23. listopada 1992. – drugi dan operacije „Vlaštica”: osvojeni Glavica i Klepetnik

Na današnji dan prije 34 godine nastavljena je jedna od posljednjih velikih operacija oslobađanja hrvatskog juga.

Operacija „Vlaštica“ počela je dan ranije, 22. listopada 1992., a cilj joj je bio ovladati dominantnim položajima iznad Dubrovnika i ukloniti prijetnju hrvatskim snagama koje su istodobno oslobađale Konavle.

Prema službenoj publikaciji Ministarstva obrane RH, Vlaštica, visoka 911 metara, bila je glavni oslonac protivničke obrane iznad Dubrovnika. Obrambena crta protezala se preko Huma, Glavice, Cerovca, Tresibrada i Klepetnika prema Vlaštici, Drijenu i Buvavcu. Položaje je držao ojačani bataljun uz protuoklopno oružje, strojnice, tenkove i topničku potporu.

Prvoga dana osvojen Tresibrad, ali otpor nije slomljen

Glavni teret operacije nosila je 4. gardijska brigada ZNG-a „Pauci“.

Prvoga dana, 22. listopada, hrvatske snage nisu uspjele postići potpuno iznenađenje. Pomorsko iskrcavanje 1. gardijske brigade „Tigrovi“ u Cavtatu pokazalo je protivničkoj strani da počinje završni hrvatski napad na jugu.

Unatoč tome, Pauci su osvojili Volunj Gaj i Tresibrad i stvorili položaje za nastavak napada sljedećeg jutra.

1. bojna osvojila Glavicu

Dana 23. listopada krenuo je novi napad.

Pripadnici 1. bojne 4. gardijske brigade nakon teških borbi uspjeli su ovladati Glavicom.

Nakon njezina zauzimanja hrvatske snage uspostavile su novu crtu:

Timun – Glavica – Orah.

Bio je to važan pomak jer je Glavica pripadala sustavu dominantnih položaja kojima je protivnička strana štitila Vlašticu i prilaze prema dubrovačkom zaleđu.

Pao i Klepetnik

Istodobno je 5. bojna 4. gardijske brigade napadala prema Klepetniku.

Otpor je bio snažan, no nakon teških borbi hrvatski gardisti uspjeli su osvojiti i Klepetnik.

Time napredovanje nije završilo.

Peta bojna povezala se s 3. bojnom, poznatom i kao imotska bojna, te su zajedno nastavile preko iznimno teškog krševitog terena prema Mrkasin brdu, jednom od ključnih položaja na putu prema samoj Vlaštici.

Hrvatski vojnik upravo drugi dan operacije opisuje kao trenutak kada su hrvatske snage, nakon početnih problema prvoga dana, počele ozbiljnije probijati protivnički obrambeni sustav.

Protuudar preko Oraha zaustavljen

Protivnička strana pokušala je zaustaviti hrvatsko napredovanje.

Tijekom 23. listopada izveden je protuudar na pravcu Cerovac – Orah – Zaplanik.

Hrvatske snage odgovorile su topničkim i oklopnim djelovanjem te je pokušaj prodora zaustavljen. Time je sačuvana novouspostavljena crta prema Orahu i spriječeno ugrožavanje položaja 1. bojne.

U planu operacije upravo je prostor Oraha imao važnu ulogu. Dokumentacija zapovjedništva 4. brigade, koju je na temelju građe Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik objavio DuList, pokazuje da je jedan od pomoćnih pravaca napada vodio Zaplanik – Orah – Cerovac, dok su glavne snage bile usmjerene prema Klepetniku i Mrkasin brdu.

Dok su Pauci napredovali prema Vlaštici, Tigrovi su oslobađali Konavle

Borbe kod Glavice i Klepetnika nisu se odvijale izolirano.

Istodobno je trajala operacija „Konavle“, u kojoj je 1. gardijska brigada „Tigrovi“, nakon pomorskog desanta u Cavtatu, napredovala preko Zvekovice, Uskoplja i konavoskih brda prema državnoj granici.

Operacije „Konavle“ i „Vlaštica“ bile su međusobno povezane: cilj je bio osloboditi krajnji jug Hrvatske, ali i ukloniti položaje s kojih bi protivničke snage mogle ugroziti bok hrvatskih postrojbi u Konavlima.

Upravo 23. listopada u Konavle su radi držanja oslobođenih položaja uvedene i snage 156. brigade HV-a te 1. domobranske bojne „Konavle“, dok su glavne udarne snage nastavile prodor.

Sljedeća meta – Mrkasin brdo

Uspjesi ostvareni 23. listopada otvorili su hrvatskim snagama put prema sljedećoj ključnoj točki – Mrkasin brdu.

Već sljedećeg dana, 24. listopada, u napad je uvedena i 4. bojna. Zajedno s 5. bojnom osvojila je Mrkasin brdo.

Gubitak toga položaja teško je pogodio obranu 29. hercegovačke brigade VRS-a, koja je potom bila prisiljena početi izvlačiti snage s Vlaštice i Bobovišta.

Ujutro 25. listopada 1992. pripadnici 4. bojne ovladali su Vlašticom i ušli u Bobovište.

Operacija je time ostvarila svoj glavni cilj.

Oslobađanjem Vlaštice uklonjeno je posljednje snažno protivničko uporište iznad dubrovačkog područja, dok su istodobnim završetkom operacije „Konavle“ hrvatske snage izišle na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Upravo je 23. listopada bio jedan od prijelomnih dana operacije, padom Glavice i Klepetnika hrvatske snage probile su važan dio obrambenog sustava i otvorile put prema Mrkasin brdu, Vlaštici i konačnom završetku oslobađanja juga Hrvatske.