13:20 – SAT KADA JE POČELA BITKA ZA KARLOVAC: Koliko je Hrvatska bila blizu presijecanju na dva dijela
Nakon povlačenja sa Slunjskih brda, obrana se odlučivala na Koranskom mostu. Zapovijed JNA otkriva cilj izbijanja na Kupu i pokazuje zašto bi pad Karlovca ugrozio ključne prometne veze Hrvatske
U 13 sati i 20 minuta 4. listopada 1991. topnički je napad prekinuo nastavu u školi na Turnju. U sljedeća tri dana na Karlovac je palo oko tri tisuće granata, a tenkovske snage približile su se gradu. Najteže se nije odlučivalo samo na Turnju: nakon povlačenja hrvatskih snaga sa Slunjskih brda obrana se našla pred Koranskim mostom, neposrednim prilazom gradu.
Tvrdnja da je padom Karlovca Hrvatska mogla biti presječena na dva dijela ima stvarnu vojno-prometnu podlogu. No za odgovor na pitanje koliko je to bilo blizu treba razlikovati tri stvari: pad Turnja, prelazak Korane i osvajanje Karlovca. Nijedna od njih nije automatski značila i sljedeću.
JNA-in plan: od Vojnića prema Kupi i Karlovcu
Zapovijed Operativne grupe 1 JNA iz kraja rujna pokazuje kako je napad bio zamišljen. Glavni pravac vodio je preko Bačuge i Petrinje prema Lekeniku, dok je pomoćni pravac bio Vojnić – Karlovac. Na tom su smjeru trebali djelovati 169. motorizirana brigada JNA i 3., 4. i 5. odred Teritorijalne obrane Vojnića, napadajući u zoni Slunjski Moravci – Ribari te Ladvenjak – Karlovac. Zapovijed predviđala je potporu zrakoplovstva i topništva. Neposredni cilj bio je izbiti na Kupu, a zatim deblokirati karlovački garnizon JNA.
Dakle, Karlovac nije bio samo simbolična meta niti napad izoliran od zbivanja na Banovini. Bio je dio šireg plana: izbiti na Kupu, otvoriti prostor za deblokadu vojarni i nastaviti djelovati prema sjeveru. Znanstveni rad povjesničara Davora Marijana potvrđuje da je napad OG-1 na šire područje Karlovca počeo 4. listopada, a da su hrvatske snage 6. listopada napustile položaje na Slunjskim brdima. Do 8. listopada JNA i pobunjeni Srbi izbili su do desne obale Kupe i dijelom Korane, nakon čega su prešli u obranu.
Plan je, dakle, uključivao i zrakoplovnu i topničku potporu, ali dostupni javni izvori ne utvrđuju položaj svake topničke bitnice ni točan sastav oružja koje je sudjelovalo u napadu na Karlovac u 13:20. Potvrđeni su opseg bombardiranja, smjer napada i postrojbe određene za pomoćni pravac. Precizniju raspodjelu pojedinih oruđa ne treba nagađati.
Slunjska brda: oslabljena crta prije napada
Hrvatska obrana nije dočekala napad kao čvrsta, neprekinuta crta. Glavninu su činile nedovoljno popunjene bojne 110. brigade, uz policiju i dragovoljačke postrojbe. Ivica Sečen, koji je u to vrijeme bio vezist u zapovjedništvu 110. brigade i kasnije prikupljao ratnu dokumentaciju, naveo je da je brigada 1. listopada u Zagreb izvijestila kako je mobilizirano oko 30 posto predviđenih snaga. U toj je informaciji odnos snaga procijenjen na 1 prema 15 u korist protivnika, dok su hrvatske snage bile razvučene od Ogulina do Rečice. To je Sečenovo tumačenje tadašnjeg izvješća 110. brigade, a ne naknadno utvrđen obračun ukupnog broja vojnika.
Satnija Cobre iz Novog Zagreba stigla je na karlovačko ratište još 21. rujna. Njezini pripadnici bili su raspoređeni uz Koranu kod starog drvenog mosta, na Turnju između mostova na Korani i Mrežnici te u Logorištu, gdje su pripremali protuoklopnu obranu. To znači da se obrana pristupa gradu oslanjala na više manjih položaja i različite postrojbe, a ne samo na snage raspoređene na Slunjskim brdima.
U Karlovcu je djelovala i Specijalna jedinica policije Grom PU karlovačke. Nju treba razlikovati od 2. gardijske brigade, čiji su pripadnici također nosili naziv Gromovi. Dio karlovačke policijske jedinice toga je dana bio upućen na zadaću izvan grada, prema svjedočenju tadašnjeg pripadnika Alenka Ribića. Policija je držala položaje na Slunjskim brdima, a Ribić opisuje povlačenje i premještanje nakon što je napad počeo.
