presude. Vrhovni sud odbio je žalbe tužiteljstva i optuženika te 4. studenoga 2009. potvrdio presudu. Pejnović, dakle, jest pravomoćno osuđen za ratni zločin počinjen nad civilima u Čorcima, ali ne za njihovo ubojstvo.

Devet imena na spomen-obilježju

Šestero odvedenih nije bilo jedinih žrtava. U širem nizu zločina u zaseoku stradale su još tri žene. Spomen-obilježje podignuto 2023. godine navodi imena svih devetero ubijenih: Stjepan, Kata, Vladimir, Slavko, Martin, Mate, Zorka, Ljubica i Marija Čorak.

Za obitelji je potraga za nestalima trajala više od deset godina. Nakon pronalaska i identifikacije, žrtve su 26. studenoga 2002. pokopane na mjesnom groblju u Sincu kod Otočca.

Što je poznato o progonu ostalih osumnjičenih?

U službenom priopćenju iz 2011. Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu objavilo je da je za širi zločin u Čorcima pokrenuta istraga protiv pet osoba. Sumnjičilo ih se za odvođenje i ubojstvo devet mještana Čoraka, kao i za ubojstvo šest civila odvedenih iz Dabra. Tada je DORH naveo da je istraga još u tijeku. Ličko-senjska županija 2023. objavila je da je za zločin zakonski odgovarao jedan počinitelj, dok su ostali bili nedostupni hrvatskom pravosuđu. U dostupnim javnim izvorima nisam pronašao kasniju službenu objavu o ishodu te šire istrage.

Zato je priču o Čorcima važno ispričati precizno: devet je civila ubijeno, šestero mještana odvedeno je 4. listopada, a Pejnović je pravomoćno osuđen za protuzakonito odvođenje i zatvaranje petorice. Tko je ubio odvedene civile, pravomoćna presuda nije utvrdila.