Od topničke vatre do Koranskog mosta
Topnička vatra i tenkovi približavali su se gradu iz smjera Korduna. Borbe su se vodile na Slunjskim brdima i u prigradskim naseljima, a Turanj je postao glavni južni prilaz Karlovcu. Učinci napada nisu bili ograničeni na bojišnicu: granatirano je i središte grada, a stanovnici su bježali iz svojih domova. HRT navodi da je najžešći napad trajao tri dana i da su se najteže borbe vodile na Turnju i Mekušju.
Ključna promjena dogodila se 6. listopada, kada su dijelovi 110. brigade zbog nadmoći protivnika morali napustiti položaje na Slunjskim brdima. Prema povjesnici Gromova, time se protivniku otvorio put prema Turnju i Karlovcu. Branitelji i stanovništvo povlačili su se preko mosta na Korani; most je tako postao posljednja prepreka na glavnom pravcu prema gradu.
Već prethodne večeri zapovjednik 3. pješačke bojne 2. „A“ brigade ZNG-a poslao je prema mostu vod od 17 gardista pod zapovjedništvom Branka Sabljaka. Vod je stigao oko 21:30 i dobio zadaću spriječiti prolazak neprijateljskih snaga preko mosta. U prostoru između mostova djelovali su pripadnici Cobre, dok je 17 gardista držalo obranu na Korani.
Most je bio pripreman za miniranje. Prema povjesnici Gromova, za tu je svrhu predano oko pola tone eksploziva, ali rušenje nije provedeno zbog tehničkih poteškoća i odluke zapovjednika voda da most pokuša obraniti. Ujutro 7. listopada napadnuti su topništvom i pješaštvom. Branko Sabljak i zapovjednik desetine Željko Tomičić poginuli su, a trojica gardista bila su ranjena. Pripadnici 110. brigade preuzeli su položaj kasno poslijepodne. Most nije pao.
Taj podatak pojašnjava zašto je obranu mosta teško svesti na jednostavnu priču o velikoj i čvrstoj crti. Sečen je opisao raštrkane skupine, slabu koordinaciju i vrlo malo branitelja na glavnom pravcu. Prema njegovu prikazu, neprijateljski zapovjednik prišao je mostu, ali nije zatekao snažne pričuvne snage s druge strane. Istodobno, povjesnica Gromova bilježi da je na samom mostu bio vod od 17 gardista koji ga je branio. Oba iskaza upućuju na ranjiv položaj: most je imao branitelje, ali obrana iza njega nije bila gusta ni organizirana kao neprekinuta crta.
Da je pao Turanj, što bi se dogodilo?
Pad Turnja otvorio bi protivniku neposredan pristup Koranskom mostu. Da su JNA i pobunjeničke snage potom zauzele most ili osigurale drugi prijelaz preko Korane, južni ulaz u Karlovac bio bi ozbiljno ugrožen. Grad je bio udaljen svega nekoliko kilometara od Turnja, uz glavnu prometnicu prema Plitvicama i Slunju. U samom Karlovcu nalazilo se i više vojnih objekata JNA, pa bi branitelji morali voditi borbu s vanjske crte i unutar grada.
Osvajanje Karlovca moglo je prekinuti ili teško ugroziti glavne cestovne veze koje su povezivale Zagreb s područjem Slunja, Plitvica i južne Hrvatske. Karlovac je bio važno prometno čvorište; njegov bi gubitak imao posljedice i za cestovne pravce prema Rijeci. No sam pad Turnja ne bi automatski značio da je Hrvatska fizički presječena na dva dijela. Za takav ishod trebalo je prijeći Koranu, zauzeti i zadržati grad te nastaviti operacije prema Kupi i sjeveru.
Upravo zato je zapovijed JNA važna za odgovor. Ona ne dokazuje da bi pad jednog naselja sam po sebi odmah prepolovio Hrvatsku. Pokazuje, međutim, da je Karlovački pravac bio dio šire operacije čiji su ciljevi uključivali izbijanje na Kupu, deblokadu vojarni i nastavak prodora prema sjeveru. Zaključak da bi osvajanje Karlovca ugrozilo glavnu prometnu vezu između središnje i južne Hrvatske proizlazi iz tih zapovijedi i geografskog položaja grada. To je utemeljena vojna procjena, ali nije isto što i tvrdnja da bi se presijecanje dogodilo automatski padom Turnja.
Karlovac je bio blizu ozbiljnog sloma obrane u taktičkom smislu: položaji na Slunjskim brdima napušteni su, Turanj je bio izložen, a samo je mali vod Gromova dobio zadaću zadržati Koranski most. Ali most nije zauzet, a grad nije pao. Do 8. listopada napad na širem karlovačkom području dosegnuo je dijelove Kupe i Korane, ali je JNA potom prešla u obranu. Zato je najprecizniji odgovor: Turanj je bio vrata prema Karlovcu, a Karlovac ključna prometna točka; njezin bi pad otvorio put daljnjem prodoru i ugrozio glavne veze Hrvatske, ali samo osvajanje Turnja još ne bi značilo da je zemlja presječena.
Izvori
Izvor:PHB
